- Objavu svog ulaska u politiku počela sam riječima koje ću sada ponoviti: „Demokracija u Hrvatskoj je ugrožena. Onemogućuju se referendumi, raspisuju izbori usred pandemije, odbija elektroničko i dopisno glasovanje, sve u želji da se smanji ionako mala participacija građana, bilo da je riječ o odazivu na birališta, bilo o volji ljudi da se i sami aktivno uključe u političke procese i kandidiraju se“. Jučer je taj problem eskalirao pa i oni koji su mislili da su takva upozorenja pretjerana, sada im je jasno u kakvoj se situaciji nalazi demokratski proces u Hrvatskoj. Nakon potvrde i hrvatskog konzulata da hrvatski državljani u Kanadi neće moći koristiti svoje glasačko pravo koje im je zajamčeno Ustavom (čl. 45) upitna je i sama ustavnost izbora 5. srpnja.
Nama je posebno stalo do dijaspore i svih oni mladih ljudi i obitelji koji su u zadnje vrijeme bili prisiljeni otići, jer je riječ o golemom potencijalu hrvatskog naroda i države s kojim treba njegovati vezu, a ne odgurivati ih i ponižavati ih kao što sadašnja vlast čini. Stoga želimo ukazati da su dva uzroka koja su dovela do ove dramatične situacije:
1) neodgovorno voluntarističko naguravanje izbora usred pandemije jer su vladajući procijenili da bi tako mogli ostvariti bolji rezultat, ciljajući kao i uvijek na što manju izlaznost građana jer će stranačke klijentele svakako izaći.
2) Dugogodišnje složno odbijanje HDZ-a i SDP-a da se uvede mogućnost dopisnog i e-glasovanja opet s ciljem smanjenja participacije građana. U tom smislu navest ću dva primjera koji pokazuju da se ne radi ni o kakvoj komplikaciji kao što oni žele da mislimo, nego o želji da građani što manje izlaze na izbore. BiH koja je puno neuređenija od Hrvatske, jednako kao i susjedna Italija, omogućavaju dopisno glasovanje. Fascinantno je da Radin koji ovdje podržava vlast koja se protivi promjeni izbornog zakona sam može dopisno glasovati u Italiji, a isto brani našem građaninu koji se tamo zatekne. Što se tiče e-glasovanja bizarno je da nas uvjeravaju da se i školovanje i studiranje može odraditi on-line, a jedna jednostavna operacija poput izbornog klika ne može.
Pričekali smo i reakciju premijera očekujući da će u ovoj situaciji jednako brzo reagirati kao što HDZ brzo potrči kada treba skupljati donacije u našoj dijaspori koja je uvijek bila uz domovinu kada je to bilo potrebno, što se najbolje vidjelo u pomoći za obranu zemlje. Međutim premijer je izjavio: „Ako će takvih situacija ima one će biti poprilično, možemo slobodno reći, mali broj iznimaka. Oni će nastaviti na tome raditi, ako se epidemiološka slika popravi uvijek postoji mogućnost za dodatni napor“, čime je izdao hrvatske državljane izvan Hrvatske.
Hrvatska nije ni slučajna ni proizvoljna niti despotska, nego pravna država i trebaju li se ili ne trebaju izbori održati ne ovisi o premijerovoj privatnoj procjeni što je velika, a što mala iznimka, nego o zakonima koji propisuju regularnost izbornih procesa.
U konačnici, ovo nije samo izdaja naše dijaspore to je i pokazivanje prijezira prema svim hrvatskim biračima kojima se to pravo može otuđiti ovisno o tome kako se uklapaju u premijerovu izbornu kalkulaciju. Danas Kanada, sutra Brač ili Hvar u kojima se primjerice proglasi nepovoljna epidemiološka situacija. Baš kao što su bili munjevito brzi kad je trebalo donijeti lex Agrokor, a dva mjeseca im nisu dovoljna za Zakon o obnovi Zagreba od posljedica potresa, što je goruće pitanje našeg grada o kojem ćemo više govoriti sljedećih dana i tjedana, tako su promptno trebali reagirati da svim našim građanima izvan Hrvatske omoguće korištenje njihovog temeljnog građanskog prava – glasovanja na izborima.