Čim pređete austrijsku granicu vrijede balkanski zakoni! Odgovor na to serviseri Slovenije, Hrvatske i Srbije pronašli su u udruživanju! U Sloveniji su osiguravatelji nametnuli cijenu sata rada od 28 eura, a Hrvatskoj samo 13 eura. Sloveniju, Hrvatsku, a i Srbiju povezuju isti problemi kad je o auto osiguranjima riječ i zato su slovenske, hrvatske i srpske udruge servisera odlučile nastupiti zajedno, jer tako su jači!

U interviewu koji je slovenskim novinarima dao Antonio Đureta, koji je istovremeno predsjednik slovenskog i hrvatskog udruženja auto struke te blizak suradnik onog u Srbiji otkriva kako potrošači na Balkanu uvelike dijele istu osiguravateljsku praksu. Naime, posvuda u državama bivše Jugoslavije, osiguravajuću su društva ta koja drže sve konce vezane uz rješavanje odštetnih zahtjeva u svojim rukama. Svega toga nema u najvećem broju „civiliziranih“ EU država, jer tamo osiguravatelji dijele odgovornost, a i prava i sa serviserima i s potrošačima. Kako isti problemi povezuju, kako na prostoru zemalja bivše države djeluju uglavnom jedna te ista osiguravajuća društva, kako je naslijeđena loša praksa još ih bivšeg sustava tako su napokon i serviseri shvatili da u borbu za EU standarde i zakone najbolje mogu zajedno.

Tim prije, jer dosta osiguravatelje radi i na Balkanu i u državama EU i zamislite, ne rade po istim standardima. Jedna pravila vrijeme od Austrije preko Finske do Irske, a druga u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji.

Sve su to razlozi koji pogone servisere iz, za sada tri navedene, države, da izmjene tu praksu, da su uljudi ovaj posao i da ista pravila zažive na cijelom teritoriju EU.

Ujedinjeni serviseri triju država shvatili su kako im je snaga puno veća budu li djelovali udruženo i to je razlog zašto su i mediji zainteresirani za ovu priču.

Evo što je najznačajnije o navedenom kazao slovenskoj novinarki Antonio Đureta, predsjednik i Slovenskog društva avto struke:

START: Kako to da dijelimo slične ili gotovo posve iste probleme s obaveznim auto osiguranjima i popravcima automobila nakon prometnih nesreća?

ĐURETA: Princip je svuda isti. I u Sloveniji i u Hrvatskoj, a i u Srbiji. Ne želimo ići u rat s osiguranjima i smatramo ih našim poslovnim parterima i važnom karikom u trokutu u kojem su i oni najvažniji – potrošači.

Želimo sjesti s njima i želimo dogovoriti održivu priču u kojoj neće biti nezadovoljnih i u kojoj su uvijek na prvom mjestu naši korisnici, osiguranici, potrošači… Želimo s njima detektirati probleme koji očigledno postoje.

START: Mislite li da možete promijeniti odnose na bolje, da satnica servisa može biti viša?

ĐURETA: Vjerujem kako će sve to ići na bolje. U Hrvatskoj smo već napravili ogromne pomake i povisili satnicu i na 45 eura! Posebice kad i sami osiguravatelji shvate da neke stvari rade potpuno krivo. Oni znaju da ne mogu i ne smiju određivati cijenu rada servisnim radionicama. To Vam je kao da imate frizersku radnju u kojoj naplaćujete po službenom istaknutom cjeniku. Na primjer, u cjeniku Vam piše 20 eura za šišanje, a onda Vam netko naredi da ćete raditi za 5! Pa ne znam baš da li bi se to svidjelo frizeru, ili bilo kome drugome. Tako i naši serviseri traže samo da se radi zakonito.

START: Je li tako i u državama EU? Vidimo da je to kod nas praksa.

ĐURETA: To nisu postulati Europske unije i na njih ni Slovenija, i ni Hrvatske ne mogu, a zapravo ni ne smiju pristati. Naprosto, direktive i propisi Europske unije točno se znaju i točno su propisani zakoni, procedure…

Ovdje u Sloveniji ponovit ćemo scenariji koji smo napravili u Hrvatskoj. Pozvat ćemo osiguravatelje i upoznati ih s našim problemima, o neodrživosti cijene rada i od samo 28 eura koliko znaju odrezati, a da pri tome naši serviseri imaju na cjenicima izraženu potvrđenu cijenu rada i višu od 60 eura!

START: I kako ih mislite natjerati da pristanu na više cijene?

 Naprosto se moramo dogovoriti o pravilima igre.  Očekujemo napredak u svemu ovome, a dobro je i znati tko su nam sugovornici i partneri s druge strane.

Moramo znati gdje možemo postići dogovor, a gdje ćemo rješenja morati potražiti i nekim drugim putem, pa i sudskim tužbama, upoznavanjem nadležnih regulatornih institucija. U Hrvatskoj smo uspjeli, ne vidim razloga da isto ne postignemo i u Sloveniji.

Naravno da se osiguravajuće kuće, kao velike financijske institucije, neće dati lako, što je i razumljivo, jer godinama se koriste ovim modelom koji je za njih dobar, no za nas nije. 

START: Mogu li potrošači, osiguranja i servisi biti ravnopravni partneri?

ĐURETA: Uvijek se vraćam na temeljno, osiguranja i servisi moraju biti partneri. Na kraju krajeva samo će nas kao takve potrošači prepoznati jesmo li dobri ili nismo. I nije toliko važna ni cijena usluge, koliko zadovoljstvo potrošača. Kad to bude na prvom mjestu svima će biti jednostavnije i bolje. Potrošač je klijent i osiguranja kad sklapaju policu osiguranja, baš kao i korisnici servisnih usluga kad popravljaju auto moraju ponajprije voditi računa o zadovoljstvu onih koji ih plaćaju, korisnika usluga.

START: Plaši li Vas da će osiguravateljska društva zbog viših cijena rada dignuti i cijene polica osiguranja?

 To nije istina. Imate praksu zapadno europskih država, prije svega Njemačke i Austrije. Tamo ćete vidjeti kako je Allianz, kao jedno od najvećih osiguravajućih društava na svijetu, istovremeno proglašeno najboljim osiguranjem i po izboru potrošača, ali i po izboru servisnih radionica. Pri tome nisu najjeftiniji, štoviše! Očigledno se to može pomiriti i očigledno da sama cijena police, a i rada nije presudna prilikom odabira osiguravatelja ili servisera. To je zapravo ideal kojem težimo, sinergija potrošača, osiguranja i servisera!

START: Zašto se udružujemo zbog osiguranja Slovenci, Hrvati, Srbi?

ĐURETA: Zbog istih onih standarda i prava koja vrijede u najvećem broju država EU, nažalost, ne i u nasI Zbog toga nije točno kako će premije osiguranja automatski rasti zbog povećanja cijena rada. Cijene rada ne utječu toliko snažno na cijenu samih polica, a kad znate kako cijene osiguranja u Njemačkoj, na primjer za osnovno auto osiguranja su i sada na razini onih koje imamo u Sloveniji ili Hrvatskoj lako je za zaključiti da baš i nemaju previše prostora za opravdanje viših cijena zbog više cijene rada. Postoji tako i konkurencija osiguravatelja, pa neka tržište, a i europsko okružje utječe na pravila igre, tako i na visinu polica.