Napisao: Borut Černelić

Infografika: Graphic News

Foto: Associated Press i screen s FTV

Presuda protiv bivšega vođe bosanskih Srba Ratka Mladića bit će izrečena sutra u Haagu u UN-ovu sudu za ratne zločine. Nazvan “Bosanskim mesarom”, suočen je s 11 optužbi za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tijekom rata u Bosni i Hercegovini, između 1992. i 1995. godine. Presuda će mu biti izrečena zbog genocida u šest bosanskohercegovačkih općina, među kojima je i Sanski Most, te genocida u Srebrenici, zbog izazivanja terora u Sarajevu, kidnapiranja pripadnika međunarodnih snaga, kao i progona Bošnjaka i Hrvata u BiH. To je nažalost jedina poveznica koja Mladića povezuje s hrvatskim stradanjima.
U Haagu se Mladiću ne sudi zbog masakra u Škabrnji, napada na Šibenik, Zadar, na Kijevo, Vrliku, Nadin... Zbog odluke Carle de Ponte, bivše glavne tužiteljice Haškoga suda, tročlano sudsko vijeće sutra neće donositi ni odluku o neviđenim zvjerstvima i strahotama koje je Ratko Mladić učinio kao zapovjednik kninskoga zbornog područja 1991., gdje je mu je na mig Slobodana Miloševića Veljko Kadijević priskrbio čin brigadnoga generala JNA, vojne formacije koja je učinila,  s četnicima i raznoraznim razaralačkim postrojbama vođenim idejom stvaranja velike Srbije, najveće zločine u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Poginulo je najmanje 140.000 nedužnih ljudi, ranjenih je višestruko više, raseljeno je i njih više od milijun.
Taj 75-godišnji bivši general se osjeća nevino dok mu nad glavom visi doživotni zatvor. Kako se doznaje iz Haaga, Mladić čini sve da sutra ne sudjeluje pri izricanju sudske odluke, za koju se ovaj put sa sigurnošću može kazati kako će biti jedna od najtežih koju je izrekao Haški tribunal. Mladićevi odvjetnici svim sredstvima pokušavaju uvjeriti Sud kako je Mladić ozbiljno bolestan i kako
"nije u stanju biti na završnoj raspravi na kojoj će se izreći presuda". Štoviše, uporni su u pokušaju opstruiranja donošenja presude i traže da Sud procijeni njegovo zdrastveno stanje.
Mladićevo suđenje je zadnji slučaj vezan uz ovaj Sud za bivšu Jugoslaviju, koji je bio oformljen 1993. godine kako bi se pravdi priveli odgovorni za strahote učinjene u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu.
S posebnom će se pažnjom izricanje presude sutra pratiti u Srebrenici, Sanskome Mostu, Sarajevu, Škrljevitu gdje je jugočetničkom orgijanju jedini izmakao Grgo Stojić, danas sedamdestogodišnjaka koji živi u Hrvatskoj. Upravo je ovaj stradalnik bio jedan od onih koji su se u haškoj sudnici suočili s ratnim zločincem i koji je u detalje opisao kako je jedini izmakao smrti koju je 2. studenoga 1992. naredio Ratko Mladić krvničkim postrojbama VRS-a. Stojić je u sudnici kazao: «Ja sam bio peti u redu postrojen, do mene je bio Tadić... Onda je uslijedila komanda: - "Počni, rafal!" Prvo sam osjetio da sam ranjen u lijevu ruku i odmah sam pao. Kada se ponavljao rafal, ranjen sam u kuk i stomak!
Ova užasna priča ostavila je doboki trag na Stojića koji se godinama borio za hrvatsku mirovinu, no kada nije u tome uspio potražio je pomoć u SAD-u, od čijih novaca i danas živi u Zagrebu. Grgo Sojić živi je svjedok masakra kakav su generirale Mladićeve naredbe. Ništa drukčije ovaj «Bosanski mesar», kako ga zove međunarodna zajednica, nije djelovao ni u Hrvatskoj. No za ta nedjelja sutra mu neće biti izrečena presuda. Kakva će ona biti i može li biti satisfakcija i najbližima stradalnicima iz Vrlike, Škabrnje, Nadina, šibenskog i zadarskoga zaleđa? Za sve koje su i u Hrvatskoj skupo stajali Mladićevo ratovanje i zaštita srpskih interesa na velikosrpskoj povijesnoj graničnoj opsjeni, granici Srbije na liniji Virovitica – Karlovac - Karlobag.
Punih 14 godina trajala je Mladićeva bježanija, a zaboravlja se da su na njegove strahote ukazivali već 1991. godine i rezervisti JNA, usred Beograda. Prosvjedovali su protiv namjernog uništenja, pljačke, silovanja i ubojstava počinjenih u Hrvatskoj od strane muškaraca koji su jahali Mladićeve tenkove. Nažalost, to je tada s onu stranu Drine bio usamljen slučaj, a Mladićev rukopis podržavali su ne samo zapovjednici JNA, ne samo Slobodan Milošević, glavni negativac rata početkom devedesetih, već i ideolozi rata poput Dobrice Ćosića, političara Zorana Lilića, generala i milicajaca udbaša Perišića, Simatovića, Stanišića...
Tri godine Mladić je držao u obruču, u šah-mat poziciji Sarajevo, a Srebrenicu je potpunu očistio od muškaraca starijih od 16 godina te učinio zvjerstva kakva se ne poznaju od nacističkih zločina, a nije mu bilo nimalo neobično uzeti za taoce i pripadnike plavih kaciga.
Ratko Mladić je tijekom 14 godina skrivanja od pravde ovisio o nizu institucija i skupina koje su ga skrivale i štitile u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Prije svega štitile su ga vojne strukture Srbije, no kako je pritisak međunarodne zajednice jačao tako se stezao i obruč oko njega. Na kraju ga je štitila jedino obitelj, a on se nije libio da pred novinarima usred Srbije na svadbama pleše kolo i usred rata i usprkos međunarodnoj crvenoj tjeralici.
Bilo je to već vrijeme kada su jedan za drugim padali njegovi istomišljenici, poput Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Milana Babića... Njihova ideja od stvaranju prvo velike Srbije, a potom očišćene Krajine i Republike Srpske, raspala se. Zanimljivo je kako zločinac Mladić nikada nije bio do kraja okupiran ratom. Tijekom radnoga tjedna ubijao je, ranjavao, proganjao stradalnike po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a vikende bi često provodio u krugu naizgled skladne obitelji. Igrao bi šah i hvalio se familijarnom idilom i ratnim uspjesima na zapadnim ratištima. Dakako, svoju je djecu, sina Darka i kćer Anu zbrinuo u sigurnome Beogradu. No kako je ondje bilo i dosta onih koji su se suprotstavljali Miloševićevoj, Mladićevoj, Kadijevićevoj, Karadžićevoj ratnoj avanturi tako je na njegovu nesreću Ana pronašla utjehu u mladome beogradskom liječniku, jednom od govorljivijih aktivista za ljudska prava. On je otvoreno prozivao svekra za ratna zvjerstva, nazivao ga kukavicom i ratnim zločincem. Kao u ružnim filmovima završila je nesretna ljubav dvoje mladih ljudi koje su opterećivali povijest, obiteljske zablude, nacionalistički, genocidni... ciljevi zaluđenih staraca.
Ana Mladić tako suprotstavljene «istine» nije mogla izdržati. Ponajviše zbog svoga poremećenog oca odustala je od snova o ljubavi i braku s mladim liječnikom modernih i liberalnih svjetonazora. U veljači 1994., u jeku Mladićeva tiraniziranja Sarajeva, uzela je omiljeni trofejni pištolj svoga oca i pucala na sebe.
Usprkos užasnoj tragediji Mladić je tada postao posve neukrotiv. Uslijedila je u lipnju 1995. Srebrenica, gdje je najmanje 8000 Bošnjaka ubijeno zbog Mladićeve, sada ne samo zaluđenosti o stvaranju Velike Srbije, već i pod paranojima teorija zavjera i svjetske urote protiv njegova «ugrožena» naroda. Zajedno s Miloševićem i žgadijom poražen je prvo u Sloveniji i Hrvatskoj, a kraj njihovim ratnim ambicijama stigao je u prosincu 1995. i u Bosni i Hercegovini. Nakon toga stradali su 1999. i u takozvanoj kolijevci srpske civilizacije na Kosovu. San o velikoj Srbiji bio je srušen. Ostavljene su ruševine širom bivše države, od kojih se većina nije ni danas oporavila. I stoga je važna sutrašnja presuda, jer ona je ne samo jedna od zadnjih presuda Haškoga suda, ona će biti i konačno podvlačenje crte rata koji je bjesnio u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu...