Sve je izvjesnije kako je zapravo prvotna ideja Beroša o uvođenju reda i uklanjanju korupcije u zdravstvu, ne samo tempi pasati, nego je i samog ministra uvukla u zamršeno klupko svih mogućih svinjarija koje se događaju s medicinarima. Da li i samu korupciju, za koju su i on, baš kao i svi mi dobro znali da postoji. Ono što se prešutno toleriralo nastavljeno je i dalje i pod Beroševim mandatom, a odista je pitanje je li i on sam postao dio medicinarske mafije, jesu li ga uzeli pod svoje i "platili" ga, ili je ministar Beroš bio potpuno nemoćan kao i njegovi prethodnici, poput Kujundžića, Hebranga, Nakića, Ostojića, Reinera...?

Vili je obećao da će smaknuti Rotima, sad je on smaknuo njega!

 Zanimljivo je kako je sam Vili Beroš imao puna usta obećanja kako će uvesti reda i natjerati poduzetne doktore da smanje ribu kad je bila riječ o njihovoj poslovnoj podvojenosti. Oni poduzetniji godinama se u biznisu ponašaju poput  Dr Jekyll and Mr Hydea!

I nama je još pred šest godina u razgovoru za Start, Vili Beroš kazao kako će jedan od najvažnijih ciljeva biti zabraniti, ili bar regulirati istovremeni posao brojnih liječnika koji su do podne radili u državnim bolnicama, a poslijepodne bi posve legalno ordinirali u svojim privatnim klinikama ili kod svojih poduzetnih prijatelja liječnika koji su poput Rotima sagradili ogromno poduzetničko medicinarsko carstvo. Možemo se samo prisjetiti njegove rečenice, a i naslova u Startu gdje je ministar poručio:

- E dragi moji doktori, nećete više "spavati" na poslu, a raditi u privatnim klinikama!

Kako se dogodilo da je oštrica Beroševih predizbornih obećanje otupjela samo je za pretpostaviti. U našim razgovorima nemalo smo puta off the records razgovarali i o toj temi. Mučila ga je, a posebno je bio našpičen na svog kolegu Rotima koji se na poslu štedio, a van njega poslovno dokazivao gradeći svoja carstva poliklinika u privatnom vlasništvu. Nemalo puta nam je ministar baš govorio kako je njegov kolega po specijalizaciji, prof. dr. sc. Krešimir Rotim, šef neurokirurgije u KBC Sestre milosrdnice upravo taj koji iznimno vješto koristi rupe u sustavu. Ujutro u državnoj službi mnogi liječnici zapravo čine sve kako bi pacijente preusmjerili u privatne klinike u kojima rade ili u one klinike u kojima uzimaju ušur za posredovanje.

Primjer koji je naveo na FB stranici jedan od namagarčenih pacijenata zapravo na najbolji mogući način otkriva modus operandi prof. dr. sc. Krešimira Rotima i njemu sličnih.

Goran Barišić, osiguranik HZZO-a očajno je tražio pomoć i hitne pretrage, no nije ih mogao dobiti bez uhodane procedure o kojoj je progovorio na društvenim mrežama:

Tako sam i sam nasjeo  ( budala ) kod svog liječnika opće prakse, trebao sam kod kardiologa i taj me ni manje ni više naruči privatno u ni manje ni više u svojoj klinici   s tim da mi je odmah prije toga OBZNANIO da se u javnom zdravstvu na KARDIOLOGA ČEKA I GODINU DANA  . I normalno zbog brige o svome zdravlju naručim se kod istog i došao na red u četiri do pet radnih dana.   I onda kažu gužve za specijalističke preglede nema dovoljno liječnika nema ovo nema ono a u privatnom gdje ti isti rade   ima i mjesta i vremena normalno uz prethodno da platiš  , neka mi onda sa mojih primanja ne uzimaju za zdravstveno i osnovno i dopunsko i onako plaćaš porez na budale  

Goran Barišić samo je jedan od tisuća bolesnika koji u očaju plaćaju i privatnicima sve ono što su godinama uplaćivali u zdravstveno osiguranje. Pristao je na ponudu kardiologa u državnoj bolnici, jer što da radi? Da čeka na pregled kod specijaliste u državnu bolnicu i više od godinu dana ili da ode tom istom stručnjaku u njegovu privatnu polikliniku u rekordnom roku. Jedini mu je veći problem bio što je za to morao platiti. No više manje to je poznat hodogram profesora a la Rotim, koji ni jedan od dosadašnjih 11 ministara zdravstva nije uspio satrati.

Poput hobotnice taj se model poput plimnog vala nametnuo i čak uspostavio kao dio sustava bez kojeg hrvatsko zdravstvo više ne može normalno funkcionirati.

Znano je kako se i neke od Beroševih prethodnika povezivalo sa sličnim rabotama i protežiranjem samo nekih dobavljača medicinske sofisticirane opreme, poput Shimadzua. S odlaskom tog ministra bitno je bio smanjen interes za "javnom" kupovinom japanskog proizvođača medicinske opreme, a na njegovo mjesto počeli su se gurati Siemens, njemački, švedski proizvođači... Naravno, sve pod patronatom im onih koji su vodili Ministarstvo zdravstva.

I je li onda Beroš jedini krivac i žrtveno janje degeneriranog sustava?

OVO SE PRETVARA U OTVORENI OBRAČUN DVA NEUROKIRURGA I OPTUŽENIKA. Vili Beroš je davno obećao da će smaknuti Rotima, sad je on smaknuo njega! INDIKATIVNO -

Lako moguća je to prava istina sukoba Beroš - Rotim! 

Nije neznano da su sve do nedavano Beroš i Rotim bili k'o pas i mačka. Trebao je prvo pasti samo Rotim, a sad su oba pala! Je li Rotim smišljeno povukao sa sobom i ministra?
Kad se počinjao uspinjati na Plenkovićevoj ljestvici Beroš je Startu u otvorenom razgovoru kazao kako mu je glavni cilj ukloniti korupciju u zdravstvu, aludirajući tu i na Rotima. Već smo je istaknuli u početku teksta, no to je toliko eklatantno i sumarno da ćemo još jednom.

- E dragi moji doktori, nećete više "spavati" na poslu, a raditi u privatnim klinikama!

Plenković se od zaštitnika kriminalnih ministra pretvorio u killera

Sve donedavno Andrej Plenković bi se prilikom uhićenja, sada već gotovo 30 svojih najbližih suradnika, pozivao na In dubio pro reo (presumpciju nevinosti). Ništa neobično i zapravo je to bilo zdravo razmišljanje, jer odista nitko nije kriv sve do onog trenutka dok mu i ne dokažete krivicu.

Tek pred godinu dana predsjednik Vlade promijenio je svoje pravničko stajalište i odlučio je "smaknuti" svoje ministre ekspresnim odlukama. No nitko tako nije brzo pao s mjesta ministra kao što je to bio slučaj s Vili Berošem, dojučerašnjim ministrom zdravstva. Prije gotovo točno godinu dana trebalo je puno više vremena za premijerovu odluku o sudbini ministra obrane Banožića koji je imao prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao otac dvije djevojčice, a slično je bilo i s ministrom gospodarstva nešto kasnije, Davorom Filipovićem. I ovaj je profesor i profesionalni političar šurovao s gospodarskim undergroundom i upleo se u "Aferu Mreža".

Čuditi se danas da jedan od doktora nije htio primiti mito je van pameti

Bolji poznavatelji prigoda govore kako je sprega s odmetnikom iz "Pevexa" i njegovim gotovo četvrtinskim suvlasnikom Juricom Lovrinčevićem bio i svojevrsni pokušaj državnog udara. Bivši predsjednik Uprave pokušao je upravo preko svoje savjetničke pozicije kod Filipovića osvetiti se Radiću i Vujnovcu, svojim poslovnim partnerima i obiteljskim kumovima koji su ga izopačili iz biznisa i uskratili mu se povlastice, olakšice i pogodnosti koje mu je davala pozicija koju je s navedenim dvojicom stekao prigrabivši većinske dionice nekad privatne tvrtke Zdravka Peveca.

Priča o Vili Berošu smo je jedna u nizu vrlo sličnih hrvatskih kriminalnih storija u kojima se isprepleću gospodarski i politički interesi i u kojima pošteni ljudi naprosto ne stanuju. Čuditi se danas da jedan od doktora nije htio primiti mito je van pameti. 

Čuditi bi se trebalo da je primio mito, a ako je i znao za mito bilo bi normalno, a i zakon je obavezno da je trebao i prijaviti. Zašto nije? E to je pitanje svih pitanja u hrvatskim korupcijskim aferama!