- Ako nema najšire moguće koalicije u borbi protiv postojećeg HDZ/SDP duopola onda je možda najbolje ove izbore i preskočiti, kazao nam je to Bojan Kurelić glavni tajnik Akcije mladih, stranke koja obnaša vlast u Općini Lovran, a ima četrdesetak gradskih, općinskih i županijskih vijećnika diljem Jadrana i koja je iznimno jaka na lokalnoj razini. Čelnik Akcije mladih danas se na svom Facebook profilu žestoko obrušio i na „vodećeg političkog komentatora Ivicu Relkovića. On je, prema njemu, ubio svaku nadu i mogućnost stvaranja oporbenog bloka najšireg mogućeg spektra. Akcija mladih bila je jedna od osovina stvaranja upravo takve koalicije pred koji mjesec, no do toga nije došlo jer je vodeći analitičar i sad jedan od zvijezda Stranke s imenom i prezimenom odigrao još jednu utakmicu kojoj je cilj onemogućiti stvaranje istinskog protusistemskom opozicijskog bloka. O katastrofalnom rezultatu pregovara i bagatelnom startu koalicije u kojoj su završili samo navedeni svestrani Relković, Dalija Orešković te neovisni političari poput Kovačića i Ante Pranića, čelnik riječke stranke brutalno je bio iskren. Nije štedio nikoga od protagonista, a među krivce što ni ovaj put nije pobijedio razum i viši cilj skidanja s vlasti HDZ/SDP partije okrivio je sve one koji su trebali i morali biti jači od parcijalnih interesa. – Egoizam lidera oporbenih stranaka najveći je razlog što nismo uspjeli sastaviti oporbeni blok koji bi imao šansu donijeti promjenu. Kad već nismo uspjeli u tome danas smo kao Akcija mladih najbliži ideji da i mi, poput Mislava Kolakušića, ne sudjelujemo u predstojećoj izbornoj paradi koja ne može donijeti istinske promjene, kazao nam je Bojan Kurelić te dodao kako će rasipanje glasova na desetak različitih opcija omogućiti nastavak vlasti HDZ-a i SDP-a. -Ljudi koji žele promjene neće birati HDZ ili SDP, birat će jednu od desetak različitih političkih opcija koje nisu u stanju pod zajedničkim nazivnikom izaći na izbore i tako omogućit će dvoglavoj nemani HDZ-SDP da i iduće četiri godine upravlja ovom zemljom, kazao je te dodao kako za to ne treba kriviti postojeću HDZ/SDP garnituru, već oporbu.
- Za to nam nije kriva dvoglava neman, za to smo krivi svi mi koji nismo u stanju maknuti svoj ego, taštinu, osobne interese ili koji kurac nam već smeta, kako bi biračima pružili priliku da izaberu pravu ALTERNATIVU postojećem sustavu.
Za to su krivi Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Pernar za ono što su napravili od Živog zida, za to je kriv Ivan Lovrinović jer je okupljao krive ljude oko sebe, za to je kriv Mislav Kolakušić jer je odustao, za to je kriva i Marijana Puljak, jer mnogi joj nisu "dovoljno pametni" da s njima surađuju, za to je kriv i Tomislav Tomašević i Možemo - politička platforma jer se s na kraju s njima NEmože, za to je kriva i Nezavisna lista Stipe Petrine jer je Stipe Petrina – Stipe Petrina, za to je kriva i Nezavisna Lista Mladih jer su zaboravili na Pokret za mlade, za to je kriv i Hamed Bangoura koji pruža ljudima ruku spasa a onda uvijek nekako odustane, za to su krivi i mnogobrojne druge organizacije i istaknuti pojedinci i građani koji se u politiku ne žele miješati ili misle da mogu kao pojedincu politiku promijeniti. Za to smo krivi i mi, kao Akcija mladih jer smo između svega ostalog naivni i nedovoljno ambiciozni.
Za to, među prvima krivi smo i ja, i ti Ante Praniću i Dalija Orešković jer smo dopustili da priču stranka s Imenom i Prezimenom preuzmu i usmjere razni "savjetnici" i dokazani igrači upravo tog sistema protiv kojeg se navodno borimo. Umjesto stvaranja organizirane strukture, strukture odlučivanja, jasnog programa i pravila pod kojima svi mogu postati dio jedne "nadstranke" pod utjecajem upravo tih "savjetnika" stvorili smo još jednu usku, zatvorenu priču koja ne može okupiti kritičnu masu za promijeniti Hrvatsku. Kažem stvorili smo, jer sam Vam to dopustio.
Tako ćemo na ovim izborima s jedne strane imati dvoglavu neman HDZ-SDP koji će na izborima svaki kroz svoje organizirane strukture uhljeba, članova i poslušnika odraditi po 600.000 svojih fiksnih glasova i Škoru koji će kao "nova treća opcija" s 15-20 mandata odglumiti savršenog budućeg partnera Andreja Plenkovića. Davor Bernardić zasluženo će postati politički mrtvac - ako je ikad bio živ, a "naš" predsjednik Zoran Milanović kako je i dogovorio sa svojim prijateljem Plenkijem otvorit će si put za preuzimanje SDP i osvajanje drugog mandata u hladovini Pantovčaka.
S druge strane smo svi mi ostali koji zajedno bez onih 50% hrvatskih birača koji neće ili ne žele izlaziti na izbore (možda upravo zbog ovakve oporbe) imamo više glasova i od HDZ i od SDP. Glasova koji će se izmrviti na desetke frakcija koji unatoč istom cilju neće nikada zajednički za taj cilj se boriti.
Nikola Grmoja i Božo Petrov nisam Vas zaboravio, namjerno sam Vas izostavio, jer ste Vi svoju priliku za promijeniti ovu državu imali dvaput. I dvaput ste „zasrali“.
U nadi da će netko kad ovo pročita početi drugačije razmišljati o onome što je ispred nas... uživajte u ostatku ovoga dana.
Nedugo po objavi javio se i Stipe Petrina koji je dodao: - Ne transparentnost u odlučivanju, odlučivanje iza "leđa", odabrani od strane Ivica Relkovića presudili su i ovoj inicijativi. Zbog toga premda je Stranka s imenom i prezimenom doslovno preuzela program NLSP smatram da neće biti ništa jer NEMA iskrene namjere!
Detaljniju analizu stanja na takozvanoj protestnoj oporbenoj sceni ponudio je i Dražan Dizdar, voditelj predsjedničke kampanje Mislava Kolakušića koji je napisao:

- S Ivicom Relkovićem imao sam prigodu dva puta razgovarati. Zadnji put je to bilo kad smo gostovali u emisiji „Otvoreno“ tijekom predsjedničke kampanje. Ja kao voditelj izbornog stožera predsjedničkog kandidata Mislava Kolakušića, a Ivica Relković kao neovisni politički analitičar. Osobno cijenim dosadašnji politički angažman Ivice Relkovića jer pokušava stvoriti politički projekt koji će pridobiti povjerenje određenog dijela birača koji su nezadovoljni dosadašnji političkim akterima, posebno s HDZ-om i SDP-om, a takvih ima nemali broj. Ivica Relković se nakon razlaza s MOST-om posvetio političkoj analitici s posebnim naglaskom na nezavisne načelnike i gradonačelnike koje je pokušao okupiti u Udrugu, da bi nedavno izašao u javnost s novim političkim projektom u formi političke stranke pod nazivom „stranka i Imenom i Prezimenom“. U ovom tekstu se ne namjeravam baviti strateškim pogreškama MOST-a, niti Udrugom nezavisnih načelnika i gradonačelnika već prognozom ishoda tog političkog projekta na predstojećim parlamentarnim izborima. Povod za to mi je dao sam Ivica Relković koji je kazao, gostujući u emisiji NU2 kod Aleksandra Stankovića (navodeći, crtajući i objašnjavajući primjere strateških odluka, analize i interpretacije rezultata anketnih agencija) da je glavni strateg tog političkog projekta. Ne ulazeći u dublju i opsežniju analizu u narednom tekstu pokušat ću obrazložiti svoje stavove vezane na vjerojatnost uspjeha tog političkog projekta.
Mišljenja sam da taj politički projekt neće ostvariti očekivane izborne rezultate iako nitko od čelnih ljudi stranke s Imenom i Prezimenom nije definirano što je njihov izborni cilj, odnosno koliko saborskih mandata očekuju. Naime, u svakom ozbiljnom političkom projektu kojem se odgovorno i sustavno upravlja potrebno je definirati „finalno stanje“, odnosno očekivani ishod (u ovom slučaju izborni rezultat). Definiranje finalnog (ciljnog) odnosno očekivanog ishoda ozbiljan je i sustavan posao koji u obzir uzima veliki broj tzv. endogenih ili unutarnjih (potencijalna i aktualna kvaliteta političkih aktera koji stvaraju strategiju, taktiku, organizaciju, programe itd.) i egzogenih ili vanjskih (stanje biračkog tijela, medijska i financijska podrška itd.) faktora koji utječu na ishod izbora. Ulaženje u politički projekt bez procjene očekivanog ishoda, ostavlja dojam nedovoljne ozbiljnosti i kompetentnosti ljudi koji preuzeli odgovornost za njegovu realizaciju. Ne isključujem mogućnost da su to napravili, već da iz taktičkih razloga to nisu podijelili s javnošću.
Osobno nemam ništa protiv bilo koga tko je u taj projekt uključen, dapače, bilo bi mi drago da ostvare željeni rezultat, ali u to ne vjerujem jer smatram da ne postoje minimalne pretpostavke da bi taj politički projekt uspio. Zašto? Prvi i najvažniji razlog zbog kojeg ne može uspjeti je taj što ne postoji potreban broj birača koji su ga spremni podržati. Naime, maksimalan politički potencijal neke političke opcije (naročito nove) određuje broj birača koji su ga spremni podržati. Dakle, analiza stanja biračkog tijela je prva i osnova analiza na kojoj se temelji izborni potencijal nove političke opcije. Da pojednostavnim. Pitanja na koje takva analiza daje odgovor su:
• Koliko u ovom trenutku ima birača koji nisu zadovoljni i neće dati svoj glas postojećim političkim akterima?
• Kakva je opća (ideološka) struktura biračkog tijela?
Prema analizi koju sam napravio na uzorku od 1.062.242 birača koji su svoj glas dali nekoj od 33 liste za EU izbore, može se s visokim stupnjem sigurnosti pretpostaviti koju ideološku poziciju imaju njihovi birač. Prema tome, ukupno biračko tijelo u RH (cca. 3.700.000 birača) moguće je podijeliti u 2 osnovne kategorije:
• aktivni birači – glasuju (55% - 2.100.000)
• pasivni birači – ne glasuju (45% - 1.600.000).
Aktivne birače prema općoj političkoj (ideološkoj) poziciji moguće je dodatno podijeliti u 4 kategorije:
• biračko tijelo desne ideološke pozicije (45% - 950.000)
• biračko tijelo lijevo-liberalne ideološke pozicije (36% - 750.000)
• protestno biračko tijelo (14% - 300.000)
•ostali (5% - 100.000).

Sad se postavlja ključno pitanje. Koji to dio biračkog tijela namjerava osvajati stanka s Imenom i Prezimenom? Ivica Relković je u svom dosadašnjem političkom i javnom djelovanju prepoznat kao osoba demokršćanskih i konzervativnih vrijednosti pa bi bilo logično pretpostaviti da će njihovi birači biti iz tog dijela ideološkog spektra, no istovremeno je Dalija Orešković u javnosti prepoznata po svojim lijevo-liberalnim uvjerenjima koje je snažno naglašavala u kampanji za EU i predsjedničke izbore, pa bi njezini birači trebali dolaziti iz tog dijela ideološkog spektra. Ova ideološka konfuzija koja je nastala imat će za ishod da lijevo-liberalni birači, koji eventualno nisu zadovolji sa SDP-om i ostalim političkim akterima (njih je zapravo vrlo malo među aktivnim biračima) zbog Ivice Relkovića neće glasati za stranku s Imenom i Prezimenom, a birači s desne ideološke pozicije, neće birati zbog Dalije Orešković.
Osim toga, prostora za osvajanje povjerenja birača koji spadaju u lijevo-liberalni i desno-konzervativni dio biračkog tijela nama dovoljno jer su te birače već privukli HDZ i „Škorina koalicija“ te s druge strane SDP koalicija. Jedini prostor u kojem bi stanka s Imenom i Prezimenom mogla pridobiti potreban broj birača je „protestno biračko tijelo“ koje iznosi cca. 300.000 birača (14%, na prošlim EU parlamentarnim izborima NL Mislava Kolakušića osvojila 7,9% glasova, Živi zid 5,7%, a Snaga i Blokirani 0,4%). S obzirom na trenutne političke odnose (raskol Živog zida) upravo se u tom dijelu biračkog tijela otvorio prostor za osvajanje povjerenja birača. No, stranka s Imenom i Prezimenom, odnosno njezini glavni „frontend igrači“ u dosadašnjem političkom djelovanju nisu na primjeran način komunicirali niti osvajali povjerenje tog dijela biračkog tijela, tako da je malo vjerojatno da će do parlamentarnih izbora pridobiti njihovo povjerenje. Pa se logično postavlja pitanje: Može li stranka bez političkog identiteta osvojiti povjerenje dovoljnog broja (većeg od izbornog praga) birača na predstojećim parlamentarni izborima?
Ne ulazeći u ostale razloge, smatram da je ovaj razlog dovoljno velik da stranka s Imenom i Prezimenom na predstojećim parlamentarnim izborima ni u jednoj izbornoj jedinici neće prijeći izborni prag, a to znači da je taj politički projekt definitivno osuđen na neuspjeh, jer je već u STARTu ostao bez IMENA i PREZIMENA, odnosno jasnog političkog identiteta. No, možda veliki stratezi vide ono što ja ne vidim. Saznat ćemo uskoro.