Ružičasta retrospekcija je po Wikipediji oblik kognitivne pristranosti zbog kojeg se prošlih događaja sjećamo povoljnije i u pozitivnom svjetlu nego što su se stvarno dogodili.

Mi ne vidimo stvarnu prošlost, već samo naša sjećanja na tu prošlost, koja su naravno uljepšana. Naziv fenomena dolazi od idioma "gledati svijet s ružičastim naočalama", naime u ovom slučaju svoju prošlost promatramo s ružičastim naočalama, a naš mozak namjerno izostavlja neugodne epizode.

Ovaj zanimljivi fenomen mogao bi donekle objasniti i našu nostalgiju za “dobrim starim vremenima”.

Ljudi koji su živjeli u vrijeme bivše Jugoslavije često se s određenom sjetom prisjećaju ovog razdoblja: koliko je drugačiji bio način života, moda, filmovi, trendovi... fotografije iz tog razdoblja također su vrlo popularne na društvenim mrežama, no jedna od njih je nedavno je privukao veliku pažnju.

Bila je to fotografija hrvatske plaže osamdesetih godina prošlog stoljeća, objavljena na Facebook stranici Nostalgije. Na njemu ima ljudi koji bezbrižno i nepotrebno uživaju u moru. Mnogi su se čudili što nemaju ležaljke i ručnike, niti rezervne kupaće kostime, torbe za hlađenje, lopte i ostale igračke, naravno tada nije bilo digitalnih uređaja... samo sjede na pijesku, pričaju jedni s drugima , šala, sunčanje, kupanje "Nema ležaljki, suncobrana, telefona, selfija, ograda, vila, betona, parkinga, razglasa, trgovačkih centara... kako nam je bilo teško", stoji u opisu fotografije koja je stigla više od tisuću lajkova Ljudi koji su doživjeli spomenuti period, gotovo su se jednoglasno složili da je to bilo najbolje vrijeme za odmor: bez panike i stresa, beton, privatne plaže; vrijeme istinskih prijateljstava i vrijeme kada se na plažu dolazilo družiti se, a ne gledati u telefon ili u najboljem slučaju čitati knjigu. Je li to istina ili je opet na djelu ružičasta retrospekcija, neka svatko procijeni sam...