Početak avanture datira još iz 1977., kad je Thierry Sabine zalutao u libijskim pustinjama na svojem motociklu, tijekom utrke rally-raid od Abidjana do Nice. Uspio se vratiti u Francusku i pod velikim dojmom i uzbuđenjem obećao si je da će svoje iskustvo i fascinaciju podijeliti sa što je moguće više ljudi. Osmislio je rutu sa startom u Europi, preko Alžira, sve do Dakara. Plan je ubrzo pretočen u stvarnost i otad je Pariz-Dakar postao kultni event sa snažnom dozom avanture, otvoren za sve one koji žele iskusiti svoju sudbinu. Prvo je natjecanje startalo 26. prosinca 1977., na pariškom trgu Torcadero pored Eiffelovog tornja. Okupilo se 182 natjecatelja, a Sabine im se obratio riječima: - Još uvijek imate vremena odustati, jer kasnije nema povratka i nemojte se izvlačiti da vam nisam rekao. Dao je znak za start te je službeno započeo prvi Dakar, najzahtjevniji i najprestižniji reli na svijetu. U senegalsku je prijestolnicu stiglo svega 74 sudionika, a pobjedu u ukupnom poretku odnio je Cyril Neveu, u sedlu Yamahe XT 500. U počecima, natjecatelji su se služili kartama i kompasima, a tehnička potpora bila je svedena na minimum. Danas je situacija bitno drukčija - iako surovosti ne manjka, koristi se sofisticirana navigacijska oprema, a najjače momčadi imaju servisnu podršku, koja je u stanju riješiti ozbiljne kvarove u najkraćem roku i osposobiti strojeve za nastavak bitke s pustinjom.

50 mrtvih u 43 godine

Od 1978. kada je Rally startao poginulo je preko 50 ljudi. Pravih podataka nema, jer o poginulima koji ne sudjeluju u utrci, već su se samo naπli na krivom mjestu u krivo vrijeme, rijetko se govori. Pod gumama motora kojim je 1996. upravljao Marcel Pileta poginula je trogodišnja curica iz Gvineje, no njeno ime nije zabiljeæeno u arhivama utrke. Kritičari Dakara sve su glasniji i sve žeπći su zahtjev da se utrka zabrani zbog uËestalih tragičnih nezgoda, no Dakar je postao poput Monte Carla za F1.

Unatoč čestim afričkim političkim previranjima, koji su često nalagali i promjene rute, do sada su zabilježena samo dva incidenta sa smrtnim posljedicama vezana uz oružana djelovanja. Charles Cabannes, vozač kamiona ubijen je u Maliju 1991. nakon što je skrenuo sa zadanog pravca i ušao u zonu gdje se vojska borila protiv odmetnutih Touarega. Pet godina kasnije poginuo je Laurent Guéguen nakon što je kamionom uletio u minsko polje između marokanske vojske i Fronta Polisario.

Povijest utrke Pariz- Dakar
43 godina najuzbudljivijeg relija na svijetu

Sve ja započelo 1977. kada se Thierry Sabine kao jedan od sudionika utrke od Abididžana do Nica izgubio u libijskoj pustinji Tenere. Komande na njegovom BMW-u su otkazale i 28-godišnji Francuz našao se potpuno sam usred ničega. Nakon nekoliko dana spasioci su ga pronašli na izmaku snaga, no umjesto da zamrzi mjesto na kojem je umalo izgubio glavu i ostavio kosti Sabine je odlučio podijeliti svoje iskustvo. Vrativši se u domovinu započeo je s pripremama za organizaciju najveće, najteže i najduže utrke. Osnova je tvrtku Thierry Sabine Organization (TSO) koja će provesti u djelo njegove zamisli nastale u trenucima potpune samoće usred pustinje. Izgubljen, bez vode i hrane fasciniran veličanstvenom pustinjom osmislio je rally koji će startati u Parizu i nakon 10.000 km završiti u glavnom gradu Senegala u Dakaru. Dvije godine kasnije dan nakon Božića u srcu Pariza na trgu Trocadero okupilo se 170 sudionika od čega 90 na motociklima. - Još uvijek imate vremena odustati. Kasnije, povratka nema i nemojte poslije reći da vam nisam rekao, obratio se Sabin okupljenima prije nego je dan znak za start.

Ostvario je svoje snove i proveo karavanu koja se s vremenom osipala kroz Alžir, Niger, Mali i Senegal. Bio je to početak, prvo izdanje utrke koja do današnjih dana izaziva divljenje i privlači brojne avanturiste iz cijelog svijeta. Za sve koji su 1979. krenuli iz Pariza bila je to fenomenalna škola u kojoj su sudionici upoznavali svoje krajnje granice izdržljivosti, ludosti i snage volje. Škola koju su mnogi htjeli proći, ali i ponovno iskusiti. Maratonska utrka uskoro je privlačila sve veći broj vozača, uglavnom amatera s najčudnijim izborom vozila, no s vremenom počele su se pojavljivati i tvorničke ekipe. Od 1979. do danas rute su se mijenjale shodno političkim događanjima u Africi. Pojavljivale su se i kopije, utrke koje su htjele preuzeti dio slave, ali Dakar je ostao najzanimljiviji i najpoznatiji. Svake godine sudionici se gube u pustinjskim prostranstvima i danima iščekuju pomoć. Razbijaju se, ostaju u kvaru, pokleknu pred surovom prirodom, postanu žrtve pljačkaša, izgube čak i život, no to je samo novi izazov za sve koji uvijek iznova jedva čekaju kraj godine i start.

Pariz – Dakar se vrlo brzo afirmirao, no 1986. ostao je bez svog idejnog začetnika i vođe. U pustinjskoj oluju srušio se helikopter u kojem je bio Sabine zajedno s četiri suradnika. Bio je to pravi šok, ali utrka je postala veća od njenog tvorca i Dakar je samo upisao novu žrtvu i nastavio živjeti. Od kada je rally nastao poginulo je preko 40 ljudi, no pravih podataka nema jer o poginulima koji ne sudjeluju u utrci već su se samo našli na krivom mjestu u krivo vrijeme, odnosno o lokalnom stanovništvu vrlo rijetko se govori. Pod gumama motora kojim je 1996. upravljao Marcel Pileta poginula je trogodišnja curica iz Gvineje, no njeno ime nije zabilježeno u arhivama utrke. Premda se s godinama unaprijedila organizacije, uvele drakonske kazne za prebrzu vožnju kroz naseljena mjesta samo je prošlogodišnje izdanje odnijelo je pet ljudskih života. Poginula su dvojica iskusnih vozača, dvostruki pobjednik Talijan Fabrizio Meoni i Španjolac Jose Manuel Perez, te tri civila među kojima i petogodišnja djevojčica.

No, surovi uvjeti nisu uvijek za sve isti. Kada se 1982. Mark Thatcher, sin britanske premijerke Margaret Thatcher i njegov suvozač Charlotte Verney zajedno s mehaničarima izgubio pokrenula se ogromna akcija. Alžirska vojska digla je u zrak čak i veliki C130 Hercules kako bi pronašla Peugeot 504 koji je skrenuo 50-tak kilometar s rute. Nakon četiri dana Mark i njegova družina su pronađeni.

Avanturistička utrka s vremenom se pretvorila u pravi posao. Njeno obilježje nije više skupina entuzijasta koji žele odmjeriti snage s pustinjom i samim sobom vođeni tek željom da se dočepaju pješčane plaže ispred Dakara. Utrka je postala poligon za dokazivanje snage velikih proizvođača koji potom svoje uspjehe koriste u marketinške tvrtke. BMW se sa svojim motociklima povukao, ukinuo i model Dakar, nakon što je nekoliko godina za redom uredno gubio bitku s KTM-om. VW ove godine kreće s nevjerojatnom karavanom od 27 vozila i 78 članova posade.

S vremenom iz naziva se izgubio Pariz. Posljednji put utrka je startala iz glavnog grada Francuske 1994. kada se karavana trebala i vratiti do mjesta iz kojeg je krenula. Tadašnje vlasti počele su se buniti i cilj ipak nije bio na Camps Elyseesu kako je bilo predviđeno. Od tada u imenu je ostao samo Dakar, a start se neprestano seli pod pritiskom europskih zakona koji zabranjuju utrke na javnim prometnicama, a istodobno «zeleni» ne dozvoljavaju uništavanje prirode. Sve češći su zahtjev da se utrka zabrani zbog učestalih tragičnih nezgoda (u prosjeku pogibaju dva sudionika godišnje), no Dakar je postao poput Monte Carla za Formulu 1.

Jean Todt, nekadašnji šef momčadi Peugeot Talbot i Ferrarija F1, a danas šef FIA, 1989. novčićem je odlučio kome će pripasti pobjeda u utrci do Dakara

Novčić odlučio pobjednika

Gao nekadašnja trgovačka postaja zagubljena na sjeveru Afrike postala je mjesto na kojem se Jean Todt proslavio. Na tom je mjestu 1989. tadašnji šef momčadi Peugeot Talbot novčićem odlučio kome će pripasti pobjeda u utrci do Dakara. Do kraja je bilo još šesta dana natjecanja kroz pustinju, ali je Todt odlučio riješiti se brige i prije nego što nešto krene po zlu odlučiti pobjednika. Jacky Ickx i Ari Vatanen bili su za upravljačima Peugeota 405 T16GRs neuhvatljivi, ali je između njih rezultat bio vrlo tijesan. Bivši vozač Formule i legenda svjetskog rally prvenstva ostali su u internoj utakmici koja se nimalo nije svidjela njihovom šefu. Prije dolaska u Gao dvoboj se toliko zaoštrio da je Vatanen završio na krovu, ali vrlo brzo nastavio. U tom je trenutku Todt odlučio prekinuti svaku neizvjesnost i bacio je u zrak novčić koji će odlučiti pobjednika.

- Pobijedio je Vatanen, kratko je rekao smireni Todt dok je Ickx slegao ramenima, a Finac započeo s isprikama. Omaleni Francuz koji je se s istim navikama proslavio i u Ferrariju iako bez novčića, ubio je svaku neizvjesnost natjecanja. Uskratio nam je barem nadmetanje vodećeg dvojca u marketinške svrhe svojih poslodavaca. Sljedećih šest dana oba su Peugeota poput poslušnih psića slijedili jedan drugoga, odnosno zapovijedi svog šefa. Mnogi su se pokušali dočepati odlučujućeg novčića, ali Todt ga je znalački sačuvao. Kako samo zanimljivo, jer pred osam godina upravo je Vatanen slovio kao izraziti favorit za predsjednika najveće, najmoćnije i najbrojnije svjetske asocijacije, one automobilističke FIA. Što zbog vraćanja dugova iz povijesti, što zbog neobične pomoći Zrinka Gregureka, šefa HAKS-a, Jean Michell Todt već je punih pet godina na čelnom mjestu FIA.

HRVATSKI MOTORISTI NA DAKARU

Patrik Polimac

Prvi ozbiljni nastup na od naših je vozača imao Patrik Polimac. U nekoliko je navrata na svom KTM-u 660 LC4 ostvario odlične etapne rezultate, a bio je i među 25 najboljih. Surađivao je s kolegama iz Izraelske momčadi i da nije imao nekoliko pehova, mogao je ostvariti i bolji rezultat od 45. mjesta. Nastupio je 1999. i 2000., a ukupno je prevalio 20.000 km.

Zlatko Kadrnka

Trkaći automobil zamijenio je motociklom, također KTM-om 660 LC4, posebno pripremljenim za ovo zahtjevno natjecanje. Nastupio je dvaput, jednom je uspio završiti utrku i stići na cilj, a drugi put mu to nije pošlo za rukom. Nastupio je 2000. i 2001., a najbolji plasman bilo je 93. mjesto. Prevalio je ukupno 18.000 km.

OKVIR

Pet top svjetskih događanja po gledanosti

1. Olimpijske igre

2. Svjetsko prvenstvo u nogometu

3. Tour de France

4. Rally Dakar

5. Europsko prvenstvo u nogometu

OKVIR

Svi naši sudionici Relija Dakar

1990. Tihomir Filipović – stigao na cilj

1999. Dražen Čurić – odustao nakon 6. od 16 etapa

1999. Patrik Polimac – stigao na cilj, 47. mjesto

2000. Zlatko Kadrnka – stigao na cilj, 93. mjesto

2001. Patrik Polimac – stigao na cilj, 45 mjesto

2001. Zlatko Kadrnka – odustao nakon pada

2002. Zvonimir Martinčević i Marin Frčko – odustali

2004. Zvonimir Martinčević i Marin Frčko – odustali

2005. Zvonimir Martinčević i Marin Frčko – stigli na cilj

2006. Zvonimir Martinčević i Marin Frčko – odustali

2009. Daniel Šaškin i Damir Bruner – odustali u 6. etapi

2010. Dražen Čurić i Krešimir Kolega ---

S vremenom iz naziva se izgubio Pariz. Posljednji put utrka je startala iz glavnog grada Francuske 1994. kada se karavana trebala i vratiti natrag do mjesta iz kojeg je krenula. Tadašnje vlasti počele su se buniti i cilj ipak nije bio na Camps Elyseesu kako je bilo predviđeno. Od tada u imenu je ostao samo Dakar, a start se neprestano seli pod pritiskom europskih zakona koji zabranjuju utrke na javnim prometnicama, a istodobno «zeleni» ne dozvoljavaju uništavanje prirode. Sve češći su zahtjev da se utrka zabrani zbog učestalih tragičnih nezgoda (u prosjeku pogibaju dva sudionika godišnje), no Dakar je postao poput Monte Carla za Formulu 1.

Značenje relija Dakar u svjetskim okvirima u proteklih 40 godina

Thierry Sabine osmislio je rally 1977. sa startom u Parizu i to na temelju vlastitih doživljaja godinu ranije, kad je jedva preživio tutnjajući terencem po Sahari. Dvije godine kasnije, dan nakon Božića na trgu Trocadero okupilo se 170 sudionika a legendarni organizator im se obratio ovim riječima: - Još uvijek imate vremena odustati. Kasnije, povratka nema i nemojte poslije reći da vam nisam rekao, obratio se Sabin okupljenima prije nego je dan znak za start. Od 1979. rute su se mijenjale. Pojavljivale su se i kopije, ali Dakar je ostao najzanimljiviji i najpoznatiji

- četvrti sportski događaj po gledanosti u cijelom svijetu

- sudjelovanje više od 300 vozila – automobila, kamiona, motocikala

- prateće momčadi, predstavnici medija i drugi, koriste nekoliko tisuća vozila

- broj osoba uključenih u pripremu natjecanja najčešće doseže 5000

- desetak dana prije starta i na startu, tradicionalno 1. siječnja svake tekuće godine, prisutno je tri do pet tisuća natjecatelja i organizatora

- natjecanje aktivno prati oko 700 novinara

- prijenos starta i tijek dvotjednog natjecanja prati ugovorenih 50 najvećih svjetskih televizijskih kompanija

- sam start, koji traje između pet i sedam sati, prati u cijelom svijetu oko milijardu gledatelja

- posljednja dva starta u Barceloni i Buenos Airesu pratilo je na licu mjesta 450, odnosno 600 tisuća gledatelja

HRVATI
Svi naši sudionici relija Dakar

Tihomir Filipović, najbolji hrvatski automobilista svih vremena bio je prvi naš natjecatelj na čuvenom reliju. Tamo još daleke 1990. startao je u Pariza u Land Roveru T2. Na cilj u Dakaru stigao je u sredini poretka i među vodećima u svojoj klasi. Tek devet godina kasnije sličnom rutom brodio je i Dražen Čurić, no njega je već prvi pustinjski pijesak u Maroku zaustavio. Odustao je u 6. etapi, a ove se godine odlučio na popravni. Patrik Polimac i Zlatko Kadrnka početkom su tisućljeća motorima stizali i na sam cilj, što je sredinom ovog desetljeća od četiri pokušaja samo jednom uspjelo Zvonimiru Martinčeviću i Marin Frčku.

Službeno na svakoj utrci pogine prosječno dvoje sudionika ili gledatelja. To je oficijelni podatak, no trke u Africi znale su odnijeti i puno više života. Jedna od posljednjih žrtvi bio je pred tri godine Francuz Cyril Despres na KTM-u, jedan od najboljih natjecatelja svih vremena

ZORAN MARTINČEVIĆ I MARIN FRČKO
Zagrebački dvojac s najviše iskustva na čuvenom reliju. Nastupali su do sada četiri puta, no samo su 2005. Imali prigodu proći završne kilometre po prekrasnoj pješčanoj plaži u Dakaru. Još uvijek razmišljaju o ponovnom nastupu, jer ih jurnjava Saharom magnetski privlači

VOZILA: Toyota Land Cruiser, Land Rover

GODINE: 2002., 2004., 2005. i 2006.

NAJBOLJI PLASMAN: 72.

START – ZAVRŠETAK: Barcelona

PREVALILI KM: 35.590

ZAŠTO: Samo je sex bolji

DRAŽEN ČURIĆ I KREŠIMIR KOLEGA
Nakon uspješne karijere u biciklizmu znani zagrebački avanturista nastupio je prvi put na Dakaru još 1999. te odustao u 6. od 16 etapa. Na popravni u Buenos Aires kreće za koji dan

VOZILA: Toyota Land Cruiser, Land Rover

GODINE: 1999., 2010.

NAJBOLJI PLASMAN: odustao

START – ZAVRŠETAK: Pariz

PREVALILI KM: 3800

ZAŠTO: Bijeg od realnosti

DANIEL ŠAŠKIN I DAMIR BRUNER
Istrijansko-zagrebačka posada zastupala je hrvatske boje u dalekoj Argentini. Bili su odlični u prvim etapama, među 70. najboljih, no tek su kasnije shvatili da samo jurnjava na off roadu nije najpametniji izbor

VOZILO: Opel Antara

GODINE: 2009.

NAJBOLJI PLASMAN: odustao

START – ZAVRŠETAK: BUENOS AIRES - PATAGONIJA

PREVALILI KM: 2780

ZAŠTO: Pravi ispušni venti

PATRIK POLIMAC
Prvi pravi ozbiljni nastup na Dakaru imao je od Hrvata Patrik Polimac. U nekoliko je navrata na svom KTM-u, ostvarivao odlične etapne rezultate. Bio je i među 25 najboljih, koristio se uslugama prijatelja iz izraelske momčadi i samo ga peh nije odveo bolje od 45. mjesta

VOZILO: KTM 660 LC4

GODINE: 1999., 2001.

NAJBOLJI PLASMAN: 46.

START – ZAVRŠETAK: GRANADA - DAKAR

PREVALILI KM: 20.000

ZAŠTO: Avantura

ZLATKO KADRNKA
Trkaći automobil zamijenio je motociklom, a utjehu u svakodnevici pronašao je dva puta sudjelovanjem na najčuvenijem reliju. Jednom je stigao do cilja, a drugi put nije stigao do Dakara

VOZILO: KTM 660

GODINE: 2000. i 2001.

NAJBOLJI PLASMAN: 93.

START – ZAVRŠETAK: DAKAR - KAIRO

PREVALILI KM: 18.800

ZAŠTO: Bijeg od svakodnevice

TIHOMIR FILIPOVIĆ
U bivšoj je državi bio neprikosnoveni kralj kruga, brda i relija. Sudjelovao je i na brojnim europskim utrkama. Postao je neprikosnoveni autoritet i pravi profesor automobilizma, no titule i slava nisu ga spriječile da se okuša i na Dakaru

VOZILO: LAND ROVER T2

GODINE: 1990.

NAJBOLJI PLASMAN: 72.

START – ZAVRŠETAK: PARIZ - DAKAR

PREVALILI KM: 7.600

ZAŠTO: Probao sam sve pa i to

Dražen Čurić

Dobro poznato lice iz automobilističkih utrka, vatreno krštenje imao je 1999., kada je u bitku s pustinjom krenuo na motociklu. Inače uspješan biciklist, te izbornik hrvatske biciklističke reprezentacije, u svom prvom nastupu nije imao sreće i morao je odustati već nakon šeste etape natjecanja. Prevalio je oko 3800 km, a ove godine kreće na popravni ispit za upravljačem Toyote Hilux, u društvu suvozača Krešimira Kolege.