Ideja Zakona je usvojiti EU praksu i prilagoditi se praksi koja vrijedi u civiliziranim europskim državama. Dakako da su tu bitne i nove tehnologije poput one samoupravljivih vozila, ali generalna je intencija novog Zakona da se uljudimo.

Zašto nismo takvi i na ovom području. Ponajprije zbog nasljeđa koje je itekako pogodovalo osiguravateljima i koji se zbog takve povlaštene pozicije iznimno dobro poslovali.

Godinama osiguravatelji iskazuju ogromnu dobit, veću čak i od onih dobiti koje ostvaruju banke. Valja znati kako je zapravo i stari Zakon dozvoljavao potrošačima da sami biraju gdje će aute popravljati, da imaju pravo na zamjenski auto dok im se auto ne popravi, da serviseri slobodno mogu fakturirati svoje cijene, da procjenu mogu zatražiti i kod ovlaštenih ustanova – vještaka...

Ustavom zajamčeno im je pravo (servisima), kreirati cijene usluge, kao i svi drugi koji bilo što drugoga nude i prodaju.

To se na području osiguranja nikada nije dogodilo jer su osiguravajuća društva spretno koristila inertnost i (ne)zainteresiranost sustava. I više od 20 godina, tako su između i brojnih drugi svojih (nametnutih) regula postavili satnicu na 13 eura. To naprosto nije bilo normalno da sva društva, njih 12 određuju pod broj jedan ono što nije u njihovoj nadležnosti, a pod broj dva istu jedinstvenu cijenu po kojoj će servisi raditi.

Što je ključno u novom Zakonu

Ključno je u novom Zakonu da vlasnici vozila mogu bez straha otići nakon prometne nezgode u servis koji će im pomoći kod prijave štete te će im i procijeniti štetu te dati ponudu popravka. Ponuda popravka nije ništa drugo nego visina štete koju osiguratelj mora platiti.

Nije to znanstvena fantastika. Ako odgovorni osiguratelj to ospori neka se zove neovisni procjenitelj. Servisi koji su dio HUAS-a uvijek će biti jasni i transparentni prema osiguravateljima te će istima uvijek biti omogućeno da kontroliraju postupak. Suradnja mora postojati. Međutim, nigdje nije propisan obvezan odlazak u procjenilište osiguranja. I to treba jasno naglasiti. Ako neki vozač to želi, nitko mu ne brani da ode u osiguranje na procjenu, samo mora biti svjestan da je upitna objektivnost takve procjene. Odgovornost za štetu
osiguratelj ionako utvrđuje putem izjava vlasnika vozila, europskog izvješća ili zapisnika policije.

U nas osiguranja uskraćuju prava potrošačima jer mogu

Zanimljivo je i kako se ista ta društva sasvim drukčije ponašaju kad posluju u drugim zapadno europskim državama. Pa kako je moguće da kod nas rade na jedan način, a u Sloveniji, Austriji, Italiji, Njemačkoj... na posve drukčiji. Zato što naprosto mogu, jer su nametnuli i suprotno i starom zakonu svoju praksu.

I stari je zakon omogućavao veća prava, pa i zamjenski auto

Da bi Vam bilo jasnije, i stari je Zakon tako omogućavao brojna prava koje smo nekada i imali (poput zamjenskog auta), no nažalost zbog svega navedenog, zbog nasljeđa, zbog inertnosti... to nismo koristili. Novi Zakon je to još malo „popeglao“, a ono iznimno važno, ni mi više tako mirno ne promatramo kako nas zakidaju, baš kao i potrošače, za njihova prva.

Kako kaže Antonio Đureta, predsjednik HUAS-a: - Udružili smo se, iskoristili zakonske mogućnosti i podigli i više od 1000 tužbi protiv osiguravajućih društva. Ni jedan proces nismo izgubili do sada, a status pravomoćnih presuda imamo u desetak slučajeva. Upravo naš angažman te Udruge za zaštitu potrošača
katalizirali su sve ove promjene koje se događaju u posljednjih godinu dana. Možete Vi imati i savršene zakone, no ako ih ne koristite, ako ih drugi zloupotrebljavaju, ako je pravosuđe sporo, ako nemate novaca za suđenja...., stvarate preduvjete za ono što smo mi sve ove godine u novoj Hrvatskoj imali na području osiguranja. Uglavnom, zakonodavac, potrošači, a i serviseri su se osvijestili i sad maksimalno koristimo svoja prava. Mi želimo zaštiti svoje članove i njihove potrošače i na način da im osiguravamo ta prava. Prvo im sami osiguravamo i zamjenski auto i to bez obzira što im to osiguravatelji ne žele odobriti, sugeriramo da određuju serviseri sami cijenu rada po svojim zvaničnim cjenicima, jer pobogu, pa to im je Ustav zajamčio. Jedino na što moraju biti spremni potrošači i serviser je da nam povjere „mandat“ da na sudu možemo istjerati pravdu i naplatiti se!

I dalje grubo zatiru osnovna prava potrošača

Složena je to priča i zajednički joj je nazivnik zapravo grubo osporavanje prava potrošača. U biti, u nas je vladao, danas nešto manje, posvemašnji nered kad je riječ o obveznim auto osiguranjima. Dakako da postoji i druga strana priče, ona osiguravatelja. Dakako da postoji i niz nelogičnosti koje ni njima ne idu na ruku. No za razliku od njih mi taj nered želimo zaustaviti i poslovati i živjeti baš onako tako je to u Europskoj uniji.

Prema Đureti: - Tako je gospodin Pauković apsolutno u pravu kad tvrdi da su oni pred velikim izazovima, jer moraju se prilagoditi novom sustavu ... Za kraj, kao što sam više puta ponovio u medijskom prostoru, i dalje smo mi (servisi) spremni na dogovor i suradnju s osiguravateljima.