Na rubu Bjelovara vrišti ruglo koje podsjeća na tešku otimačinu i devastaciju poslovnog mega projekta koji je trebao pretvoriti Bjelovarsko-bilogorsku županiju u uspješnu poduzetničku oazu. Sad je tu gomila zapuštenog betona, u nikad dovršenom Centru Pevec!.

Što reći na Obrovac, na Haludovo, na Kupare, Zagrebačku bolnicu... Sve ovo danas izgleda avetinjski na rubu Bjelovara. Tu ima i više od 170 betonskih konstrukcijskih stupova, a Darko Šket, stečajni upravitelj posrnulog "Peveca" je cijelo ovo zapušteno gradilište prodao po cijeni od 8000 eura, po cijeni koliko stoji jedan betonski stup, po cijeni jedne bolje večere!

Vrijednu imovinu tvrtke Pevec stečajni upravitelj i lešinari prodavali su bud zašto, a Pevecova carstva u Makedoniji, Srbiji, BiH, pa i u Puli nisu ni prijavili u stečajnu masu – prevarili su i sve vjerovnike, državu, poslovne partnere…

-       Danas grade svi poslovne centre i objedinjuju sve funkcije na jednom mjestu. Ja sam imao tu viziju pred 15 godine i bio sam pred samim završetkom velebnog kompleksa, a onda su došli političari i strvinari i sve mi oteli, kazao nam je u potresnoj ispovijedi Zdravko Pevec, nekad jedna od najbogatijih Hrvata, a danas rasterećeni i ponovo uzdignuti hrabri čovjek koji se ne predaje. Iz ničega ponovo je izronio, prodaje kosilicu po kosilicu, poljoprivrednu opremu, dovozi robu kupcima svojom Škodom Kodiak na sam kućni prag... Ne predaje se i zapravo ga veseli to što radi. I opet baš kao i pred tri desetljeća najveća mu je potpora supruga Višnja. Nije im ništa teško, a kako i bi kad iz većina Hrvata naprosto obožava. Sretni su jer su sačuvali obraz, a imovina, bogatstvo, sjaj, svila i kadiha..., ionako su prolazne stvari u životu. Naprosto je nevjerojatno koliko ih ljudi vole. Gdje god da se pojave svim im prolaze i čestitaju. Na uspjehu? Ne na onom poslovnom, već na hrabrosti, volji i energiji da se uzdignu iz pepela i da ne očjavaju. Imaju danas skromni mali biznis i krpaju kraj s krajem. I nije im ništa teško raditi, a upravo ih pokreću brojni ljudi koji kao dokazuju da im sve možeš uzeti, ali obraz ne!

- Gradio sam poslovni centar u Bjelovaru i bio je u završnoj fazi, a onda su me razapeli na križ. Nije ovo jedini takav slučaj u Hrvatskoj. Imamo mi Sveučilišnu bolnicu u Zagrebu za koju su Zagrepčani godinama plaćali i 4 posto od svojih plaća i nasamareni su. Gomila zapuštenog betona, baš kao i ovdje u Bjelovaru u nikad dovršenom Centru Pevec!. Što reći na Obrovac, na Haludovo, na Kupare... 

Imaš tako vrijednu imovinu i tako zapravo dobro posložene poslovne priče i sve smo gurnuli u propast.

Žalosno je da sve to zbog pojedinaca stoji i propada, da su se nekretnina domogli mešetari kojima je jedino važno bilo doći u posjed iznimno vrijednih zemljišta…

- Gledam ovaj svoj objekt, svoju viziju i ideju da na jednom mjestu objedinim sve najvažnije poslovne aktivnosti svoje kompanije. Danas je to ružni podsjetnik na jedno još ružnije vrijeme u kojem su me opljačkali i obespravili. Gradio sam poslovni centar u Bjelovaru i bio je u završnoj fazi, a onda su me razapeli na križ. Nije ovo jedini takav slučaj u Hrvatskoj. Imamo mi Sveučilišnu bolnicu u Zagrebu za koju su Zagrepčani godinama plaćali i 4 posto od svojih plaća i nasamareni su. Gomila zapuštenog betona, baš kao i ovdje u Bjelovaru u nikad dovršenom Centru Pevec!. Što reći na Obrovac, na Haludovo, na Kupare... Koji smo mi samo idioti. Imaš tako vrijednu imovinu i tako zapravo dobro posložene poslovne priče i sve smo gurnuli u propast.

Žalosno je da sve to zbog pojedinaca stoji i propada, da su se nekretnina domogli mešetari kojima je jedino važno bilo doći u posjed iznimno vrijednih zemljišta, sjajnih lokacija, odličnih ideja i blistave prošlosti. Njima nije bilo i nit' će im ikada biti važno da vrate sjaj Haludova, Kupara..., da završe vizionarske ideje kakvu sam i sam imao kad sam krenuo u taj pothvat.

Pevec Bjelovar trebao je biti središnje logističko-poslovni, upravni centar za regiju i šire. Imao sam namjeru iz Bjelovara voditi biznis, pomoći sredini u kojoj sam rođen i u kojoj živim da ima lukrativne biznise. Pa mi smo tada i bez tog centra bili jači od jedne super snažne Podravke. Htio sam regionalan razvoj Hrvatske, htio sam podići potencijale Bjelovarsko bilogorske županije. Uspoređujemo se sa susjednim županijama koje to imaju.

START: Rekli ste kako je Pevec tih godina bio jača firme od Podravke i Bjelovaru na ponos, pa kako na taj krah, a posebice na ovu betonsku ruinu iza vaših leđa gleda sredina u kojoj je Pevec nekada bio simbol uspjeh, koji je odlično punio gradski i županijski proračun? Ovo je zapravo monumentalno betonsko zdanje koje i nakon 15 godine zapuštenosti odolijeva zubu vremena. Je li pala nekome na pamet ideja da se s ovim mrtvim kapitalom nešto poduzme?

Zvuči nevjerojatno, ali mi smo 2010. i tih godina imali i tri puta veći promet od susjedne Podravke, po rezultatima, po broju zaposlenih kojih smo imali i više od 4000. Tada smo imali 4 ministra koji su sudjelovali, da li namjerno ili po nečijem nalogu da se ovo jednostavno otme obitelji Pevec, da se Pevec zaustavi u tom strelovitom razvoju kojeg smo tada bilježili. Da je Pevec ostao ovdje u Bjelovaru, zamislite samo koje bi to bilo bogatstvo za ovaj ne baš razvijeni kraj.

START: Ovaj koncept kojeg ste vi zamislili tada bio je zapravo vizionarski. Ideja je bila staviti što više toga na jedno mjesto. Danas to radi i Kaufland, Konzum, Lidl..., čak i Pevex. Ljudi koji su danas na čelu vaše kompanije nedavno su takav centar otvorili ne ovdje u Bjelovaru, već u Zagrebu. Kako gledate na to da su i tako krupan biznis izvukli iz Županije koju ste vi htjeli razvijati?

Tek sad možemo shvatiti koliko smo mi tih godina bili vidoviti. Sve ovo što oni rade danas mi smo radili pred 15 godina. Ma zapravo i nismo trebali biti previše pametni. Putovali smo po Svijetu i samo smo radili sve ono što su i drugi uspješni trgovci radili, kako napredni svijet radi. Trebalo je proći puno desetljeće da to shvate i drugi u Hrvatskoj. Htjeli smo biti pioniri u svemu tome i graditi i stvarati modernu firmu i prije dolaska tih stranaca koji su naprosto iskoristili našu glupost i na velikom broju poslovnih izazova su i zavladali. Umjesto da mi domaći beremo vrhnje, sad to uglavnom prepuštamo kompanijama u stranom vlasništvu. One svake godine izvlače nevjerojatno visoku dobit iz Hrvatske, a mi smo naše poduzetnike tlačili i činili sve da ih uništimo. 

To je bio cilj poturica koji su bili u službi stranaca, a ne domaćih poduzetnika. Smišljeno su me potkopali režirajući neviđenu havariju za mene, moju obitelj, moj, kraj, županiju pa na kraju i cijelu državu.

START: Mislite li da bi bolje prošli da ste bili slizani s politikom ili da ste se udružili s nekim stranim poduzetnicima? Znano je kako je zapravo puno lakše poslovati stranim kompanijama u Hrvatskoj, nego domaćim.

Da, u pravu ste! Trebao sam se udružiti s nekim stranim lancem. Time bi kupio mir, osigurao nesmetan razvoj, jer činjenica je kako naši domaći političari gule i dan danas kožu domaćim poduzetnicima, čereče ih i razvlače po Saboru, medijima, politici... gdje god stignu. Kad ste čuli da pričaju protiv banaka koje su mahom u stranom vlasništvu, protiv stranih građevinskih firmi, protiv trgovačkih... Strani ambasadori su im zaštitnici, a kad zagusti onda političari i poput Angele Merkel štite njemački biznis u Hrvatskoj. A naši su u takvim prigodama kuš. Nisam se do sada politikom bavio, što ne znači da danas sutra neću. Bio sam totalno apolitičan, vjerovao sam da ako sam ispravan da mi je samo nebo granica. Nažalost tome nije tako. U nas se poduzetnici nimalo ne cijene, a mi domaći smo mafiji, kako političkoj, kako kriminalnoj, kako gospodarskoj..., prvi na redu. Kasno sam shvatio da se preko politike sve rješava, da sam bez političke zaštite poput glinenog goluba. Tako su me i nastrijelili kad su vidjeli da sam im baš ja idelana meta. 

Mislio sam ja sam car! Imao sam 1500 dobavljača, 4000 radnika, 500 šlepera..., bio sam iznimno cijenjen i svi moji partneri sjajno su me pratili. I danas većina od njih tvrdi kako je to bilo zlatno doba trgovine u Hrvatskoj.

I nisam želio stati na tome, u ovom nikad dovršenom kompleksu planirao sam i proizvodnju. Već smo iz Engleske bili dovezli sve potrebne strojeve za proizvodnju betonsko-čeličnih gredica, razmišljali smo i o proizvodnji hrane i puno toga još, no onda je ministar Šuker na nagovor mafije presjekao i poslao me u stečaj.

 START: Zanimljivo je kako se Pevec nije uzdigao uz pomoć države, uz pomoć subvencija i poticaje, već isključivo zahvaljujući poslovnim rezultatima. Stoga Vas nitko nije mogao držati u šaci i ucjenjivati. Zašto se onda politika odlučila obračunati s vama?

Točno, mi smo već kao malo poduzeće dobivali sve one važne nagrade, poput nagrade za poduzetnika godine, Zlatne kune... Dobivalo smo kontinuirano te nagrade. Prvo kao malo, pa zatim kao srednja, a na kraju kao i veliko poduzeće. Naši su nas rezultati u tom vremenu doveli u sam vrh, među Top 10 najvećih i najboljih firmi u Hrvatskoj.

Kad nešto stvorite tako vrijedno, pošteno i jedinstveno postanete idealan plijen za strvinare koji vas žele opljačkati. To što sam ja stvarao prije 20 godine i imao viziju koja se tek sada udomaćuje u nas.

START: Kako se, ali iskreno osjećate ovdje, na vašem stratištu, na mjestu gdje su vas razapeli na križ, stavljajući vam teret krivice koji su sami izmislili, montirali, nasapunali vam dasku? Ovo je zapravo groblje vaše poduzetničke ideje, Je l' Vam žao što niste mogli dalje?

Psihički sam se pripremio, iako, vjerujte, nije lako. Sve je to i dan danas jadno, tužno, frustrirajuće, nepravedno...Boli me i peče me rana koju su mi otvorili, no dok sam živ borit ću se za pravicu, a još više za čist obraz koji nikada mi u obitelji Pevec nismo zaprljali. Imam i dalje enormnu snagu i volio bih kad bi se ovo sve napokon raščistilo. Dobio sam neke presude koje ulijevaju nadu, no kad uđete u tu mašinu vjerujte da se spasiti mogu samo oni koji imaju nadljudsku snagu. 

Kad je Pevec bio na svom vrhuncu u Hrvatskoj je bilo 5 stranih trgovačkih lanaca, danas nema ni jednog, Baumax, OBI, Mercur... sve su to firme koje su polomile zube u Hrvatskoj i zbog Peveca. Prostora na hrvatskom tržištu ima, jer ostala su samo dva velika igrača, Bauhaus i na svu sreću nekad moj Pevex.

Što me pokreće? Koja je moja misija? Želja mi je dokazati da sam nevin, ukazati na sve nepravilnosti, na zlouporabe na kriminal koji me je koštao firme, novaca, zatvora, peripetija...

Zašto se nitko nije zapitao pod kojim je to uvjetima preprodan Pevec? Kako je moguće da su politika, sudovi, država... dozvolili stečajnom upravitelju da za bagatelu raščereči vrijednu imovinu. Danas mu Pevex prijeti da će mu uzeti i posljednju nekretninu koju ima njegova obitelj, a Darko Šket koji je odradio posao dželata Pevecovih kočoperi se s ogromnom imovinom. Ima vile u Istri, Dalmaciji, Podravini... ima svoje poslovne interese razasute posvuda...

Kako je moguće da je danas stečajac bogataš. a Pevec bez imovine?

 Pa kako je moguće da jedan običan stečajni upravitelj ima toliku imovinu koju ne može opravdati svojom plaćom i prijavljenim dohotkom. Eto, to vam je Hrvatska. U bogatstvu uživa stečajac koji je radio po nalogu moćniku i po oprobanom hrvatskom receptu. Kao na pladnju isporučivo je moje vlasništvo razno raznim mešetarima, a pri tome nije zaboravio ni na sebe. Čarobna mu je formula bila podcijeniti imovinu i onda je zapravo darovati prijateljima.