Napisao: Igor Stažić

Foto: Bojan Haron Markičević

S najdugovječnijim načelnikom općine u Hrvatskoj koji nije član ni jedne stranke, a 45 mu je godina tek odradili smo jedan od zanimljivijih razgovora ikada. Već dva desetljeća Virani mu daju povjerenje. Kaže, svoj je na svome.
Nikome od velikih se ne klanja i ne polaže im račune. Zašto i bi kad od njih ništa nikad nije dobio, baš kao ni Vir. Zarana je shvatio kako njegov otok nije na radaru onih koji drže državne novce, vladajućih državnih stranaka, moćnika, a ni grabežljivaca koji su nakon rata otimali parcele, poljoprivredne površine ispod stola pretvarali u građevinske parcele… Odlučio je sudbinu Vira, susjeda, prijatelja, brojnih vlasnika vikendica i apartmana, ali i svoje obitelji uzeti, onako mlad, u svoje ruke. Tko zna bi li to mogao da Vir nije bio mjesto koje su mnogi izbjegavali, otpisali, koje je bilo sinonim divlje izgradnje, betonizacije, malo kaubojskog načina života, bezvlašća, neorganiziranosti... Na turističkoj karti otok je bio no name, a osim vikendaša i vlasnika apartmana, pravih turista gotovo da nije ni bilo. Tko zna bi li uspio da ih takva karma nije pratila posljednjih desetljeća. Bježali su državni zvaničnici od svih problema koji su nerijetko bili predimenzionirani i zapravo ostavljali Kristijanu Kapoviću slobodan teritorij na kojem je mogao uspostaviti nešto drukčija pravila igre. Usprkos svemu što se nametalo u javnosti kao glavna i to loša priča, Vir je jedan od najzelenijih otoka, a 3/4 otoka je mediteransko raslinje, šuma hrasta crnike, alepskog bora i pinije. Mjesto koje je mostom povezano s kopnom je predgrađe Zadra. Samo 20 minuta treba do Kalelarge, sat i pol do splitske Rive. Tek dva i pol sata do Jelačić placa. Kapovići su potomci jedne od 23 otočke familije koje su 13. kolovoza 1908. otkupile otok Vir te ga međusobno podijelile na 89 dijelova, ali neimaština i rijetko težak život je otočane razasuo širom svijeta.
>Bogat od rođenja
I Kristijanovi su otac i mater u potrazi za boljim život napustili otok sredinom prošlog stoljeća. Kao u brojnim drugim romansiranim gastarbajterskim pričama uspjeli su od običnih radnika postati vlasnici četiri ugostiteljska objekta u elitnim berlinskim kvartovima Grünewald, Spandau i Charlottenburg. Novac se plodio u Njemačkoj, ali kakvi bi oni bili Virani da se nešto ne donesu i kući. Kapovići su zapisani u povijesti kao prvi vlasnici privatnog hotela u Jugoslaviji. Osnovali su tvrtku "Kapocommerce" a u 50 godina poslovanja isplatili su plaću za više od 1000 djelatnika. Poduzetništvo se uči, prenosi s koljena na koljeno i stoga nije nimalo čudno što Kapović, uz načelnički posao ima vlastiti obrt za ugostiteljstvo i turizam. Posjeduje najposjećenije virske barove “Vagabundo” i “Nostromo” te apartmane i ville "Sunset". Ostvaruje višemilijunske prihode koji kod zluradih oponenata izazivaju zavist. Zbog biznisa mu i DORH puše za vratom, pa iako je uredni višemilijunski platiša poreza i doprinosa stalno mu smiješnim konstrukcijama pokušavaju dokazati sukob interesa u vrijednosti od par tisuća kuna. To je bilo dovoljno da ga se desetljećima povlači s desecima suradnika po informativnim razgovorima, da vode sudske procese, da dokazuje podrijetlo svoje i obiteljske imovine računima starim 50 godina iz Njemačke, Jugoslavije i Hrvatske. Nikad mu ništa nisu pronašli. Na pitanje hoće li dobiti i devetu optužnicu Državnog odvjetništva, hladno i rezignirano kaže: - Vrlo vjerojatno. Jer ne šutim, prokazujem državne institucije za nerad i kriminal. Kad dirnem u osinjak oni se dignu na zadnje noge i perfidno mi zagorčavaju život. Policija i DORH za greške i propuste ne odgovaraju nikome. DORH i policija su digli protiv mene u zadnjih 15 godina 8 kaznenih prijava od više stotina koje su podnijeli moji protivnici, niti jedna od podignutih nije vezana uz moj rada kao načelnika Općine Vir. To je INSTITUCIONALNI REKET državnih uhljeba.Upravo u navedenom Kristijan Kapović crpi energiju. Svjestan je s kim se zapravo bori.
Nisu problem ove države ni Andrej Plenković, ni Zoran Milanović, ni ministri, ni predsjednici Sabora i vodećih stranaka. Postoji duboka država iza koje se skrivaju nerijetko i „bezimeni meštri“ – veliki i mali majstori velikih prevara. Pravi hrvatski moćnici su pročelnici po ministarstvima, direktori državnih agencija i javnih tvrtki, ravnatelji javnih ustanova, šefovi policije, državnog inspektorata, porezne uprave, DORH, sudova … sipao je bujicu riječi Kristijan Kapović. Zna on dobro s kim se bori. S duboko ukorijenjenim birokratima visokog ranga koji drže važne pozicije i koji upravljaju ogromnim novcima, koji organiziraju natječaje, raspoređuju poslove.
Navikao je. Zna da je trn u oku mnogima kojima je stao na žulj. Sve je to cijena njegove neovisnosti i ne pripadnosti ni jednoj stranci. I nije mu lako, ali rezultati, čist obraz i jednako takvi računi su alibi koji se ne može tako lako srušiti. Obitelj mu je bogata, „teški“ su desetak milijuna eura i nije ga u politiku privukao novac, već potreba da Vir učini ugodnijim mjestom za život. Za razliku od mnogih kolega načelnika i gradonačelnika, koji su kroz pretvaranje poljoprivrednih zemljišta u građevinsko obogatili prijatelje, kumove, rodbinu i obitelj, moćnike...
>Otok, a do Kalelarge 20 minuta
Mali most što spaja otok s kopnom omogućio mu je da dobro vidi tko dolazi i što se sve radi na otoku. Nema tu tajni i trebalo je hrabrosti ispravljati sistemske greške države koja je u startu omogućila bespravnu gradnju. Od kraja osamdesetih do 2012. na Viru je srušeno 250 bespravnih objekata. Da se pitalo lokalnu zajednicu oni nikad ne bi ni nastali. Nije tu Vir nikakva iznimka. Rukopis je svuda bio jednak. Što će ti građevinska dozvola, projekt, katastar, uvjeti za građenje, brojne suglasnosti…, kad bez pol muke ti država omogući da gradiš bespravno. Elektra ti priključi struju, HPT telefon, vodovod vodu... - Tako je nastao „rusvaj“ svuda i ne samo na Viru, kazao nam je Kapović. U to vrijeme Jerko Rošin, ugledni arhitekt i blizak prijatelj Sanadera posve je ozbiljno, za vrijeme vladavine premijera kojem je dao i osobno jamstvo da se brani sa slobode, kazao da bi jedino kvalitetno rješenje za građevinski devastiran Vir bilo „potpuno ga zasuti bombama te potaracat“, srušiti sve do temelja i izgraditi novo. I tko zna što bi se dogodilo s Virom da je takav "mindset" ostao vladati.
Mene i brojene druge načelnike i gradonačelnike nazivaju lokalnim šerifima. Oni ne postoje u malim sredinama, oni su negdje druge pozicionirani! Ako misle da ne znam gdje se nalaze, grdo se varaju. Postoje šerifi, ali oni su nacionalni. Čista je glupost i bacanje pijeska u oči, stavljati na tjeralice načelnike i gradonačelnike! Pa mi raspolažemo sa samo pet posto poreza, a upravne ovlasti nemamo. Pravi su negativci oni koji drže 90 posto našeg novca, koje sam vam već ranije nabrojao, govori Kristijan Kapović.
Prihodi lokalnih zajednica su mali i dolaze ponajprije od komunalnih naknada.
Na Viru su nakon provedene legalizacije objekata i uvođenja reda nabujali prihodi s osnova komunalnih naknada i to je dalo vjetar u leđa Kapoviću koji je pokrenuo brojne infrastrukturalne, komunalne projekte, renovirao i sagradio ceste, postavio rasvjetu, šetnicu oko otoka u dužini od 12 kilometara…


>Što bih dao da sam pravi šerif
- Znate li vi što bi značilo biti lokalni šerif? Ne morate otići daleko. Dovoljno je da potegnete do Slovenije, Češke, Austrije, Madžarske, Njemačke. Njihovi su budžeti ogromni, u njihove se proračuna slijeva se od 40 do 60 posto poreza, upravljaju školama, ambulantama, prostorom, izdaju dozvole, imaju lokalnu policiju, priča Kapović. Naveo nam je tako i primjer Slovenije, gdje u najvećem broju gradonačelnici, šefovi općina nisu članovi stranaka. Neovisni su i nemaju problema na lokalnim izborima. Zašto? Njihov rad je vidljiv. Ljude ne zanima visoka politika, već hoće li im se sagraditi košarkaško ili nogometno igralište, urediti ceste, izgraditi šetnice, ozeleniti i urediti okoliš.
– Tu ako nisi član HDZ-a imaš ozbiljnih problema, dodaje Kapović i naglašava kako nažalost ni za SDP vlasti nije bilo drukčije. Iza svega stoji mješovita dubinska klika koja upravlja našim javnim resursima. Tvrd je to i uporan momak koji se teško lomi. Mogao bi i on, baš kao i neki njegovi kolege, neovisni načelnici, navući dres neke velike stranke, no to bi za njega bila kapitulacija.
- Ako želite igrati dugu i poštenu utakmicu morate biti svoji, morate voljeti susjede, sumještane, mjesto, otok... Morate imati rezultate i istrajati na pravu i pravdi, veli Kapović.
Kad je pred nekoliko tjedana objavljen podatak kako je Vir postao broj jedan među turističkim destinacijama po broju noćenja u Hrvatskoj većina je pomislila kako je riječ o prvoaprilskoj šali. Sve možeš prevariti, ali brojke ne. One su pokazale kako je u prvih 11 mjeseci na Viru evidentirano 2,3 milijuna noćenja, 450.000 više od razvikanog Rovinja, 840.000 više od Medulina… Bolje i od Poreča, Malog Lošinja, Crikvenice, Umaga, Zadra, Krka… Što je još zanimljivije, čak 850.000 noćenja ostvarili su stranci. Brojni su takvi pozitivni pomaci koji su “enfant terriblea” pretvorili u jednog od najuspješnijih načelnika.
- Zašto smo tako dobri? Iskoristili smo potencijale i naoko ružnu priču o Viru pretvorili u unosan biznis. Imamo brojne turističke iznajmljivače, njih preko 2000, koji se trude zaraditi i dovući goste, a mi im pružamo maksimalnu podršku. Rugali su nam se nekada zbog brojnih nedovršenih objekata bez infrastrukture, ali danas Vir ima prekrasne kuće i okućnice, vodovod, kanalizaciju, javnu rasvjetu, prometnice, uređene kilometarske plaže. Nikada u povijesti u studenom i prosincu nije bilo više gostiju na otoku nego ove godine. Završit ćemo ovu godinu kao hrvatski turistički šampioni, veli Kapović koji ide na proljeće u lov na šesti mandat. Većini je pandemija odmogla, no na Viru su mir i zaštitu od virusa pronašli vlasnici vikendica i apartmana, njihova rodbina, a i turisti koji bježe od gradskih vreva. Polovina objekata je u vlasništvu stranaca, a sve je više onih koji se trajno nastanjuju na otoku. Tako djeca Mađara idu u hrvatsku školu, Austrijanci i Nijemci online rade na daljinu, Slovenci svaki vikend dolaze, Bosanci i Hercegovci važni su sumještani koji su promijenili ne samo adresu življenja, već i državu. Česi, Slovaci i Poljaci kupuju nekretnine kao sumanuti. Zanimljiva je to priča koja je u samo 10 godina dobila posve suprotni predznak, a „lokalni šerif“ poput mantre ponavlja znanu rečenicu: „Djeluj lokalno, misli globalno“. Što bi tek napravio od otoka da ima podršku državnih institucija i priliku raspolagati s bar kojim postotkom više od maksimalnih pet.