- "Prevaranti su me preko noći pretvorili u kriminalca i dužničkog roba. I nakon 15 godina još sam blokiran, a oteli su mi ne samo firmu, već i ime. Sve tri presude naprosto tjeraju na reviziju cijelog procesa protiv obitelji Pevec. Sve se mora vratiti 15 godina unatrag i poništiti sramna otimačina tvrtke Pevec, mora se i službeno ispraviti teška nepravde i skinuti ljaga s našeg imena. Tri ozbiljne revizije se moraju napraviti. Ona stečajnog upravitelja Darka Šketa koji nas je u zatvor poslao kako bi u miru nas opljačkao. Druga je ona koja mora raskrinkati Juricu Lovrinčevića koji je nastavio pljačku te omogućio sebi, prijateljima i kumu, Mario Radiću i Pavi Vujnovcu da se dočepaju bud zašto zlatne koke. I na kraju mora se rasvijetliti i kako su mi osim firme i ime ukrali. Sud u Zlataru je presudio da žig nisam falsificirao i sad nek' Lovrinčević kaže pa čiji je to onda žig Pevec, ako nije Zdravka Peveca.

Znam da nisam kriv i nije mi teško ponovo iz ničega započeti novi Pevec. Nije me sram raditi i zaraditi, prodavati kosilice, dostavljati ih na adrese kupaca.”  

Sve što se u posljednjh šest mjeseci događalo u hrvatskom pravosuđu vezano na sudske procese obitelji Pevec ide im u korist, baš kao i odluke Državnog zavoda za intelektualnog vlasništva koji je također presudio u korist Zdravka Peveca te naredio Pevexu da ne koristi žig I brend Pevec! Ovo je sasvim dovoljno da se pokrene revizija slučaja Pevec, ovo je salto mortale u sramnom procesu pljačke, izvlaštenja i sramoćenja nekad mega uspješne bjelovarske obitelji.

Zdravko Pevec nije krivotvorio žig Pevec, švedski Volvo Goteborgh mora mu vratiti oteto I platiti sudske troškove, a Pevex ne smije koristiti žig Pevec!

Zdravko Pevec: - Gradimo novi Pevec iz pepela. Skromno, polako, dostojanstveno i sve to ljudi vide i očito cijene kad ponovo kupuju Pevecove proizvode.

Jurica Lovrinčević je kopao jamu za mene, a sad je sam upao u nju! Nimalo čudno, jer to je rukopis čovjeka koji me je poslovno dokrajčio. Podigao je dvadesetak tužbi protiv mene, izvarao me, strpao u zatvor…, a sad on i njegovi kompanjoni strepe od ruke pravde. Ona je spora, al’ dostižna.

INTERVJU: Zdravko Pevec – dobio je i drugu krucijalnu presudu koja ga oslobađa teških optužbi!

 U vrlo emotivnom razgovoru u kojem je Zdravko Pevec i suze pustio objasnio je kako su ga okrali i kako je bez obzira na sve krenuo još jednom iz početka.

Dokazati ću kako su se Lovrinčević, Radić i Vujnovac obogatili na moj račun!

Tko pod drugim jamu kopa, sam pada u nju i nije čudno što se Jurica ulovio u „Aferu mreža“ i što ga USKOK goni.

NIKAD ISPRIČANA PRIČA BRAČNOG PARA PEVEC - VELIKI INTERVIEW

U dva navrata bili ste u zatvoru. Prvo u pritvoru u Remetincu, a potom i u Lipovici na odsluženju kazne po pravomoćnoj presudi. Kako je bilo s onu stranu rešetaka i to guliti kaznu u trenucima dok se drugi bogate na Vašoj muci?

ZDRAVKO PEVEC: Šok! Nikada ni sanjao nisam da bih mogao završiti u zatvoru. Mene su zatvorili, a dokazano sam jedan od 5 najpoštenijih poduzetnika u Hrvatskoj. Bilo je sve preko noći. Dogodilo se u manje od 24 sata. Oduzeli su nam slobodu, lovili su nas kao Radovana Karadžića i to sa 10,15 policijskih automobila... Bilo je ako u američkim krimićima. Blokirali su pola Bjelovara, a i selo Moste u kojem smo tada živjeli. Strpali su nas prvo u policijski podrum, pa u Remetinec i na kraju u Lipovicu. I danas mi je nevjerojatno da se tako što može dogoditi nekome tko ni mrava nije zgazio, tko je izgradio jedno od najvećih hrvatskih poduzeća, koji je sve to napravio svojim rukama i razumom, bez državnih poticaja, subvencija, privilegija...

Lisice su nam stavili na ruke kao najvećim razbojnicima, držali nas u tom zlokobno mračnom policijskom podrumu bez da smo znali što se to zapravo događa. Užasno mi je bilo, a još mi je teže bilo vidjeti kako su na jednak, ma i gori način ponižavali moju Višnju.

Preživjeli smo tu tešku torturu i nemili epizodu u životu. Bilo je kao na stratištu i kad nas je čopor krenuo gaziti uz pomoć medija bila je zapravo nadrealno. Bez mogućnosti da se branite, bez prilike da kažete istinu, bez da vas bilo tko išta od medija pita bilo smo izloženi pravom medijskom i ljudskom linču. Naslovni su sijevali na sve strane, u Jutarnjem su nas proglasili crnim vragovima iz Bjelovara... Nije bilo dana u medijima da nas nisu gadili, čerečili, optuživali... Pitao sam se pa kako je moguće da pišu o nama, a d nas nitko nije pokušao ni nazvati, kontaktirati naše odvjetnike, prijatelje, poznanike..., one koji su nas dobro znali.

sve ono što smo mi u Pevecu godinama gradili, nas i 4000. Bio sam očajan. Tužan, slomljen, zakucanog pogleda u betonski pod ćelije gledao sam tupo ne vjerujući da se to nama uopće događa. Bilo je tada najvažnije nekako preživjeti, ostati normalan i ne izgubiti i ono malo živaca što nam je preostalo.

U jednom trenutku bio sam na vrhu, imao sam 11 platinastih kreditnih kartica, imao sam svijet na dlanu i mogao sam kupiti što god bi si poželio, a onda zatvor, ajnpren juha i pogled kroz prozor s rešetkama. Imao sam tada samo tri želje, izaći iz kazamata, pogledati sunce i vidjeti Višnju. Svijet nam se srušio.

S kime ste dijelili ćeliju?

ZDRAVKO PEVEC: S čuvenim Hrvojem Petračem i još jednim zatvorenikom, no od Višnjine ćelije dijelio me je samo debeli betonski zid od šest centimetara. Znao sam da joj srce kuće tako b lizu od mene, no nisam je mogao ni vidjeti ni čuti. Kad je u šetnji bila onda bi joj pravosudna policajka odbrusila: - Marš odatle, dalje od onog zida.

-        Ma samo bi voljele očima sresti Zdravka, osjetiti ga. On je tu tako blizu, a ne date mi ni da ga vidimo, u očaju je jecala moja Višnja.

Hladno da ne može hladnije čuvarica joj je odbrusila:

To su riječi koje su mi se zabijale poput noža u srce. Onako star, nemoćan i iscrpljen jecao sam poput malog djeteta pitajući se u nevjerici pa zar je moguće da se to događa Pevecima, zar je moguće da su nas zatvorili, da su nas rastavili, da nam pljačkaju imovinu, da nam ne daju da se branimo, da spriječimo nepravdu i tešku pljačku.

Pazite, oni su nas zatvorili na Badnjak 2009. i kao slučajno tad otvorili i stečaj nad firmom. Namjerno su to napravili, jer iz zatvora nismo mogli učiniti apsolutno ništa. Zatvorili su nas i započeli s kupusarenjem i otimačinom firme.

Kako je sve to Višnja podnašala?

ZDRAVKO PEVEC:  A kako? Teško, užasno... ne daj Bože da se tako što bilo kome dogodi. Strpaju nas u zatvor, a ne znamo zbog čega? Morali smo se preko noći prilagoditi zatvoru i nekako preživjeti i ostati normalnim. Do tada sam bio zdrav tko dren, međutim teško je tu torturu bilo izdržati.

To me je počelo sustavno uništavati. U trenutku kad su mi presudili da moram u zatvor slomio sam se. Nisam ni u najružnijim snovima ni slutio da će me utamničiti, vjerovao sam na kraju da će me Vrhovni sud osloboditi, jer kad vide što su mi napravili donijeti će pravu odluku i amnestirati me. Bio sam uvjeren da će njihova presuda biti oslobađajuća, no sledili su me svojim obrazloženjima i odlukom.

Bio sam jadan i očajan, želio sam se ubiti

Pomislio sam, pa kako ćeš ti sad Zdravko jednog dana pred narod, pred iste one ljude koji su ti davali godinama podršku, pa mi smo u jednom danu znali izdati i nekoliko desetaka tisuća računa. Kupci, dobavljači, prijatelji..., kako će oni reagirati? Kako ću im doći pred oči, hoću li imati prigodu objasniti svima njima da sam nevin u ludnici, da su me zatvorili samo da bi me opljačkali, da su zatvorili i Višnju samo da nas dodatno ogadili, da nam nisu dali ni priliku da sudjelujemo u stečajnom postupku, a sve da bi nas mogli razbaštini i oteti nam sve ono što smo cijeli život stvarali. Rekao sam tada Višnji:

- Ženo moja, čuvajmo se i bit će dana za istinu. Sve nam mogu uzet', no obraz nam uzeti ne mogu!

Kad Vam to naprave ne preostaje vam ništo drugo nego da pomislite i na ono najgore. Pa gotovo 10.000 nas živjelo je direktno od kompanije „Pevec“, što radnika, što dobavljača. 

Prst sudbine je htio da oni koji su vas progonili i bogatili na vaš račun, koji su vas ubacili u zatvor su sada u obrnutim ulogama. Jurica Lovrinčević, koji vas je proganjao od nemila do nedraga upleo se u Mrežu, Uskok je protiv njega podigao kaznenu prijavu zbog teškog kaznenog djela. Izmijenili ste uloge nakon toliko godina u kojima ste propatili. Je li Vam drago što ste vi sada tako daleko od zatvora, a on tako blizu?

Činjenica je da protagoniste iz Afere Mreže nisu strpali ekspresno u zatvor kao vas, činjenica je da se Lovrinčević ima priliku braniti sa slobode i tražiti načina da uvjeri progonitelje u svoju nevinost. Činjenica je da to vam nisu dali, već su vas sprašili u zatvor preko noći. Zavidite li im vi na tome?

ZDRAVKO PEVEC: U jednu ruku da, jer iz zatvora ne možeš napraviti ništa, sa slobode ipak možeš učiniti dosta za svoju slobodu. Što reći za njega? Meni to nije zapravo nimalo čudno, jer njegov je život i rukopis uvijek bio suspektan i graničan. Mislio je da ako proganja druge da on neće doći na red, al' kako naš narod kaže: - Maca dođe na vratanca!. Naprosto kad tako živite i radite velika je vjerojatnost da će vas kad-tad pravda sustići. Ne veselim se što mu se to dogodilo, al' da ima Boga ima!

I, ima li onda Boga?

ZDRAVKO PEVEC: Pazite, mene su zatvorili na šest i pol mjeseci a da ni optužnicu nisu podigli. To je bio presedan. Zatvorili su me da bi me ušutkali, da ne bih mogao govoriti, utjecati na stečajni i kazneni postupak. Cilj im je bio jasan, eliminirati Višnju i Zdravka Peveca iz stečajnog postupka. Pazite, nama su sve oteli i nisu nam dali priliku ne samo da bar sačuvamo dio svoje imovine, a stečaj je bio onaj u preustroju. Znate što to zapravo znači? Da smo Peveci trebali dobiti šansu sudjelovati u preobrazbi kompanije, tim prije jer digli su stečaj u trenucima kad je firma vrijedila i 100 puta više od duga kojeg smo imali. Je l Vam sad jasno kako su nam nasapunali dasku, da bi nas mogli razvlastiti. Pazite, naša je dobit bila zapravo moj i Višnjin novac i to nevjerojatnih 423 milijuna kuna.

Oni su nam sve to jednostavno oduzeli i ništa nikoga nisu pitali pa kako je moguće nekoga optužiti za kriminal, a ti si mu oduzeo gotovo pola milijarde kuna privatnog novca. Pazite, privatnog novca, ne firminog! Uz sve to uzeli su nam i brojnu našu imovinu, razvlastili nas od svega.

Preko noći smo završili na prosjačkom štapu, blokirani, s dugovima koji su nastali kroz brojne sudske postupke za koje nismo imali novaca.

Račune su nam blokirali, nisu nam dali ni mrvicu šanse da preživimo, no eto vidite, tu smo ponovo. Gradimo novi Pevec iz pepela. Skromno, polako, dostojanstveno i sve to ljudi vide i očito cijene kad ponovo kupuju Pevecove proizvode.

I kako ne primijetiti da onaj tko pod drugim jamu kopa neminovno sam u nju pada. Pa kako ne primijetiti da Jurica Lovrinčević koji je sudjelovao u svim procesima protiv mene, a tih je najmanje 25 u posljednjih 10 godina! Većina tih sudskih procesa vezana je za naš žig.

Ako žig nisam stvorio ja, kao što to uporno tvrdi Jurica Lovrinčević, onda mora reći tko je taj. Njemu je lakše olajavati me i proganjati po sudovima, oni imaju novaca za sudske procese s kojima me iscrpljuju. I zato je ova presuda Općinskog suda u Zlataru iznimno važna. Ona sve stavlja na svoje mjesto i na početak. Sretan sam jer je sud kazao DORHU- posredno i Lovrinčeviću, a i Pevexu, da nisam krivotvorio žig, da sam ga ja osmislio i da je brend Pevec moj i moje obitelji.

Kad uđete u kafkijanski proces onda i crno postane bijelo, gore je dolje, a lijevo je desno. Upravo štancanjem procesa i skrivanjem istine i ignoriranjem činjenica i pravde Lovrinčević me je naprosto zatrpao s tužbama misleć' kako će na taj način sakriti i sve laži na kojima je temeljio tvrdnju da žig Pevec nije moj, već Pevexa.

Koliko je sve to apsurdno, minuciozno i odvratno govore i njegova obrazloženja o mijenjanju imena Pevec u Pevex. To smo već ispričali, ali valja ponoviti kako je u nemalo intervju Lovrinčević u ime Pevexa otvoreno tvrdio kako su promijenili samo jedno slovo, kako su zadržali zelenu i bijelu boju, pa i isti font samo kako bi pokazali da žele dovesti u direktnu vezu Pevex s Pevecom.

Kazao je Lovrinčević i da na taj način žele potencirati obiteljsku tradiciju ove firme.

To što im to odbija zdrav razum, sudovi, Državni zavod za intelektualno vlasništvo njih nije brige. Vode se onom krilaticom da ako što više puta izreknu laž, da ona neminovno mora postati istinom.

Prevarili su se, a ova presuda iz Zlatara ne samo da je pravedna, već će  vratiti na početak i brojne druge procese koji su se upravo temeljili na ovoj Lovrinčevićevoj i Pevexovoj prevari.

 Ovo što govorite kao da sugerirati kako je naprosto rukopis Lovrinčevića i njegove bratije taj koji ih najbolje opisuje. Po Vama on je godinama mešetario, varao, lagao i sve je bilo dobro dok su mu se karte poklapale, no onda je za njega krenulo sve u krivom smjeru. Pa kako to objašnjavate?

ZDRAVKO PEVEC: - Pazite, njegovi prijatelji su ga odbacili kao krpu kad im se počeo suprotstavljati. Imao je velike ambicije, a Mario Radić i Pavo Vujnovac malo su veći igrači od njega. Iako je Lovrinčević jedan od većih dioničara Pevexa, ima čini mi se i 23 posto dionica, njegovi pajtosi su ga grubo izbacili iz sedla. Ma nešto slično uradio je i meni. Ne samo da su mu dali cipelu s direktorske pozicije, pazite oni su mu uskratili i unosne poslove koje je imao sa svojom firmom Dicentrom. Od posla koji je iznosio i stotine milijuna godišnje sveli su ga na običnu nulu. Pogledajte FINA izvješća i sve će vam biti jasno. Njegov ego to očito nije mogao podnijeti i stoga se odlučio na novu perfidnu igru.

Pomislio je kad ste vi već mene tako uklonili iz igre i ja ću se potruditi da vam zagorčam život. Otišao je u politiku i postao savjetnikom ministra Filipovića. Dalje znate što se dešavalo. Eto, dobio je i kaznenu prijavu zbog afere Mreža, zbog trgovanjem utjecajem... Izo toga se skriva zapravo obična pakost i ljubomora.

Bilo je to samo pitanje trenutka kad će se upecati. U odnosu na mene ovo je „sranje“ na 10 potenciju. Pazite koja je to samo zlica. Ja nikada od nikoga nisam uzimao novac. To je bilo najstrože zabranjeno. Nikoga nisam tako što tražio, ni od koga nisam primio mito... Mi smo bili jedna skladna poslovno-poduzetnička ekipa, a što je ovo? Razvrat, lopovluk, zabijanje noža u želudac... Ovo što je Lovrinčević radio to je čista pohlepa, to je teška bolest. Zamislite, dobili ste na pladnju ogromnu tvrtku Pevec, svojevrsnu zlatnu koku, dobio je, rekao sam vam već 23 posto dionica, i to na prevaru. Braniteljima je, država im je dala moje dionice, pričao bureke i zajedno ih je sa svojim pajtosima teško nasamario i namagarčio. Rekli su im da te dionice i nisu nešto, da ne vrijede punu i nagovorili ih na prodaju za smiješno male iznose.

Pazite, pa oni su od branitelja pokupovali dionice za 60 milijuna kuna da bi samo 9 mjeseci kasnije sebi isplatili na tekuće račune nevjerojatnu dobit od 100 milijuna kuna!!! Pa ako to nije za zatvor, ne znam što je?

No nije to ništa čudno, jer su po sličnom scenariju i njihovi prethodnici u stečajnom procesu opljačkali mene. Zamislite, od tvrtke koja je vrijedili i više od 4 milijarde kuna mene nije dopalo ništa, a radilo se o stečaju s preustrojem. Da je firma vrijedila pravo bogatstvo govore vam upravo ove stvari koje navodima, a činjenica da oni danas barataju s vrlo sličnom vrijednošću u situacijama kad je žele prodati. Lovrinčeviću ne gine zatvor ako je pravosuđe samostalno, ako je država ispravna. Zatvor mu ne gine, ali 6 ili 10 mjeseci Lipovice, već puno strožeg zatvora.

Koji su zapravo razlozi zašto je počeo raditi protiv svojih partnera, prijatelja, kumova? 

ZDRAVKO PEVEC: Pa dobrim sam vam to dijelom već ispričao. Bolest! I sam sam svašta proživljavao u bolnici i zatvoru. To je teška pohlepa. Znate, kad dobijete nešto na dlanu, uz prevaru vi to ne cijenite kao kad ste to sami mukotrpno i pošteno stvarali. On se postavio kao da je Bog, spasitelj, kao da je on stvorio firmu Pevec, a sletio je tu uz pomoć muljaža i blagonaklonost države.

Pa oni ni firme nisu imali kad sam ja počeo, bili su sitni mali trgovci koji su i meni prodavali neke bezvezarije, poput Panini sličica.

Zašto su Vujnovac i Radić odbacili Lovrinčevića?

ZDRAVKO PEVEC: - Pa zato što on nije imao granice i mjeru. Želio je maksimum prisvojiti. Zapravo nimalo čudno za sve one koji se baš i nisu namučili da dođu do tako velikog i osobnog bogatstva. Pa oni su kompanjoni, s Radićem su čak i kumovi. Ova dvojica kad su shvatili da Lovrinčevića pohlepa nema kraja „smaknuli su ga“ i udaljili iz Pevexa. Pazite, i pri tome potom nisu isplaćivali dobit. Uništili su ga financijski. Izbacili su i njega i Dicentru iz biznisa i pustili ga da se snalazi. On im je uzvratio tako što se uortačio s ministrom Filipovićem i počeo im je raditi o glavu, onako s visoka, s pozicije državnom moćnika. Pa zar se ne sjećate brojnih afera u kojima se Vujnovca povezivalo s mutnim plinskim poslovima, da bi sve na kraju završilo s Aferom Mreža. DORH Lovrinčeviću puše za vratom, a ovo što govorim samo su fragmenti mozaika brojnih mreža koje je godina isprepletao Lovrinčević. Ovo je zapravo strašno što se događa i na najbolji mogući način demistificira Lovrinčevića, ali jednako tako govori i subverzivnim, zločinačkim, grabežljivim postupcima uz pomoć kojih su i mene doveli u klub blokiranih i besperspektivnih građana Republike Hrvatske. Zapravo, riječju – užas!

Ovo je jedan od scenarija na koji su novi predatori Hrvatske zagospodarili ekonomskim, društvenim, medijskim, političkim životom u nas.

Pa kako je vas nasamario Lovrinčević?

ZDRAVKO PEVEC: - Njegova je ideja bila iskoristiti me u trenucima kad se zatvarao stečaj Peveca i kad su oni nanjušili kako sa malo novaca doći do ogromnog kapitala i moći. Bio sam tada ponižavan i varan od Darka Šketa, stečajnog upravitelja koji je stalno pogodovao svojim prijateljima i koji je pokušao skrenuti Pevec u nečije druge ruke, ne u Vujnovčeve, Radićeve i Lovrinčevićeve. Tu sam Jurici trebao baš ja, jer bio sam dobar s brojnim malim dioničarima koje su oni pokušavali uvjeriti kako je baš njihova ekipa dobitna kombinacija. Meni je obećavao da će tu biti mjesta i za mene, da ću se bar malo naplatiti i naći neko mjesto u Pevecu. Ne bitnom, ali meni je to život značilo. Vjerovao sam mu i pomogao sam mu koliko sam mu mogao. I znate što mi je napravio, naprosto me je po svom poznatom rukopisu prevario. Ne da nismo dobili svoje mjesto u Pevecu, on se preko noći transformirao u dr. Jackyl i Mistera Haydee i počeo me proganjati do mog totalnog financijskog uništenja. Pokušao je svašta, a sad se pokazuje da nije uspio i da je jamu za sebe, a ne za mene iskopao!

Zamislite, desilo mu se s Vujnovcem i Radićem ma ama baš sve isto što je on radio meni i meni sličnima. Zaključali su mu kancelariju i izbacili ga iz prostorija kompanije u roku od 30 minuta. Je li Vam sad jasno odakle taj njegov poriv za osvetom spram Radića i Vujnovca.

Tako to biva sa svima onima koji se odmetnu, izmaknu kontroli, umisle da su bogovi... Prijatelji su ga ispljunuli poput kaugume. Isisali su šećer iz njega i izbacili na ulicu. Možete samo slutiti koje su bila ambicije Lovrinčevića. Nije on samo žalio napakostiti Vujnovcu i Radiću. Pa on je svom snagom želio napakostiti i Vladi Republike Hrvatske. Očito se previše zaigrao. Sad je tresnuo u betom i teško će se odlijepiti s poda na koji je zacementiran!

Cijela ova Afera Mreža u koju je bio uključen i ministar Filipović bila je isključivo proizvod Lovrinčevićeve želje za odmazdom?

ZDRAVKO PEVEC:-  Točno tako, no otkuda sve to? Očito je u svemu veliku igru igrala i politika. Ne morate biti previše pametan da bi povezali ovu gospodarsku operaciju s onom političkom. Ideja ekipe je bila osnažiti i osigurati svoje poduzetničke poduhvate i jakom političkom strankom.

Domovinski pokret osmišljen je i za to. Prvo su sa Škorom napadali Pantovčak, sad su se preusmjerili na Banske dvore i očito djelomice i uspjeli u očuvanju biznisa kojeg su stvorili na gore opisani način. Upravo s toga me iznimno raduju sudske presude hrvatskog pravosuđa, a i državnih institucija. Prvo je Državni zavod za intelektualno vlasništvo presudio u moju korist kad je riječ o žigu Pevec, potom sam dobio pravomoćnu presudu protiv švedskog giganta Volva, a sad je evo i sud u Zlataru indirektno potvrdio da žig Pevec pripada meni i Višnji.

Ove dvije sudske presude iznimno su važne za prepoznavanje cijele otimačine tvrtke Pevec, za veliku nepravdu koju su nanijeli mojoj obitelji, uposlenicima, dobavljačima..., svima onima koji su stvorili najveći hrvatski prodajni lanac ikada. Da vam pojednostavim, pred koji mjesec Sud u Bjelovaru je tako potvrdio kako su Šveđani bili okidač koji me je lansirao na ringišpil smrti.

No to je sve već znana priča, no nije bilo poznato kako samo već tada pokušavao dokazati svoju nevinost i kako sam ih želio upozoriti da se ne mogu tako lako igrati s mojim imenom, brendom i žigom.

I upravo presuda Općinskog suda u Zlataru iz proljeća ove godine otkriva i drugu ključnu kariku koja me pokušava marginalizirati i proglasiti niš koristi. Taj ključni čovjek iz druge operacije uništenja obitelji Pevec zove se Jurica Lovrinčević, bivši direktor Peveca i Pevexa, manijakalni progonitelj Višnje i Zdravka Peveca koji pokušava uništiti sve tragove našeg postojanja, naših prava, istine... To je bolest, on nema granice. Ja sam im sušta suprotnost, jer sve sam radio i u interesu svojih radnika, suradnika, dobavljača, partnera, Republike Hrvatske. I nisam bio gramziv. Pa zar vi mislite da nisam mogao staviti na svoj račun svu onu dobit koju je firma Pevec ostvarila. A ne, ja sam je dalje gurao u biznis, da bi me proglasili da sam lopov koji je opljačkao tvrtku. Ja sam pregazio i Drinu, gospodarski, s najboljom namjerom da hrvatski proizvodi, proizvođači, dobavljači..., zarade, plasiraju robu i u Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Srbiju... 

Vi se nikada niste bavili s politikom, no ona se pozabavila s vama. Hoćete li se baviti s politikom?

ZDRAVKO PEVEC: - Stvorio sam jedinstveni trgovački lanac u Europi. Meni je uzor bio OBI s kojim sam radio punih 7 godina. Međutim kad stvorite tako nešto, apetiti se stvaraju i kod onih koji vas okružuju. Vrlo brzo pojavili su se oni koji su me željeli maknuti s trona, oduzeti mi moje, proglasiti me lopovom. To se smisle scenariji koji možda ne postoje u zakonu, no koji u rukama političko, gospodarskog kriminalnog miljea postanu efikasnim. Mene ni jedan dobavljač nije blokirao. Blokirala me je moja država Hrvatska, Ministarstvo financija na čijem je čelu bio Ivan Šuker. I kako onda mislite da se ne bih bavio politikom. Pa ona se bavi sa svima nama i jedini je način da se svi, ama baš svi građani osvijestimo i uzmemo stvari u svoje ruke. A to se može jedino ako se što veći broj nas uključi u politiku. To je naprosto tako. Budućnost ovog naroda leži isključivo u tome što sam vam rekao. Ako ne želite da vam kriminalci zagorčavaju život onda je to jedino rješenje. Kriminalcima nije mjesto u gospodarstvu i politici, već u zatvoru.

Imate li sad unutarnji mir, kako je s familijom?

ZDRAVKO PEVEC: - Apsolutno. Ovo što se dešava nakon našeg izlaska iz zatvora od prije tri godine je naše drugo proljeće. OK, blokirani smo, nemamo novaca, al' ljudi nas vole. Nema veće sreća za nas nego što je ova.

Višnja je uvijek uz mene i moja je najveća podrška. Da nije bilo nje, tko zna gdje bi danas bili. I nije nam teško prodavati kosilice baš kao i prije 30 godina kad smo započeli s biznisom i kad smo baš iz Zadra počeli se širiti. I danas svojim kupcima vozim na kućnu adresu njihove kosilice, male traktorčiće.

Danas, Višnja i Zdravko Pevec nemaju para, no zato imaju svu ljubav Hrvatske.