Ovaj je potres smio samo razbacati malo stvari i crjepove, ni žbuku nije smjelo sasut. Zagreb je posve nespreman za pravi potres, tvrdi arhitektica Martina Petrinjak
Zagrebačka stručnjakinja osjetila se pozvanom napisati žestoko pismo, jer kako kaže: „moja je obaveza napisati ovo“. Pročitajte i ostat ćete šokirani spoznajama o potpunoj nespremnosti Zagreba za jače potrese. Ovaj od 5,5 po Richteru bio je iz srednje kategorije, da je „lupio“ sa 6,5 sravnio bi pola stare jezgre Zagreba. Ovo je njena prva kolumna u Startu.
Igor Vignjević
S dubokom indignacijom dugi niz godina promatram nerad i namjernu opstrukciju razvoja javnih službi koje su involvirane u ovaj problem. Površnost i nemar za krucijalna pitanja životne sigurnosti kolega i malverzacije imovinom koje su čak i ozakonjivane. S još većom indignacijom promatram načine na koje se u Hrvatskoj pišu zakoni i svečano sam si obećala da neću komentirati više tu kloaku. Teško se odvažujem na sućut s obzirom na pozadinu imovinsko pravnih odnosa, ali s obzirom na to da ovdje žive i ljudi koji su članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava, članovi GSS-a, alpinisti i speleolozi, Bad Blue Boysi i ljudi koji kupuju pelene za tuđu djecu, nose hranu starcima i pomažu beskućnicima, zbog njih ću napisati ovo što slijedi.
Cijenjeni građani koji živite u općini Centar, Maksimir, podsljemenskoj zoni, Kašini, Markuševcu, Čučerju, građani koji živite u Krapinsko-zagorskoj županiji, svi vi koji ste pogođeni potresom od 22. ožujka ove godine, cijenjeni gospodine Štromar i ostali zainteresirani djelatnici i dužnosnici javne uprave...,
Prije dvadesetak dana dogodio se dugoočekivani potres, slabiji desetak puta od očekivanog, jačine 5,5 po Richteru, dubine 10 kilometara (što utječe na razornost) i mnogima od nas doslovno je skinuo krov s glava. To je slab potres, u seizmološkoj terminologiji ocjenjuju ga kao srednju kategoriju. Očekivano se u takvoj jačini potresa može srušiti nešto porculana, par crjepova i ne bi smjelo biti ljudskih žrtava. Da nije bila na snazi pandemijska izolacija, da je bio koji sat kasnije ili gušći promet..., žrtve bi se mjerile u tisućama. Izgubili smo djevojčicu od 15 godina na posebno tragičan način. Mnogi građani su morali izbjeći iz svojih stanova. Svjedočili smo POTPUNOM uništenju brojnih građevina. Dvadeset dana nakon događaja na krovovima možete vidjeti različite volontere koji bez kaciga uklanjaju crijep na preko dvadeset metara visine, bez osnovne zaštite na radu, bez ikakve ovlasti, uklanjaju višetonske dimnjake koji su se odvojili na mjestu na kom je posmična sila djelovala na njih. Tako izgubljen je još jedan život.
SUTRA: Pomažu nam volonteri, vatrogasci, Bed Blue Boysi, a tko je tu od nadležnih… ČITAJTE SUTRA
