Igor Štagljar promptno se sa svoga facebook profila javio na objede profesora Ivana Đikića koji je danas ustvrdio "kako senzacionalna najava profesora Igora Štagljara u javnosti o revolucionarnom lijeku protiv tumora pluća ima svoje pozitivno lice i ne tako pozitivno naličje". Akademik Đikić je ustvrdio kako profesor sa Sveučilišta u Torontu još nije s javnošću podijelio podatke o vrsti i imenu lijeka, a sasuo je i niz optužbi na način na koji je Štagljar podijelio ovu vijest sa svjetskom javnošću, a da se pri tome nije "konzultirao sa strukom i procedurom".

Profesor Igor Štagljar oglasio se samo koji sat nakon što je saznao za verbalnu i stručnu pljusku koju mu je pokušao servirati hrvatski akademik uz čije se ime ne vežu samo medijski konflikti s brojnom hrvatskom akademskom zajednicom već i pokušaji pronalaženja lijeka za rak koji datiraju još iz 2005. Tada je prof. Ivan Đikić dao intervju Nacionalu koji je za hrvatskog znanstvenika ustvrdio kako je "Hrvat na tragu pametnog lijeka za rak".  Je li i tada bila riječ o senzacionalizmu, jer punih je 12 godina prošlo a akademik je još uvijek u potrazi za lijekom za rak.  I Đikić i Štagljar rođeni su u Zagrebu, doktorirali su na molekularnoj  biologiji, Đikić u New Yorku, a Štagljar u Zurichu i to nakon završenog Fakulteta medicine u Zagrebu. Iz Hendersona u američkoj državi Nevada poručio je akademiku Đikiću:

- Zahvaljujem prof. Đikiću na njegovoj analizi vezanoj uz najavu našeg lijeka protiv karcinoma pluća.

Želim napomenuti da sam u emisiji “U svom Filmu” dobronamjerno najavio pozitivne rezultate naših dugogodišnjih istraživanja u području liječenja karcinoma pluća, a o svemu ostalome ću moći više reći kada mi to bude dopušteno s obzirom na naše patente i prvi u nizu popratnih znanstvenih radova, koji su za sada još uvijek pod embargom. Upravo zbog toga i nisam mogao govoriti o svim detaljima našeg otkrića te o pojedinostima vezanim uz mehanizam djelovanja našeg lijeka. No, javnost treba znati da se u liječenju tumora protekla dva desetljeća postižu značajni pomaci te da je zahvaljujući baš ovakvim, postupnim pomacima preživljenje zloćudnih bolesti danas znatno bolje no prije dva ili tri desetljeća.

Na kraju, želim spomenuti da sigurno ne namjeravam biti uvućen u još jednu od medijskih prepirki prof. Đikica, jer ne želim se dodavati u niz hrvatskih znanstvenika s kojima se prof. Đikic medijski sukobljava zbog različitih znanstvenih pogleda. Prof. Đikicu želim puno uspjeha u njegovom znanstvenom radu, a detalje o našem otkriti ću i podijeliti s javnošću čim sa svih informacija bude skinut embargo.

S poštovanjem,

Igor Stagljar