Osiguravajuća društva rade protupravno te koriste sve načine kako bi manje platili štetu (ili uopće ne platili) te stvorili ekstra ekstra profit na račun auto servisnih radionica i potrošača. Idu toliko daleko da križaju cijene sata popravka auto servisa, usmjeravaju popravak u “jeftinije” radione (one koje imaju ugovor sa osig.društ.), nude nagodbu gdje oštećuju potrošača, potiču sivu ekonomiju, a državni proračun gubi godišnje preko 250 milijuna kuna neplaćenog PDV, krše prava potrošača, uzimaju si za pravo proglasiti totalnu štetu...

Zbog nagodbi, fuša i sive zone… ovlašteni serviseri rade u bescjenje, a samo na osiguranjima država gubi na PDV-u godišnje 92 milijuna kuna
TOTALNI NERED NA TRŽIŠTU AUTOOSIGURANJA! Nije normalno da HR serviseri od istih osiguravatelja za sat rata dobivaju 120 kuna, a u Njemačkoj im isplaćuju i 2000 kuna, u Sloveniji 750 kn. Čim se prijeđe granica vrijede druga pravila.

Neregulirano tržište, fušeraji, nagodbe, siva zona…, doveli su do totalnog urušavanja sustava osiguranja automobila. Vjerovali ili ne, na gubitku su svi. I ne samo oni koji žele da im nakon prometne nezgode osiguravatelj samo vrati karambolirani auto u stanje u kojem je bio, već i država. Zbog nagodbi koje ne poznaje civilizirani svijet Država godišnje gubi i više od 92 milijuna kuna.

Dr. sci. Boris Podobnik govorio je o navedenome 3. studenoga na !. Konferenciji Hrvatske udruge auto struke. Prema njemu, a i prema svim boljim poznavateljima svijeta auto osiguranja, ovakvo je stanje neodrživo. I krivci nisu jedino osiguravatelji, već ponajprije sustav koji im je omogućio lov u mutnom, sustav koji je u suštoj suprotnosti s europskim standardima.

Bilo je za očekivati kako će se i na ovom polju približiti EU normama, no bez obzira što je  prošlo i više od tri desetljeća od osamostaljenja, hrvatski sustav kasko osiguranja, a još više onaj obaveznog osiguranja više nalikuje na standarde koji su vrijedili u Jugoslaviji, nego što vrijeme u Hrvatskoj.

Brojni su problemi koji muče oštećenike u prometnim nezgodama, koji ne poznaju dobro propise i koji pristaju na svakojake dosjetke osiguravatelja koji se na sve mile i nemile načine trude otklanjati odštetne zahtjeve. Najčešće posežu za nagodbama! One čine i više od polovine svih štenih zahtjeva. Naoko je to u redu, ali nije. Nigdje toga nema i svojevrsni smo simbol „dogovaranja u mutnom“. Oštećenici pojma nemaju da nisu samo osiguravatelji ti koji procjenjuju štetu. Oni ne znaju da nigdje u Europi, izuzevši u Hrvatskoj morate obavezno prijaviti štetu u osiguravajućoj kući, najčešće ondje gdje imate policu.

I dok je u većini EU država dovoljno da odete s oštećenim automobilom u bilo koju ovlaštenu radionicu, kod bilo kojeg servisera koji ima prijavljen posao i koji plaća porez, u nas su osiguravatelji nametnuli monopol na taj posao. Naravno, sve kako bi kontrolirali konce ovog biznisa.

Hrvatska su izmišljotina nagodbe. One osiguravateljima omogućavaju da se izvuku iz odštetnih zahtjeva sa što manje financijskih davanja te posredno izazivaju sijaset problema. Oštećenici u pravilu tada sami preuzimaju stvari u svoje ruke i dobro je ako karambolirane aute uopće odvezu kod servisera. U većini slučajeva takvi automobili ni ne završe kod limara, mehaničara, električara. Ili se popravljaju u kućnim radionicama, ili završavaju kod fušera.  Sve to itekako utječe na sigurnost, na fer tržišnu utakmicu, na porezne smicalice.

Vjerovali ili ne, ali kad osiguravatelj dogovori s oštećenikom nagodbu, isplaćuju mu novac „na ruke“ i to bez da se pri tome obračunava PDV. Zbog toga je i država u ogromnom minusu, a rastače se i sustav legalno postavljenog biznisa.

Fušeri su ovdje iznimno aktivni, a njih nitko i ništa ne obavezuje da popravke izvode ne koristeći elementarna pravila struke. Ne koriste takvi ni obavezujuće korištenje „licenciranih“, originalnih zamjenskih auto dijelova, nerijetko se krpa samo da bi troškovi bili što manji.

Ovo je puno veći problem nego što se prikazuje i zato je uloga Hrvatske udruge auto struke iznimno značajna. Oni ne žele ništa drugo nego dovesti u red ovu tamnu zonu biznisa u Hrvatskoj koja generira niz nezakonitosti i nepravilnosti.

HRVATSKA UDRUGA AUTO STRUKA odlučila je pokrenuti inicijativu kojoj su cilj suštinske promjene i izjednačavanje s EU standardima. Upravo o tome će se najviše govoriti na 1. konferenciji auto struke, no bit će riječi i o e-mobilnosti, novinama koje donose nove tehnologije, električni automobili, baterije.

Fokus Udruge je na sljedećem:

• ne dozvoliti da sat rada u Hrvatskoj stoji i 16 puta manje nego u Njemačkoj, 7 x manje nego u Sloveniji
• ugrožena je zaštita potrošača kroz nedovoljnu „sigurnost popravka“ odnosno, nepravilan popravak vozila, zbog nepoštivanja OEM upute popravka proizvođača vozila;
• ugradnja neoriginalnih dijelova kod popravka vozila, koji također utječu na „sigurnost popravka“, te zaštitu potrošača
• nepriznavanje cijene rada auto servisnim radionama kod popravka vozila suprotno odredbama pozitivnih propisa;
• nepravilno korištenje metoda kalkulacija kod procesa obrade šteta;
• nepravilan proces obrade šteta suprotno pravima potrošača, posebno kod automobilske odgovornosti (AO dalje) šteta;
• sadašnji način isplate „nagodbe“ potiče sivu ekonomiju i čini štetu državnom proračunu iz razloga neisplaćivanja PDV-a, te nemogućnosti popravka u radionicama koje su u sustavu PDV-a;

Cilj ove inicijative je uspješno rješavanje problema u regulaciji popravka šteta na vozilima kroz implementaciju boljih europskih modela, a koji se odnose na sve institucije koje sudjeluju u procesu obrade i popravka šteta, a prvenstveno uvođenjem procesa obrade šteta prema europskoj pravnoj regulativi putem obvezne neovisne procjene kod AO šteta.

5 GLAVNIH CILJEVA

1. uvođenje procesa obrade šteta putem neovisnih procjenitelja – štetu kod auto odgovornosti procjenjivali bi neovisni procjenitelji( npr. DEKRA ili druga slična društva), a ne više osiguravatelji ili bi osiguravatelji prihvaćali ponudu radionice.

SADAŠNJI MODEL:
– nakon nesreće, prijava štete ide u osiguranje odgovorne osobe (štetnika)
– procjena štete od strane osiguranja; procjenitelji osig. umanjuju stvarnu štetu, oštećeni na gubitku
– nametanje cijene sata rada, broja sati za popravak servisnim radionicama
– usmjeravanje u „jeftinije” radione
– rast pogodbe (70 %), siva ekonomija
– gubitak za državni proračun

EUROPSKI” MODEL:
– nakon nesreće, odgovorna osoba daje podatke o svojoj polici osiguranja (europsko izvješće ili čeka policijski zapisnik)- nema osporavanja europskog izvješća!
– oštećena osoba odlazi svom „majstoru” (sloboda izbora), potpisuje izjavu, a radiona kontaktira osiguranje, šalje podatke o polici, dokaz krivnje itd.
– procjenu radi sama radiona (daje ponudu) ili neovisni procjenitelj (npr. DEKRA)
– smanjuje se pogodba, nema „križanja” cijene sata rada ,nema „crnih listi” radiona
– pravedniji i za potrošače/oštećenike i za auto servisne radione;
– puni se državni proračun kroz stvarne račune popravka; sprječavanje „sive zone”

2. kategorizacija servisnih radionica kroz dvije skupine: kategorija servisne radionice sa standardom popravka i bez standarda popravka te poboljšanjem i kontrolom kvalitete usluge popravaka motornih vozila primjenom standarda popravka propisanim od proizvođača vozila i međunarodno priznatih standarda za popravak šteta

3. IZRAČUN CIJENE RADNOG SATA AUTOLIMARA I AUTOLAKIRERA – metoda izračuna cijene sata rada prema bilanci iz prethodne poslovne godine – metoda odobrena od AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA

4. NAGODBE IZMEĐU OSIGURATELJA I VLASNIKA OŠTEĆENOG VOZILA – Iznos u nagodbi se mora izračunati kalkulativnom metodom za obračun štete gdje se dobiveni normativi množe prema prosječnoj cijeni radnog sata u Hrvatskoj – pitanje PDV-a na nagodbe

5. PRAVO NA KORIŠTENJE ZAMJENSKOG VOZILA – Vlasniku oštećenog vozila jamči se pravo na korištenje zamjenskog vozila koje oštećenik koristi u vrijeme trajanja popravka vozila, a troškove korištenja zamjenskog vozila snosi osiguranje štetnika koji je prouzročio sudar