Napisao: Gordan Malić

Foto: Pixell

Odnosi Crkve i pokreta, kojeg je osnovao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman dospjeli su na najnižu točku od nastanka države. I jedna i druga strana branila je temelje, ono što štititi po svom poslanju moraju, Vlada sekularnu državu, a Crkva religijsku svetinju i zato bitka za Istanbulsku konvenciju ima i ljepšu stranu.

Od osamostaljenja do danas Katolična crkva u Hrvatskoj imala je samo dva otvorena sukoba s HDZ-om. Prvi u ljeto 1993. kada su kardinali Franjo Kuharić i Vinko Puljić, biskup banjalučki Franjo Komarica te fra Petar Anđelović, provincijal Bosne Srebrene, u otvorenom pismu kritizirali politiku HZ Herceg-Bosne i njenog čelnika Mate Bobana. Podržavali su otvoreno etnički i politički pluralnu Bosnu i Hercegovinu. Drugi sukob dogodio se nedavno, u povodu ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru. U obraćanju u povodu saborskog izglasavanja tog dokumenta predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić odbacio je čak i interpretativnu izjavu Vlade Republike Hrvatske, tvrdeći da je ona pravno neobvezujuća i da “ratifikacija Istanbulske konvencije u ovom trenutku može izazvati veliku štetu narodu i državi”. 
Premda se nadbiskup Želimir Puljić ogradio od antivladinih skupova u Zagrebu i Splitu, jasno je da su ih organizirale nevladine udruge bliske Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Bili su to prvi veći prosvjedi konzervativaca protiv politike HDZ-a u ukupnoj povijesti te stranke. 
Odnosi Crkve i pokreta, kojeg je osnovao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, time su dospjeli na najnižu točku od nastanka države. Što se, zapravo, dogodilo još uvijek se ne može sa sigurnošću reći. No, čini se da su otvorenom sukobu doprinjeli spinovi iz Vlade kojima se sastanak u travnju između premijera Andreja Plenkovića i nadbiskupa Želimira Puljića pokušao interpretirati kao potpora Crkve ratifikaciji Istanbulske konvencije. Uslijedila je hitna reakcija Hrvatske biskupske konferencije, a potom i izjava zadarskog nadbiskupa u kojoj se nisu štedjele teške riječi. 
Nakon antivladinih prosvjeda u Zagrebu i Splitu, u medije je puštena vijest o pripremi sastanka između premijera Andreja Plenkovića i pape Franje, Jorge Maria Bergoglia, koji bi rezultirao obračunom s tzv. konzervativnom strujom među hrvatskim biskupima. Većina njih je, naime, ionako je pred mirovinom, a u javnosti se može čuti i kako njihova konzervativna i nacionalistička stajališta ne idu u korak s reformama omiljenog Svetog Oca Franje. Doznaje se i da audijenciju kod Pape hrvatski premijer Andrej Plenković, navodno dogovara bez sudjelovanja Mons. Giussepe Pinta, apostolskog nuncija u Zagrebu! Tako što je svojedobno učinio još samo Stjepan Mesić nezadovoljan ponašanjem tadašnjeg nuncija nadbiskupa Maria Roberta Cassarija i Hrvatske biskupske konferencije. Prilikom posjeta Vatikanu 2009. Stipe Mesić je od Svetog Oca Benedikta XVI. zatražio da “obuzda hrvatske biskupe”.
Ivica Maštruko, posljednji jugoslavenski i prvi hrvatski veleposlanik u Vatikanu, uvjeren je da se katolička crkva u Hrvatskoj ponekad vrlo otvoreno miješa u politička pitanja. 
“Neki biskupi kao da žele sukreirati političke odluke. Ali nije to samo problem s dijelom Crkve u Hrvatskoj, već u svim europskim državama koje imaju jake demokršćanske opcije u parlamentu. Crkva se u tim državama pokušava postaviti kao mentor, ili moralni supervizor demokršćanskih stranaka. Nameće im svoju volju i svoje ideje. Stranke koje su često i vladajuće, opiru se takvom mentorstvu, a to je očito i hrvatski slučaj”- zaključuje  Ivica Maštruko. Potpuno drugačije mišljenje ima don Damir Stojić, salecezijanac i studentsski kapelan Grada Zagreba: - Teze da se Crkva previše upliće u državne odluke su deplasirane. Radi se upravo o suprotnom. Država se prečesto, pa i kod nas, upliće u rad Crkve. Crkva nema mehanizme kojima bi onemogućila donošenje neke odluke. Crkva niti ima moć, a ni namjeru da vodi politiku umjesto države, ali mora jasno iznijeti stav, što i čini. S druge strane dosta je primjera u svijetu, pa i kod nas da politika zloupotrebljava svoju moć protiv Crkve.”
>Franjo Kuharić & Mate Boban
Kada je 1993. vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uputio otvoreno pismu Mati Bobanu, a implictno i predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, on time nije izrazio politički već moralni stav koji se ticao političkog nemorala u HR Herceg-Bosni i zločina u BiH, posljedice kojih je i iseljavanje Hrvata s njihovih ognjišta, smatra sociolog religije Ivan Markešić, inače bivši aktivist HDZ-a BiH. 
- “Kardinal Kuharić je bio čovjek vjere. Jako je dobro razumio položaj hrvatskoga naroda u BiH i položaj bosanskih franjevaca. Poštivao je njihov rad tijekom osmanske, zločinačke ustaške i sirove komunističke vlasti. Znao je, također, da 1990-ih godina provincijska uprava Bosne Srebrene ne podržava vodstvo Hrvatske zajednice Herceg Bosne,  politiku etničkog čišćenja i preseljenja naroda. Time je kritizirao i politiku Franje Tuđmana prema BiH. Kad je ta politika dospjela do vrhunca, Kuharić je javno podržao umjerene bosanske franjevce i biskupe. Mnogima na sablazan! U tome je njegova veličina i spašavanje obraza cijelog jednog naroda i katoličke vjerske zajednice.”- smatra Markešić. 
Kada su se 1993. dva kardinala i hrvatski biskupi ujedinili u kritici vladajuće politike prema BiH, imali su potporu pape Ivana Pavla II, koji je  podupirao BiH i 1997. posjetio Sarajevo.  
No, čini se da ovaj put, Vatikan nije posve stao iza odluke Hrvatske biskupske konferencije da se otvoreno suprotstavi Vladi RH u ratificiranju Istanbulske konvencije. Štoviše, jedan od naših sugovornika bliskih Kaptolu, tvrdi da su naputci iz Vatikana upućeni hrvatskim biskupima bili suprotni.
- “Sugerirano im je da ne reagiraju na tu odluku i ne uključuju se u politička prepucavanja”- tvrdi naš izvor. Ipak, biskupi su reagirali, vjerovatno zbog pritisaka laičkih i vjerničkih krugova, koji u najvećem broju ne podupiru Istanbulsku konvenciju i smatraju je uvođenjem rodne ideologije. 
Ivica Maštruko mišljenja je da bi papa Franjo osobno podržao dokument kojim se žene štiti od nasilja. Tim prije što je Vatikan i sudjelovao u izradi konvencije. 
Na prvih šest sastanaka CAHVIO-a na sastancima je u ime Svete Stolice sudjelovala Christine De Saint-Chamas, da bi joj se na jednom od zadnjih sastanaka u studenom 2010. u ime stalne misije Svete Stolice pri Vijeću Europe pridružio i msgr. Slađan Ćosić, inače svećenik Vrhbosanske biskupije koji je napredovao do vatikanske diplomacije.
>Je li Vatikan protiv konvencije
Iako se u zapisnicima sa sastanaka UN-ovog odbora za prevenciju i spriječavanje nasilja nad ženama (CAHVIO), koji je prethodio Istanbulskoj konvenciji,  ne spominju  primjedbe predstavnika Vatikana, u izvješćima Amnesty Internationala koji je prisustvovao sastancima CAHVIO-a, navodi se kako su predstavnici Vatikana, iako samo kao promatrači, uz delegaciju Ruske Federacije bili protiv formulacija u čl. 4 Konvencije koji se tiče zaštite temeljnih prava, te spolne i rodne diskriminacije. 
  «Svrha Istanbulske konvencije je zaštita od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i tko tvrdi suprotno zapravo manipulira,” uvjeren je Ivica Mašturko te dodaje - “Rodni identitet je tu vrlo marginalno spomenut u svega nekoliko rečenica. Stoga je začuđujuća silina reakcije hrvatskih biskupa i katoličkih udruga.
Biskupi su se dali uplesti u političko kolo i obračun s aktualnom Vladom, što papa Franjo izričito zabranjuje.” 
Zagrebački studentski kapelan, don Damir Stojić, vrlo popularan među mlađim vjernicima, uvjeren je da Vatikan ne podupire Istanbulsku konvenciju ni javno ni tajno. Papa Franjo je jasno rekao da rodna ideologija predstavlja ideološku kolonizaciju, uvodi utopiju “srednjeg spola” čime eliminira ljudsko dostojanstvo sadržano u stvarnosti različitih spolova i reproduktivnog prijenosa života.   
- “Istanbulska konvencija nije dokument kojeg podržava Katolička crkva. Crkva se s njim duboko ne slaže. To je vidljivo iz stava koji je iznio vatikanski promatrač u Vijeću Europe. On je jasno naglasio da se radi i o uvođenju rodne ideologije, kojoj se Crkva protivi jer je smatra protuprirodnom. Oni koji tvrde da je Crkva sudjelovala u izradi dokumenta, govore samo dio istine. Cijela istina je u tome da je Crkva dala određene naputke, ali oni očito nisu prihvaćeni, jer Crkva nije potpisala Istanbulsku konvenciju. Nitko nije protiv zaštite žena od nasilja, ali rodna ideologija koju konvencija uvodi u službenu politiku Crkvi je neprihvatljiva. Sve ostale interpretacije u vezi s tim su plod manipulacija ljevičarskih udruga i medija.”- zaključuje don Damir Stojić.   
“U Istanbulskoj konvenciji nema ništa subverzivno po Crkvu.”- mišljenja je sociolog religije Ivan Markešić.
Smatra da je dokument subverzivan samo po zlostavljače žena i članova obitelji. “Teško je naći razlog tolike zauzetosti Katoličke crkve u Hrvatskoj za neusvajanje Konvencije. Smatrao sam i danas smatram da je Konvencija bila test, mogu li neki pojedinci u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj posredstvom svojih (katoličkih) udruga početi sustavnije diktirati tempo političkoga života u Hrvatskoj.
Mogu li uz pomoć zastupničkih glasova u Hrvatskome saboru mijenjati saborsku većinu i na vlast dovesti onu političku elitu koja će u praksi provoditi njihove zamisli.
Na svu sreću, premijer Andrej Plenković se ovaj put pokazao za njih odveć snažan i moćan i uspio je s dijelom HDZ-ovih zastupnika i s dijelom zastupnika drugih, pa i oporbenih stranaka, dati do znanja da ‘po svoje mišljenje’ ne mora ići na Kaptol.”- tvrdi Markešić.
>HDZ se okrenuo od birača
No, u konzervativnim krugovima vlada uvjerenje da se HDZ okrenuo od konzervativnih birača koji su njegova baza.
- “Ratifikacijom Istanbulske konvencije HDZ je protiv sebe okrenuo udruge koje su mu svjetonazorski bliske, a otvorio vrata financijskoj potpori lijevo-liberalnih udruga koje ga redovito kritiziraju”, smatra don Damir Stojić. Jasno je da su lijevo liberalni krugovi zainteresirani za Istanbulsku konvenciju jer imaju problem financiranja. Članak 8. Konvencije nalaže državama potpisinicama da osiguraju odgovarajuće ljudske i financijske resurse za borbu protiv svih vrsta nasilja obuhvaćenim područjem Konvencije, uključujući i one koje provode nevladine organizacije i civilnog društva.
Iako mnogi tvrde da iza sveg stoji borba za novac, većina rasprava o IK vodi se oko toga je li ovom dokumentu imanentna rodna ideologija, ili se ona tu samo marginalno “zrcali”, kako je pojasnio Milan Kujundžić, hrvatski ministar zdravstva. Bivši hrvatski veleposlanik u Vatikanu Ivica Maštruko tvrdi da rodne ideologije nema u dokumentu.
-”Tu se spominje tek rodni identitet, kao društveni realitet. Riječ je o rodu kao biološki i društveno uvjetovanoj kategoriji, koja se ni po čemu ne može smatrati ideologijom. Notorna je stvar da su transrodne osobe izložene svakodnevnom nasilju i pritiscima.”
S tim se ne slaže don Damir Stojić, inače jedan od niza hrvatskih svećenika koji su sudjelovali u organizaciji antivladinih prosvjeda u Zagrebu i Splitu.
“Nasilje se regulira zakonima protiv nasilja, obiteljskog, spolnog, navijačkog... Iako se u Istanbulskoj konvenciji izrijekom ne spominje rodna ideologija, posve je jasno da on zagovara rodni identitet i društveno, a ne spolno određenje roda. Posljedica toga je poništenje naravnih zakona, koji nisu samo Crkveni. Ako to nije ideologija, a što onda jest? Ni u Marxovim djelima nigdje se ne spominje ideologija marksizma”, zaključuje don Damir Stojić.  On smatra da će se, slično kao i s diktaturom proleterijata, posljedice  Istanbulske konvencije  i uvođenja rodne ideologije moći sagledati tek u vremenima koja dolaze. 
- “Po mojoj procjeni za desetak godina. No, trebalo je reagirati danas i odmah! Ja sam se aktivno uključio u prosvjede protiv konvencije i svoje sam studente nagovarao da im se pridruže.” 
Prosvjedi u Splitu i Zagrebu na kojima je  sudjelovalo nekoliko desetaka tisuća građana, samo su početak kontinuiranih akcija katoličkih udruga koje će, navodno, rezultirati i referendumskom inicijativom o zabrani službenog korištenja termina “rodni identitet” i uvođenju rodne ideologije. 
Sociolog Ivan Markešić se ne slaže s time i poručuje: - “Vatikan ne podržava rodnu ideologiju. Ne podržava je ni Hrvatska vlada. U Istanbulskoj konvenciji nema govora o rodnoj ideologiji.
U njoj se govori o rodu. O rodu se govori u svakom ozbiljnijem udžbeniku sociologije. U tim udžbenicima se pravi razlika između spola i roda, spolnih i rodnih uloga. Spol je prirodan, rod je društven. Govori se na primjer i o transseksualcima.
A što loše ima u tome, ako se govori o onome što se događa u društvu i ako se analiziraju društveni uvjeti koji dovode do određenih, nama u danoj situaciji neprihvatljivih društvenih stanja?” •

Belgijski kardinal Godfried Danneels, bliski papin suradnik. 1990. je tvrdio da se u hrvatskoj budi ustaštvo, a kumovao je i smjeni nadbiskupa nikole eterovića, glavnog tajnika sinode

Obračun s hrvatskim biskupima

Slijedi li nakon pobune hrvatskih biskupa navodni obračun Vatikana s jednim dijelom najkonzervativnijih među njima? Naš sugovornik blizak Kaptolskom vrhu uvjeren je da do toga neće doći, iako u Sinodi ima različitih vjetrova. Jedan od njih je utjecaj belgijskog kardinala Godfrieda Danneelsa, kojeg mnogi smatraju najbližim savjetnikom Pape u Sinodi. Po vlastitom priznanju, Danneels pripada grupaciji od devet utjecajnih biskupa (u jednom ih je javnom istupu ironično nazvao “mafijom”) koji su se svojevremeno protivili utjecaju konzervativnog Josepha Ratzingera u Vatikanu i pokušali opstruirati njegov izbor za papu. Riječ je skupini liberalnih biskupa koja je stajala i iza izbora pape Franje kada ga je Gotfried Danneels pratio u stopu, pa i kod izvikivanja Habemus Papam na središnjem balkonu bazilike Svetog Petra u Vatikanu.
Naš sugovornik smatra da je utjecaj Danneelsa na papu Franju doveo do smjene nabiskupa Nikole Eterovića s mjesta tajnika biskupske Sinode, i praktično trećeg čovjeka Vatikana. Danneels ima porazan stav o Hrvatima kojeg je izricao u više navrata, tvrdi sugovornik START-a. Početkom 1990-ih, pod utjecajem srpskog lobija,  javno je govorio o pojavi revizionizma i ustaštva u Hrvatskoj. I to u trenutku kad je papa Ivan Pavao II pripremao hrvatsko priznanje, nakon čega je kardinal Kuharić zatražio reakciju Vatikana. Ona je uslijedila i Danneels je smijenjen s funkcije u Vatikanu. Sredinom 1990-ih Danneels se uključivao u javne rasprave o broju ubijenih u logorima NDH, tvrdeći da je u njima ubijeno više od pola milijuna ljudi. U fokus europske javnosti došao je po svojim javnim istupima potpore LGBT brakovima, ali i sudjelovanju u zataškavanju pedofilskih afera u Belgiji, što je navedeno i kao kontroverza u njegovoj biografiji na Wikipediji. 
Drugi sugovornici START-a uvjereni su da će se Vatikan, kao i do sad, koristiti metodom balansa između liberalnih i konzervativnih struja unutar klera. To, uostalom, pokazuju i dosadašnja imenovanja hrvatskih biskupa. Logično je, da smjenom generacija dolaze nešto liberalniji biskupi, smatra Ivica Maštruko. 

Danneels ima porazan stav o hrvatima već desetljećima, a zanimljivo je kako je nakon reakcije franje kuharića 1990. danneels smijenjen. njegov angažman mnogi doživljavaju kao revanš i podsjećaju kako je sudjelovao u zataškavanju pedofilskih skandala