Iz DR Kongo od 2016. nitko nije mogao posvojiti dijete. Jesu li hrvatski sudovi svjesno sudjelovali u krijumčarenju djece? Demokratska Republika Kongo je 15. srpnja 2016. donijela Zakon o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona iz 1987. te međunarodna posvojenja više nisu bila moguća.

Naime, odredba članka “923 bis” toga Zakona izrijekom navodi: „obustavlja se ispitivanje novih dosjea o međunarodnom posvojenju kongoanske djece.”

U obrazloženju zakonske odredbe kongoanske vlasti navode da su bili prisiljeni suspendirati međunarodna posvojenja iz svoje zemlje zbog postojanja ozbiljne zabrinutosti da se ta djeca kasnije daju na daljnja posvajanja, odnosno da ona kasnije postaju žrtvama trgovine ljudima.

Zbog toga je i Francuska koja je blisko povezana s DR Kongom, svojom odlukom od 23. studenog 2016. zabranila državljanima Francuske međunarodna posvojenja iz DR Konga navodeći da od 1. siječnja 2017. godine Francuska više neće izdavati dozvole za posvojenje u toj afričkoj državi.

Prije 2016. međunarodna posvojenja iz DR Konga temeljem kojih bi djeca napuštala tu državu bila su moguća u rijetkim prilikama jer Imigracijska uprava DR Konga (DGM) nije izdavala izlazne vize posvojenoj djeci iz istih razloga zbog kojih su i donesene navedene izmjene zakona.

Dakle do 2016. Europljani i Amerikanci mogli su posvojiti kongoansku djecu i doći živjeti s njima u DR Kongo, ali djeca nisu mogla napustiti zemlju sa svojim posvojiteljima. Iznimka se dogodila 22. veljače 2016. kada je 150 djece dobilo dozvole za napuštanje zemlju i ulazak u SAD. Radilo se o posvojenjima iz 2014.

Izmjenama zakona je faktično stanje nemogućnosti posvajanja iz DR Konga uvedeno u zakon i postalo obvezatna norma za sva tijela koja su nadležna za provođenje postupka posvojenja.

Na internetu su vrlo lako dostupni i znanstveni radovi na temu suspenzije međudržavnih posvojenja. Kongoanski pravnik i odvjetnik Christophe Maboleo Zawadi u svom stručnom radu pod nazivom: „Zagovaranje pristupanja DR Konga Haaškoj konvenciji od 29. svibnja 1993.“ do detalja obrazlaže proceduru i razloge koji su prethodili obustavi ispitivanja novih dosjea o međunarodnom posvojenju kongoanske djece.

S obzirom na sve iznesene činjenice, prije svega činjenicu da niti jedno tijelo u DR Kongu nije moglo legalno započeti, provesti i dovršiti postupak međunarodnog posvojenja, kaznena odgovornost uključenih nije teško zamisliva.

U tom slučaju postavlja se i pitanje uloge institucija Republike Hrvatske u nečemu što bi se, u najgorem scenariju, moglo od pravosudnih vlasti Zambije definirati kao međunarodna trgovina djecom. Naime, hrvatski sudovi su godinama potvrđivali dokumente o posvojenju iz DR Konga bez ikakvih provjera autentičnosti podnesenih dokumenata. Da su potrošili samo nekoliko minuta i upotrijebili internetsku tražilicu Google, došli bi vrlo lako do spoznaje da su međunarodna posvojenja iz DR Konga suspendirana. U tom slučaju možda i ne bi tako olako stavili potvrdu o priznanju strane sudske odluke i tada bi putem ministarstva pravosuđa proveli stvarnu provjeru dokumenata koje potvrđuju. Ovako bi se hrvatske institucije, štoviše sudovi, vrlo lako mogli pojaviti pod optužbom za sudjelovanje u trgovini djecom.

Još jedna otežavajuća okolnost u ovom slučaju je i činjenica da je jedna od uhićenih u Zambiji transrodna osoba. Kongoanski Obiteljski zakon u članku 653. izrijekom zabranjuje posvojenje transrodnim osobama čime ju isključuje iz bilo koje mogućnosti posvojenja.

Imajući na umu sve ove informacije, postavlja se pitanje legalnosti posvojenja i u brojnim drugim slučajevima čak i iz Republike Hrvatske, o kojima čitamo posljednjih dana u medijima, a koji su pokrenuti nakon 15. srpnja 2016. kada je navedene suspenzija stupila na snagu.

Prije nego što je zabranjeno, posvajanje u DR Kongu bio je “dobar posao” za brojne agencije koje su tu uslugu nudile bogatim Europljanima i Amerikancima. Tako je prosječna cijena posvojenja navedena na stranicama agencija za posvojenje bila između 25 i 40 tisuća dolara