Iznimno zanimljiv post, svojevrsnu recenziju protestno-suverenističke scene dao je Ivan Pokupec, čovjek koji je pred pola stoljaća bio bliski suradnik Dušana Cvetanovića i Dražena Dizdara koji su nekako uspjeli nagovoriti Mislava Kolakušića da se približi Slobodnoj Hrvatskoj te se organizirano počne baviti politikom. Evo što je napisao:

- Mislava Kolakušića sam upoznao nakon što ga je moj tadašnji suradnik u Slobodnoj Hrvatskoj, Dušan Cvetanović, kontaktirao za moguću političku suradnju. Kolakušić je iskazao zainteresiranost i uskoro smo počeli raditi na projektu koji će njegov javni angažman kanalizirati kroz udrugu Antikorupcija i FB stranicu Građani za Mislava Kolakušića .
Autoritativan (što mi se svidjelo jer je djelovao jednako beskompromisno kao i ja), ali iznimno ugodan u razgovoru, u začecima svog političkog puta se u svemu slagao s nama kao aktivističkom strankom i bio vrlo prijemčiv za naše ideje.
No kako je postajao sve veća figura u medijima, njegova je suradljivost postajala sve manjom. Tada sam to doživio kao ljigav potez i iskorištavanje našeg rada i podrške. Danas sam svjestan da je prepoznao među nama jednu razinu neozbiljnosti koju ja tada zbog emocionalne povezanosti s aktivistima nisam mogao percipirati.
No kada sam o njemu imao i negativno mišljenje, nikada mu nisam oduzimao ni umanjivao kvalitete iznimno karizmatične i elokventne pojave.
I nakon što je Karolina Vidović Krišto prokockala sav svoj politički potencijal baveći se krivim temama i na krivi način, Kolakušić je ostao jedina osoba koja može povesti istinske suvereniste u smislenu borbu protiv globalista.
Ovi izbori su pokazali da Hrvatski suverenisti nažalost ne mogu izaći iz sjene već poslovično njonjavog MOST-a i Grmoje koji ne zna s kim pije, a gdje plaća.
DP je pak potvrdio da je hrpa ex-HDZ kokošara čija je najviša ambicija uvući se pod Anemikove skute.
Iskreno,EDAN pritisnut s jedne strane primamljivim ponudama, a s druge Radićevim i Pupovčevim pritiskom. Ali nije. Što se mene tiče, time je dokazao svoju političku (ako ne i ljudsku) vjerodostojnost. I to mu, 5 godina nakon našeg razilaženja, moram priznati.
No da bi stvarno postao vođa oporbe i antiglobalističkog otpora, naš Batman treba Robina.
Kolakušić neće uspjeti kao one-man show, treba side-kicka: podjednako karizmatičnu i elokventnu osobu, koja zna govoriti pred ljudima i reći prave stvari. Nekoga tko će njegovu artiljerijsku paljbu po globalistima upotpuniti snajperskom: uzeti jednog po jednog lopova "na nišan" i prekidati im političke karijere.
Za to Ivan Lovrinović nema kapaciteta. On je akademik, ne ratnik.
A Ivan Vilibor Sinčić pogotovo za to nema kapaciteta, sa svojom karizmom čovječje ribice.
Mogu li Dušan Cvetanović i Dražan Dizdar naći takvog tipa, fajtera u odijelu?
A kamoli više njih i složiti kvalitetnu listu za europarlament?
Vidjet ćemo...