Zašto ne baš danas? Zašto ne biste spakirali svoj kofer i baš danas poslije posla napravili nešto drugačije, nešto što ćete pamtiti, nešto čime ćete izaći iz rutine poluugodnih vikenda u kojima možete predvidjeti baš sve od jutra do mraka? 

Meni se to čini dosta lako, ali uvijek kada spomenem putovanja čujem xy glupih isprika.  Svi bi nekamo otputovali, a istovremeno svi imaju hrpu “razloga” zašto ipak ne mogu i to mi je pomalo neshvatljivo. Naravno da možete. Svatko si može barem jednom godišnje priuštiti putovanje nekamo, vidjeti nešto novo i upoznati drukčije kulture.  

Iskreno, ne znam zašto mi je tako dugo trebalo da posjetim Budimpeštu i kako mi prije za oko nije zapeo jedan od najljepših europskih gradova, ali jako mi je drago što smo ga ja i Petra odabrale za doček Nove godine. Odmah ću vam dati nekoliko razloga zašto baš ovaj grad odabrati makar za vikend-izlet.  

Budimpešta je jako blizu, trebala su mi manje od tri sata vožnje automobilom iz Zagreba. Ako i ako niste ljubitelj vožnje ni to nije problem jer je Budimpešta odlično povezana željezničkom linijom s većinom velikih europskih gradova, pa tako i Zagrebom. Isto tako redovne su i autobusne linije. Ukratko, ne može biti jednostavnije nego što jeste. 

Drugi, većini jako bitan razlog su cijene. Ponovno nemate razloge za brigu:  ovo je jako jeftin grad u kojemu za malo novca možete očekivati veoma visoku kvalitetu usluge.  Ovo se odnosi na cijene smještaja, hrane i ulaznica za neke od najvećih turističkih atrakcija. Zapravo, više-manje na sve pa čak i u razdoblju sam ja bila i kada  očekuješ da cijene odlete u nebo, sve je bilo jako pristupačno u usporedbi s drugim europskim prijestolnicama. 

Budimpešta je oličje mađarske kulture i moći. Usto grad je i jako siguran, pa  bez problema možete noću prošetati po gradu i ostaviti automobil na nekom od parkirališta. 

Mađarsku prijestolnicu zapravo čine dva odvojena dijela, Budim i Pešta, razdvaja ih Dunav, a povezuje Lančani most. Mi smo na preporuku odsjele u Pešti u hotelu Prestige, u središtu grada, a to je bio pun pogodak. Ta strana grada puno je naseljenija. Tu je većina hotela, restorana i klubova. Noću je puna mladih ljudi, a u restoranima i barovima teško se može pronaći mjesto.

Dvjestotinjak metara od hotela nalazi se zgrada Parlamenta, tako da je većini jako poznata slika, slika koja je i mene  privukla da malo bolje istražim ovaj grad i na kraju ga posjetim, ujedno bila i prva od znamenitosti koju smo vidjele. Zbilja je impresivna,  pogotovo noću. Obilazak smo nastavile prema St. Stephan’s bazilici koja nas se, iskreno, iz unutrašnjosti i nije previše dojmila, pa se nismo dugo  zadržale.

Ni tipični mađarski specijaliteti nisu mi se svidjeli, izuzmemo li poznatu Doboš tortu, jer je ona svakako nešto što bih preporučila. Srećom, u Budimpešti možete pronaći sve kuhinje ovoga svijeta, talijansku, tursku, kinesku, japansku, vijetnamsku, austrijsku, pa čak i hrvatsku.  Jako su popularni štandovi s hranom i zbilja su na svakome koraku, ali uglavnom poslužuju mađarske delicije.  Cijene su pristupačne, za dvadesetak eura dvoje može ručati u središtu grada. Ako vam  je shopping neizostavan dio svakoga putovanja, moj savjet je - posjetite  Andrassy Avenue, u kojoj je mnoštvo luksuznih trgovina, i Vaci ulicu, gdje možete pronaći većinu poznatih brendova s pristupačnijim cijenama. 

S vrha Cittadelle pruža se najljepši pogled na grad i Dunav, a do toga mjesta bez problema možete doći pješke. Iako smo sve vrijeme vožnje bile zbunjene, pogotovo zbog znatiželjnih pogleda grupa turista i gotovo nijednoga drugog automobila na parkiralištu, nama je ovo uštedjelo jako puno vremena, a parkiranje smo na kraju uredno platile tako da koliko god čudno izgledalo u nikakvome prekršaju nismo bile, a u nekoliko sati obišle smo sve. 

Valentina Miletić