Prva žena koja je posložila sve kockice na pravo mjesto! Ponosna sam što sam "Puma", uvijek prvi! Ponosna sam što sam bila među prvima koji su podigli hrvatski barjak na Kninsku tvrđavu
Ena Šimek - Šuplika, hrvatska je heroina koja je prva s 10 branitelja, ponajviše iz elitnih "Puma", osvojila "Kninsku tvrđavu", strgala i uklonila neprijateljsku zastavu...
27 godina kasnije na mjestu na kojem je dokinula velikosrpsku agresiju slavi. Devet neustrašivih branitelja i jedna obična cura, Varaždinka, medicinska sestra i fotoreporterka Ena tada su razvili HR barjak na "Kninskoj tvrđavi"!
Zavijorila je pobjedonosnu trobojnicu sa šahovnicom tog 5. kolovoza, a 27 godina kasnije ozarena sa svojim suborcima slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i to baš na mjestu gdje je upravo ona, kao jedina žena vratila Zvonimirov grad tamo gdje pripada.
Sjeća li se itko više kako je '90.-ih počeo njihov "cirkus"? 17. kolovoza te godine, ili po njihovu kalendaru 4. kolovoza, baš na dan kad smo pet godina kasnije grabili prema Kninu, balvanima su, prosvjedima, okupiranjem cesta..., promijenili živote svih nas. Započeli su oluju koja im se bumerangom vratila. Trajalo je to tjednima, mjesecima. Uništavali su nas, protjerivali, ranjavali, ubijali, rascijepili nam Domovinu... Kad čovjek jednom prođe kroz rat, nikad ne zaboravi što ga je motiviralo da fizičkom silom nasrne na drugog čovjeka pa makar to bilo u samoobrani.
Ena Šimek /FB
Imala je samo 33 te 1995. godine. Samo su dvojica bila stariji, ostali golobradi mladci. Kakva je to samo priča Ene Šimek-Šuplike, medicinske sestre, koja je s puškom na ramenu i fotoaparatom u ruci zajedno s timom neustrašivih bojovnika i fizički skinula s dnevnog reda velikosrpsku agresiju u Hrvatskoj. Njezine riječi to najbolje opisuju. Bila je ponosna tog 5. kolovoza, a tako je i danas.
Tog 4. kolovoza 1995. nije ni pomislila kako ću baš ona sa svojom ekipom sljedeći dan među prvima ući u oslobođeni Knin. Tko bi rekao kako će se sve kockice složiti i da će baš ona imati dužnost, čast i zadovoljstvo prisustvovati skidanju neprijateljske zastave s jarbola na kninskoj tvrđavi. Devet neustrašivih branitelja i jedna obična cura, Varaždinka, medicinska sestra i fotoreporterka Ena! Ali upravo se to dogodilo. Često, prečesto je bilo čupavo za nju u ratu. Suborci su bivali ranjavani, ginulo se, tuga ih je zalijevala, ali trudili su se sve ih zbrinuti. Je li li svojim znanjem i iskustvom pomogla? Kotrljao se njen kamenčić sreće s ostalima i ponosna je jednako pred 27 godina, kao i danas.
Koliko god bila ponosna na ratničke dane toliko se danas iz petnih žila trudi opet biti prva. Želi normalan život dostojan čovjeka i nekako su joj drže pozitivne priče, no ipak napisala je post, zapravo "Kodeks Puma", postrojbe koja je prva ušla u Knin i omogućila svima nama da dišemo punim plućima, u svojoj kući, u svom kvartu, naselju i Domovini:
- "Ponosan sam što sam PUMA, elitni vojnik, koji dolazi u presudnom trenutku bitke.
Prihvaćam opasnosti svoje profesije i spreman sam svoj život dati za DOMOVINU.
Pokazat ću, da sam posebno odabran, motiviran i uvježban vojnik.
Uvijek ću biti psihički spreman, fizički jak i moralno ispravan. U izvršenje postavljenih zadaća uložiti ću maksimum svojih sposobnosti i nikada neću iznevjeriti svoje suborce. U borbi ću pokazati svoju unutarnju snagu i provesti misiju makar bio jedini preživjeli. Nikada neću dozvoliti da moj suborac padne u ruke neprijatelja.
Moj profesionalni odnos prema suborcima, vojnički izgled i briga za opremu biti će primjer koji će drugi slijediti. Uvijek ću čuvati ugled, čast i duh postrojbe PUMA i onih koji su svoj život dali za DOMOVINU.
Energično ću se suprotstaviti neprijateljima moje DOMOVINE. Pobijedit ću, jer se krećem dalje, brže i borim žešće od drugih vojnika.
Pobijedit ću, jer poraz i predaja nisu PUMINE riječi."
“UVIJEK PRVI – PUME!”
