Nemirno sam spavala. Naime, sjeća li se itko više kako je "90.-ih započeo cirkus"?
Ena Šimek - Šuplika, HEROINA DOMOVINSKOG RATA koja je prva s 10 branitelja osvojila Kninsku tvrđavu, skinula neprijateljsku zastavu i zavijorila pobjedonosnu, hrvatsku, napisala je potresno pismo. Povod! Protest u Zagrebu. Koliko god bio opravdan zbog neispunjavanja njenih snova, a i njezine braće i sestara po oružju, koji su se borili za drukčiju Hrvatsku, za nju je veliko upozorenje.
Marko Prpić/Pixell
Napisala: Ema Šimek Šupika
Foto: Marko Prpić/Pixell
- Nemirno sam spavala! Neke upućene mi optužbe i prijekori natjerali su me da noćas, nevoljko, zaronim u vlastitu nutrinu ne bih li osvijestila razlog zbog kojeg sam tako gorljivi protivnik prosvjeda.
I tak...
Osim što je razjarena masa uvijek bučna, osim što su najglasniji uglavnom oni prosti i vulgarni, osim što iz dijela tih ljudi prokuljaju najniže strasti, osim što vođe uglavnom uvijek imaju svoje skrivene motive i ciljeve....
I tu sam stala jer "i bi svjetlo!"
Naime... Sjeća li se itko više kako je '90.-ih počeo "cirkus"? Prosvjedima, zar ne? Trajalo je to tjednima, mjesecima. Kad čovjek jednom prođe kroz rat, nikad ne zaboravi što ga je motiviralo da fizičkom silom nasrne na drugog čovjeka pa makar to bilo u samoobrani. Masa koja potencira pripadnost krdu ima moć, adrenalin plavi krvne žile... Zato, kad vidim tu razjarenu masu, sjetim se svih onih iskasapljenih tijela ljudi koje sam poznavala, uokolo razbacanih dijelova tijela, mozgova koji se cijede iz lubanja...i mirisa smrti.
Sjetim se košmara u glavi izazvanog pogledom na moje ruke koje skupljaju te dijelove...i prođe me jeza.
Ne ponovilo se!
Imala je samo 33 te 1995. godine. Samo su dvojica bila stariji, ostali golobradi mladci. Kakva je to samo priča Ene Šimek-Šuplike, medicinske sestre, koja je s puškom na ramenu i fotoaparatom u ruci zajedno s timom neustrašivih bojovnika i fizički skinula s dnevnog reda velikosrpsku agresiju u Hrvatskoj. Njezine riječi to najbolje opisuju. Bila je ponosna tog 5. kolovoza, a tako je i danas.
Tog 4. kolovoza 1995. nije ni pomislila kako ću baš ona sa svojom ekipom sljedeći dan među prvima ući u oslobođeni Knin. Tko bi rekao kako će se sve kockice složiti i da će baš ona imati dužnost, čast i zadovoljstvo prisustvovati skidanju neprijateljske zastave s jarbola na kninskoj tvrđavi. Sedam neustrašivih branitelja i jedna obična cura, Varaždinka, medicinska sestra i fotoreporterka Ena! Ali upravo se to dogodilo. Često, prečesto je bilo čupavo za nju u ratu. Suborci su bivali ranjavani, ginulo se, tuga ih je zalijevala, ali trudili su se sve ih zbrinuti. Je li li svojim znanjem i iskustvom pomogla? Kotrljao se njen kamenčić sreće s ostalima i ponosna je jednako pred 25 godina, kao i danas.
Znana je i kao žena britka jezika. Često ona zna beskompromisno po svima onima koji su joj ukrali snove i koji krčme ono što je stvarala sa svojim suborcima. Nije ovo patetično pismo i nije ovo bez vraga. Ema nije sretna Hrvatskom za koju se je borila, no njeno iskustvo, u najmanju ruku valja pročitati. I nije ona jedna od onih koja ne može shvatiti kakvo je samo licemjerje proizvela pandemije.
Zna ona dobro da se samo budalama može prodati teška neistina. Vjeruje ona i svom prijatelju Saši Ratajcu koji nalazi opravanje za građanski neposluh kad tvrdi:
- NITKO nije tamo protiv cjepiva, osim manjine koja brije na to, nego protiv ograničavanja slobode. Barem si TI te struke da vidiš što vax-ausvajzi rade u Varaždinu. Ljudi su protiv hebanja u zdrav mozak.
Ema nije s drugog svijeta i daje ona za pravo Saši i mnogima da iskale svoje nezadovoljstvo. Nije ni ona sretna što su nas filali lažima, trovali licemjerjem odgovrni u pandemiji. Što su nam pričali da cjepivo štiti 89, 90 ili 94 %.
- Pa to je bilo licitiranje. Cjepivo protiv gripe štiti 25-45 % i isto spada u korona viruse. No dobro..., većina ljudi je naivna. Imam točniji izraz, ali danas sam fina.
Napisala jeto Ema koja naprosto osjeća u svemu ovome "miris baruta" i očajničkom reakcijom pokušava usmjeriti sve one nezadovoljnike u kontrolirane vode.
