U čileanskom gradu Alto Hospicio, jednom od najsušnijih mjesta na svijetu, revolucionarna metoda "hvatanja magle" mogla bi riješiti gorući problem nestašice vode, piše Frontiers in Environmental Science. U novom istraživanju znanstvenici su pokazali da je hvatanjem vlage iz zraka moguće osigurati do 5 litara vode po četvornom metru dnevno, čime bi mogli opskrbiti brojne stanovnike pustinjske regije Atacama.

Atacama je najsuša nepolarna pustinja na svijetu, sa samo 1 do 3 milimetra oborine godišnje u određenim dijelovima. Ipak, u ovom surovom okruženju priroda je pronašla način da preživi - mikroorganizmi uspijevaju u tlima bogatim solima i sulfatima, a biljke čak i cvjetaju pod određenim uvjetima.

Ali za ljude koji tamo žive situacija je sve teža. Glavni izvor vode dolazi iz podzemnog vodonosnika koji se posljednji put napunio prije 10.000 do 17.000 godina, kada je krajolik bio još vlažniji. Ovaj resurs sada nestaje, što predstavlja ozbiljnu prijetnju lokalnim zajednicama, posebno u brzorastućem gradu Alto Hospicio, u kojem živi više od 143.000 ljudi.

Oko 10.000 stanovnika ovog područja živi u neformalnim naseljima gdje nemaju pristup javnom vodoopskrbnom sustavu te su ovisni o dopremi vode cisternama ili čak ilegalnim priključcima na vodovodnu mrežu. Znanstvenici smatraju da bi rješenje mogla biti jednostavna, ali učinkovita tehnologija – zamke za maglu. To je fino mrežasto platno razapeto između dva nosača. Kad se sitne kapljice vode iz magle uhvate u mrežicu, kondenziraju se i teku u spremnike za prikupljanje.

Primjenom ove metode na području od 100 četvornih kilometara oko grada moglo bi se dobiti 0,2 do 5 litara vode po četvornom metru dnevno. U jeku sezone magle, između kolovoza i rujna, količina bi mogla doseći i do 10 litara po četvornom metru dnevno. Uz pravilan tretman ova bi voda bila pitka, inače bi se mogla koristiti i u poljoprivredi i rudarstvu.

Na temelju prosječne godišnje stope prikupljanja vode (2,5 litara po četvornom metru dnevno), znanstvenici su procijenili da bi bilo potrebno 17.000 četvornih metara mreža kako bi se osigurala tjedna potrošnja od 300.000 litara vode za 10.301 stanovnika Alto Hospicia. Za zalijevanje gradskih zelenih površina, za koje je godišnje potrebno 100.000 litara vode, bilo bi dovoljno samo 110 četvornih metara mreže.

Iako je metoda hvatanja magle obećavajuća, ona ne može biti jedino rješenje za rastuće probleme s vodoopskrbom, upozoravaju istraživači. Ključni čimbenici za uspješan rad uključuju gustoću magle, odgovarajuće uzorke vjetra i pogodan geografski položaj, objasnila je koautorica istraživanja Nathalie Verbrugghe.

U Alto Hospiciu magla se javlja uglavnom između svibnja i listopada, pa treba uzeti u obzir sezonske fluktuacije u prikupljanju vode. Također bi trebali redovito analizirati kvalitetu zahvaćene vode i odrediti koji bi tretman bio potreban za sigurnu upotrebu. Unatoč izazovima, istraživači u ovoj metodi vide veliki potencijal. "Nadamo se da ćemo ovim istraživanjem potaknuti kreatore politike da ovo rješenje obnovljive vode integriraju u nacionalne strategije vodoopskrbe", rekao je dr. Virginia Carter Gamberini, prva autorica studije.