Leonida Kifer odlučila je ići do kraja. Reakcije na jučer objavljenu priču samo su dodatno osokolile lavicu koja boluje od teške bolesti i koja svo vrijeme život gleda s pozitivne strane i pokušava relativizirati svoju nesreću. No ovo zadnje što joj se događa učinilo ju je goropadnom i pravom ženom koja želi istjerati pravdu i prokazati vraga. Njena je životna priča osebujna i važna i mnogim drugima, jer daje vjeru i nadu da je moguće pobijediti. Bez obzira koliko je sve boli, i duša i tijelo, ona ima tu snagu ispričati istinu o kojoj većina šuti.

Evo što je danas napisala na svojoj FB stranici:

- Da se nije dogodilo ovo s cipelama, možda bih potpuno zaboravila način na koji je privatno poduzeće koje ih je izradilo, došlo do mene.
Da, oni su mene prvu kontaktirali, ne ja njih.
Zvuči suludo, jel tako?
Dan nakon pregleda kod ortopeda kojemu godinama idem i zaista je ČOVJEK i sve čini što može za mene, zvonio je mobitel. Dakle, netko je doslovno imao moj broj mobitela. Nisam ga dala ortopedu, nego se nalazi unutar sustava zajedno s mojim ostalim podatcima.
Žena s druge strane uljudno poželi dobar dan, predstavi se, kaže iz kojeg poduzeća zove i upita me - vi ste jučer bili na pregledu u Božidarevićevoj i dobili doznaku za ortopedske cipele i ortozu? Odgovorim da jesam. Napomenem joj da još nisam uspjela ništa odnijeti na HZZO jer ležim u bolovima. Umjesto da upotrijebim mozak i racionalno promislim što se događa i reagiram, ja sam bila sva pod dojmom kako netko iz privatnog sektora brine o mom zdravlju i već unaprijed nudi svoju uslugu. Kako sam preko posla čula za to poduzeće i znam da je poznato u tim krugovima, pristala sam odmah da mi ih oni izrade, nije bilo razloga sumnjati u kvalitetu i odnos prema klijentu kad te sami zovu dan nakon pregleda.
A sad me danima kopka kako netko iz privatnog sektora može dan nakon pregleda znati da ste dobili doznake za određena pomagala?? I još k tome ima vaš telefonski broj. Na nalazu ortopeda broj mobitela ne piše kao ni na doznaci.
Strah me iskreno donositi zaključke o ovome, no danas nakon onako izrađenih cipela, imam osjećaj da netko unutar zdravstvenog sustava odaje privatnom sektoru naše osobne podatke. Rade li to besplatno ili za neku proviziju, to kao i ovo prethodno, ne mogu tvrditi.
Brinu me ove spoznaje. Pitam se jesam li uopće zaštićena??? Tko sve još ima pristup mojim zdravstvenim podatcima i što se s njima čini??? Kako se zaštititi...kako zaštititi ljude od očitog neljudstva. Ovo čovjek čovjeku nikada ne bi smio napraviti. Ni odavati podatke niti izrađivati proizvod ne brinući za osobu koja će ga koristiti, posebno ortopedska pomagala.
No stvarno je čudno.
A cipele... da su se barem potrudili, ja bi sve zaboravila i prešla preko svega jer bi bila opčinjena svojim cipelama. Za koje nisam imala niti jednu probu. Niti su me kontaktirali dok nisam ja počela dosađivati s upitima.
Ponavljam da je ovo samo kap u moru i da ovo nije jedino poduzeće kojemu je očito bitno samo naplatiti doznaku i dobiti lovu na račun.
Cipele nakon utorka obula nisam. Gledam ih svaki dan i suze mi cure. Još ih ne mogu obuti. Boli me cijelo biće od samog pogleda. Pokušat ću svakako hodati u njima, to je plaćeno i dobiveno i ne želim biti nezahvalna jer ipak su moje iduće dvije godine.
Hvala svima što ste uz mene. Najmanje sam ja bitna, ja samo više ne mogu i ne želim šutjeti. Nešto želim učiniti da barem neko dijete ne bude ismijavano ili na druge načine zlostavljano jer mi odrasli šutimo i trpamo pod tepih iako znamo što se događa.
Hvala što ste uz mene i što me ovako razočaranu trpite.