Infografika: Branimir Klarić (obavezno vidjeti kazalo na kraju teksta)

Iz arhive našeg dizajnera Branimira Klarića izvukli smo jedno mini istraživanje koja je itekako zanimljivo. Pred svojih sedam osam godina odlučio je na jednom mjestu pokazati koje jačine i u koje točno vrijeme drmaju zemljotresi Hrvatskom. Podaci su iznimno zanimljivi i danas jer točno pokazuju kako ne biraju ni vrijeme ni mjesto. Posljednji potres koji je bio približno jednak tako velike snage je onaj koji je pogodio Ston, Pelješac i Dubrovačko primorje. Bilo je to 5. rujna 1996. godine, u 22 sata i 45 minuta! Potres je u epicentru bio jačine 5,6 stupnjeva prema Richteru, za 0,1 stupanj je bio jači nego današnji zagrebački. Po Mercallijevoj ljestvici iznosio je između sedam i osam stupnjeva. Baš kao i ovaj zagrebački u nomenklaturi jačine pripada razornim, na samoj granici pustošnih potresa. Jednako razoran potres kao i 5. rujna 1996, snage između sedam i osam stupnjeva Mercallijeve ljestvice, opet je protresao isto područje i 17. rujna 1996. U potresu su potpuno uništena tri sela, u Stonu je velik broj objekata srušen, a izazvana je i velika materijalna šteta.
Što je Branimir želio pokazati najbolje se vidi na infografici koja pokazuje kako od 1973. zapravo i nije bilo jačih potresa i kako se intenzitet potresa, s iznimkom Stona i 1996., stalno smanjivao. Žutom bojom označeni su potresi koji su Hrvatsku u najvećoj mjeri drmali do 1996. a nakon toga, sve do 2010. zamjetan je bio trend bitno lakših podrhtavanja tla, od 3,5 do 4 stupnja po Richteru, označeni crvenim i malim plavim kružićima. Kad smo ga pitali što ga je nagnalo da napravi takvo amatersko istraživanje temeljeno na službenim seizmološkim podacima kazao nam je kako je vladalo uvjerenje da se zemlja najjače trese baš noću. Išao je kopati po podacima iz navedenog razdoblja i apsolutno nije po tom osnovu našao nikakve poveznice. Oni drmaju u bilo koje doba dana ili noći i apsolutno su nepredvidivi, baš kao što im je i jačina nepredvidiva u jednom duljem povijesnom razdoblju.
U Hrvatskoj je prvi jači zemljotres zabilježen još 361. godine. U more je tada prema predaji utonuo grad Cissa na otoku Pagu. Drugi jači potres pogodio je 1511. Slunj, a 1667. godine potres je doslovno pomeo Dubrovnik. Poginulo je oko tri tisuće ljudi, a Grad je bio sravnjen sa zemljom. U lipnju 1757. godine snažan potres pogodio je Viroviticu. Snaga sva tri spomenuta potresa bila je između devet i deset stupnjeva po Mercalliju, a procjena je rađena temeljem povijesnih zapisa. Bili su navodno jači nego onaj prije 24,5 godina u Stonu i današnji u Zagrebu. Naime, Mercallijeva ljestvica razvijena 1902. i to na skali od 1 do 12 i oslonjena na subjektivan doživljaj. Richterova ljestvica datira od 1935. godine.
1880. godine stradao je Zagreb. Potres je bio oko 6,3 po Richteru, po slobodnoj procjeni, s epicentrom u Medvednici. Za 0,8 stupnjeva bio je jači nego današnji i odnio je jedan život. Valja reći da je riječ bila tada o slobodnoj procjeni jačine. 29 ljudi je bilo ozlijeđeno. Mnoštvo je Zagrepčana napustilo grad, broj oštećenih kuća iznosio je 1758., Do travnja 1881. zabilježeno je još 185 podrhtavanja tla.
Usred II. svjetskog rata 1942. zatresla se Imotska krajina, 6,2 po Richteru, a 1962. kasnije potres je istom snagom prodrmao Makarsko primorje. Napukla je makarska riva, no to je bio tek početak teških 14 dana u kojima se zemlja tresla još 54 puta. Valja se prisjetiti i još dva velika potresa u bivšoj državi. Banja Luka 6,6 po Richteru i Skoplje 6,9 stupnjeva 1963. godine.