U povodu svega Ekonomsko vijeće Glasa poduzetnika pripremilo je i analizu postojećega Nacionalnoga plana za oporavak i otpornost, koji mora biti usvojen do kraja travnja 2021. godine, te analizu rezultata postojećih znanstvenih istraživanja drugih država o učinkovitosti potpora koje se izdaju tvrtkama za razvoj i oporavak od posljedica krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19. Bujas nije siguran da takav projekt uopće postoji, već je on samo kopija nekih bivši "vizija". Eto što je napisao hrvatskim europarlamentarcima:  -Glas poduzetnika već tjednima upozorava na nedostatak transparentnosti u postupku sastavljanja i donošenja Nacionalnog plana za oporavak i otpornost, koji Vlada Republike Hrvatske mora usvojiti i predstaviti Europskoj komisiji do kraja travnja. Naime, Glas poduzetnika od Vlade Republike Hrvatske je već u više navrata zahtijevao da se značajan dio sredstava iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost usmjeri u privatni sektor, jer je to jedini pravi recept za povećanje konkurentnosti i spas hrvatskog gospodarstva od krize uzrokovane pandemijom virusa COVID-19. Međutim, Vlada Republike Hrvatske odbacila je zahtjeve Glasa poduzetnika i drugih relevantnih dionika za sudjelovanje u izradi NPOO-a, kao i iznesene prijedloge te objavila plan koji neće distribuirati dovoljno sredstava malim i srednjim tvrtkama. Smatramo da će se navedeno loše odraziti na cjelokupno gospodarstvo. Stručnjaci iz Ekonomskog savjeta udruge Glas poduzetnika objavili su analizu o učinkovitosti potpora koje se daju tvrtkama za razvoji oporavak od posljedica kriza u drugim svjetskim ekonomijama, a koju Vam dostavljamo u prilogu. Analizom navedenih mjera za oporavak pokazuje se da većina zemalja svoje pakete pomoći gospodarstvu daje najviše pogođenim tvrtkama (sektorima) i građanima. Bilo bi, dakle, uputno da i Hrvatska svoja sredstva pomoći iz Europske unije utroši na sličan način, budući da će se tako ubrzati ekonomski oporavak.Nažalost, Vlada Republike Hrvatske odlučila se na pristup kopiranja projekata iz programa Vlade RH 2020.-2024. i Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine, pa se sadašnji NPOO oslanja uglavnom na projekte državne i lokalne samouprave te na projekte s niskim i dugoročnim povratom, što je u suprotnosti s načelnim ciljem brzog oporavka.Ako Vlada Republike Hrvatske bude ustrajala na ponuđenom Nacionalnom planu za oporavak i otpornost, realno je očekivati niže stope rasta te relativno zaostajanje Hrvatske u odnosu na druge države Europske unije. Glas poduzetnika smatra da je NPOO prilika za stvarne, a ne kozmetičke reforme u Hrvatskoj, za jačanje vladavine prava, reduciranje korupcije i  
klijentelizma, jačanje tržišnih institucija i tržišnih sloboda kao pretpostavki da se sredstva iz Europske unije mogu efikasno iskoristiti za ubrzan ekonomski rast i napredakdruštva u cjelini.Iz navedenih razloga molimo Vas, kao glas građana Republike Hrvatske u Europskoj uniji, da podržite naša nastojanja da se u obzir uzmu mišljenja i zahtjevi koje iznose relevantni stručnjaci koji znaju kako najbolje preusmjeriti sredstva iz EU-a za spas gospodarstva i dobrobit svih građana Republike Hrvatske. Sigurni smo da razumijete da je ovo pitanje od neizmjerne važnosti za budućnost Hrvatske, ali nam je potrebna Vaša angažiranost u promicanju rasprave o ovoj temi i pomoć u iznošenju naših zahtjeva pred Europsku komisiju. Također, prilažemo Vam dokument na engleskom jeziku koji detaljno opisuje problem te Vas ljubazno molimo da ga podijelite sa svojim kolegama iz drugih država. Naime, smatramo da će za Hrvatsku biti korisno da se i zastupnici iz drugih država upoznaju s našim problemima.

Hrvatska će na raspolaganju imati 23 milijarde eura iz EU programa pomoći za oporavak gospodarstva od učinaka pandemije kroz idućih 7 godina. Za početak, distribuirat će se 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava za razdoblje od 2021. do 2026. godine (uz mogućnost dodatnih 3,6 milijarde eura zajmova), za koje je Vlada Republike Hrvatske u procesu definiranja ključnih sektora
kojima bi sredstava trebala biti alocirana. Pitanje kako će se taj novac povlačiti i kamo će se usmjeravati postaje ključno ako želimo brzi oporavak gospodarstva od krize uzrokovane pandemijom, da ne ponovimo scenarij krize iz 2009. kada je oporavak trajao čak 6 godina. U svrhu pronalaska učinkovitih mjera poticaja za što brži oporavak gospodarstva koristili smo rezultate postojećih znanstvenih istraživanja drugih zemalja o učinkovitosti potpora koje se daju tvrtkama za razvoj i oporavak od posljedica kriza, s posebnim naglaskom na male tvrtke koje su najviše pogođene krizom zbog značajnog pada likvidnosti i nemogućnosti povlačenja kreditnih linija. Temeljem iskustava drugih država u reakcijama na krizu dajemo pregled mjera usmjerenih na poticanje malih i srednjih tvrtki. Usredotočili smo se na optimalnu alokaciju potpora prema mikro, malim i srednjim tvrtkama koje čine 95% svih poslovnih subjekata i preko 80% prihoda, a koje su ključne za zdravi oporavak ekonomije u idućim godinama. Predlažemo oblike potpora koje su pokazale u drugim državama EU da imaju najveći pozitivni učinak na zaposlenost, kapitalne investicije, rast izvoza, poticanje inovacija i tehnološkog razvoja. Potrebno je voditi računa da kod potpora ne dođe do supstitucije privatnog za javni novac, već da se potpore distribuiraju tako da potaknu dodatno investiranje, zapošljavanje i rast GDP-a.
Komparativni pregled mjera oporavka drugih svjetskih ekonomija pokazuje da većina zemalja svoje pakete pomoći gospodarstvu najviše dodjeljuje pogođenim tvrtkama (sektorima) i građanima. Bilo bi uputno da i Hrvatska svoja sredstva pomoći iz EU utroši na sličan način.

Naime, radi se o najefikasnijem mogućem načinu koji će generirati najveći multiplikator na ekonomski oporavak. Prezentirat ćemo pregled stanja učinka pandemije virusa COVID-19 na hrvatsku ekonomiju, kao i pregled stanja po hrvatskim općinama kako bismo imali uvid u to koje su regije najviše pogođene
pandemijom i krizom, o čemu bi trebalo voditi računa pri usmjeravanju sredstava za oporavak. Aktualni prijedlog plana oporavka Vlade Republike Hrvatske pokazuje, nažalost, suprotne tendencije od onih koje slijede uspješne zemlje čiji će oporavak bez sumnje biti brži i otporniji, a što će dovesti do daljnjeg zaostajanja Hrvatske zbog usporenijeg oporavka i rasta u odnosu na druge zemlje EU. Vlada RH se odlučila na pristup kopiranja projekata iz programa Vlade 2020.-2024. i Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine. Ne ulazeći u svrsishodnost tih dokumenata, iz pregleda Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. vidljivo je da se radi o prepisivanju starih,
već navođenih wannabe projekata koji se odnose na javni sektor. Javna potrošnja u Hrvatskoj je do sada u pravilu imala niski povrat, odnosno vrlo malu stvorenu dodanu vrijednost, pogotovo kada je potrošnja bila usmjerena na tekuće proračunske rashode. Vladin NPOO uglavnom se oslanja na
projekte državne i lokalne samouprave, na projekte s niskim i dugoročnim povratom (a ponegdje i s negativnim povratom), što je u suprotnosti s načelnim ciljem brzog oporavka.
Vladin Nacionalni plan oporavka predviđa distribuciju sredstava tako da se 54% sredstava usmjerava za gospodarstvo i 46% za “reforme” u javnom sektoru. No, unutar 54% potpora za gospodarstvo uključeni su projekti otpadnih voda, gospodarenja otpadom, izgradnja cesti i prometne infrastrukture, što znači alociranje sredstava javnim tvrtkama koje su do sad pokazale nisku efikasnost, poput Hrvatskih voda, Hrvatskih cesta, HEP-a, HŽ-a te lokalnih komunalnih tvrtki. Kad druge zemlje planiraju alokaciju sredstava na javnu infrastrukturu i zelene investicije, one su treći prioritet. Prva dva su pomoć privatnim tvrtkama i građanima, kroz subvencije ili rezanjem poreza, čime se ostvaruje viši povrat na uložena sredstva. No, Hrvatska za privatne tvrtke izdvaja tek 7% sredstava Nacionalnog plana. S druge strane, 46% sredstava namijenjenih za reforme u javnom sektoru završit će u dvojbenim projektima poput izgradnje Trga pravde, izgradnje arhivskih centara, unapređenja postupka zapošljavanja u javnoj upravi, digitalizacije brojnih javnih ustanova i slično.
Ovo su bez sumnje potrebni projekti radi veće digitalizacije i efikasnosti javnog sektora, no to su primjeri projekata koji se financiraju iz tekuće proračunske potrošnje, a ne sredstvima za oporavak ekonomije. Nacionalni plan oporavka nije orijentiran na alokaciju sredstava iz EU pomoći ka privatnom sektoru, ka projektima restrukturiranja hrvatskog gospodarstva, ka projektima podizanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, ka poticanju oporavka i razvoja srednjih, malih i mikro tvrtki, ka oporavku najteže pogođenih poduzetnika i građana; ili drugim riječima, NPOO nije orijentiran na brz oporavak domaće potražnje, na ulaganja u projekte visokog povrata, na nove tehnološke inovacije, a time ni na više, konvergirajuće stope rasta GDP-a.
Za veće efekte Nacionalnog plana oporavka potrebno je njegovo bitno redizajniranje kroz preinaku prioriteta s javnog na privatni sektor, fokusiranje na projekte visokog povrata i uopće praćenje povrata uloženih sredstava ako i praćenje fiskalnih učinaka, disperziju sredstava prema sektorima
koji generiraju visoku potražnju, onemogućavanje koruptivnih kanala distribucije sredstava i politički preferiranih projekata.
Ekonomski savjet UGP-a temeljem navedenog ističe da je za uspješan ekonomski oporavak potrebno sljedeće:
1. Korjenita izmjena Nacionalnog plana oporavka - utvrditi da veći relativni omjer sredstava bude alociran privatnom sektoru i građanima za oporavak potražnje, sukladno planovima drugih usporedivih zemalja u EU.
2. Detaljna elaboracija kriterija i načina distribucije sredstava od strane Vlade RH i resornih ministarstava. Kojim kriterijima i modelima se određuje koji sektori i projekti dobivaju određena sredstava. Bez konkretiziranih kriterija veliki su rizici za voluntarističko, stihijsko i politički odabrano usmjeravanje sredstava čime će se snižavati efekti na ekonomski oporavak.
3. Potpuna transparentnost dodjele i korištenja sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i praćenje utroška i učinaka po svakom realiziranom projektu.
4. Sudjelovanje UGP-a i drugih zainteresiranih dionika u procesu dodjele i evaluacije sredstava, čime se daje doprinos učinkovitosti i nadzoru realizacije NPOO-a.