Biti top jedan na hrvatskim top listama ne događa se svaki dan. U nešto malo više od mjesec dana Zaprešić boys rastao je na krilima uspjeha reprezentacije. Nije da oni nisu poznati, ali biti bolje plasiran i od Massima, Nine Badrić, Gibonnija, Severine, Graše, Tonya i drugih zvijezda za njih je san snova, za glazbene kritičare prvorazredno iznenađenje, a za brojače izvedba, navijače Hrvatske i javnost oni su bili je jošsu No.1. “Igraj moja Hrvatska” dizala je navijački tonus Hrvata, a malo tko zna kako ju je Zaprešić boys lansirao jedva mjesec dana prije nego što će Mario Mandžukić izvesti početni udarac na utakmici s Nigerijom. Od tog trenutka svi su igrali “za nju, za moju Hrvatsku” i sve je završilo s happy endom! Dečki koje je stvorila tribina znaju kako skladati moćne budnice. Dvadesetak minuta pred svaku utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije, kao uvertira himni i velikom spektaklu puštala su se njihova devet godine stara “Srca vatrena”. Kad bi Modrić, Perišić, Mandžukic ili Rebić zabili golčinu, uz huk na tribini Rusi su taj tren puštali repersku izvedbu koja je na stadionu zvučala jače i impresivnije od konkurentnih... Parirala im je možda jedino ruska Kalinka, ali samo do četvrt finala. Društvo iz Zaprešića nije bilo na finalnoj utakmici, a ni na jednoj drugoj u Rusiji, no njihova je pjesma bila najčešće puštana. Vatreni su postali svjetski broj dva, a oni hrvatski No.1 na domaćim top ljestvicama. Kruna svega bio je nastup na veličanstvenom dočeku. “Srce vatreno”, “Samo je jedno”, “Neopisivo”, a i posve nova pjesma “Igraj moja Hrvatska” rušile su sve pred sobom, a potonja je u rekordnom roku zasjela na No.1 top lista. Riječ NEOPISIVO najčešće je korištena posljednjih mjeseci. No tko su zapravo dečki iz Zaprešića? Marko Novosel nema glazbeno obrazovanje, ali njegove su se pjesme i riječi naprosto cijepile tamo gdje je to svima najdraže. Pjevaju se ne samo na koncertima i stadionima, sviraju ih vojni orkestri, a u vrtićima pjevaju i najmlađi.
- Počelo je davno. Bili smo klinci kad smo brat Ivan i ja krenuli na stadione i to baš u one najžešće skupine. Kao pripadnici glasnih navijačkih subkultura još daleke 1989.

Puno više u novom broju tiskanog izdanja Starta