Prvi je put, u 75 godina, da na ovom događaju u Basovizzi, u neposrednoj blizini Trsta i slovenske granice prisustvovao predsjednik Vlade Republike Italije.

- 10. veljače, na Dan sjećanja, misli su mi s mučenicima Fojbi i prognanicima Istre, Rijeke i Dalmacije. Italija odaje počast onima koji su bili žrtve tih neljudskih užasa i ne zaboravlja bol koju su pretrpili oni koji su zbog ljubavi prema Italiji bili prisiljeni napustiti svoj dom i svoju zemlju, izjavila je danas u Basovizzi Giorgia Meloni.

Ništa tu ne bi bilo sporno da je bar riječju spomenula i hrvatske i slovenske žrtve talijanske okupacije naše obale, a i Gorskog kotara, Primorske... Turbulentna je povijest bila na ovim prostorima i Istrijani najbolje znaju što znače ovakve jednostrane izjave koje zaboravljaju reći punu istinu. Više manje ona je znana svima onima kojima je stalo do povijesne istine, no kad netko na mjestu gdje su pale žrtve slavi jedne, a ni riječju ne spomene druge itekako se moramo zapitati, je li se to odista probudio avet prošlosti.

Sve ove godine slične "igrokaze" izvodili su brojni "drugorazredni" talijanski političari, no ovaj je put riječ o talijanskoj predsjednici Vlade, najmoćnijoj osobi u Italiji.

Bolji poznavatelji prilika nisu iznenađeni s ovim što je danas izgovorila Giorgia Melone, jer ona je zapravo izrasla iz stranke koja nikada nije prekinula s fašizmom. Na krilima krajnje desnice i brobe protiv migranata došla je do premijerske pozicije i bilo je samo pitanje dana kada će hrvatske i slovenske žrive strahovitih sukoba, ponajprije u Isti, u potpunosti zaboraviti.

Antonio Tajani prije samo 5 godine svojatao je Istru, Dalmaciju, hrvatske otoke, Kvarner, Slovensko primorje, a sad je ministar obrane Giorgia Melone.

Bio je on i predsjednik Europarlamenta, komesar za promet. Suosnivač "Forza Italije" i desna ruka Silvia Berlusconija kazao je to pred 5 godine. Zastupao je slična stajalištna, no on nije bio predsjednik Vlade, a i njegova stranka nije se nikada poistovječivala sa fašizmom.

Vjerovali ili ne, ali Tajani je član EPP-a, baš kao i Andrej Plenković iz HDZ-a, kojem je davao potporu 2016. na izborima u Hrvatskoj, koji nam je "zabranio" vinjete za autoceste, koji je namjerno još 2013. prešutio u Europarlamentu "Aferu Dieselgate" Volkswagena koja je buknula 2015...
Prve su to najave šefice "Braće Italije", kojoj je bliska suradnica Alessandra Mussolini, unuka krvnika i fašističkog diktatora Benita Mussolinija. "Fratelli d'Italia" hametice je u koaliciji s "Forza Italijom" i "Legom" potukla ljevicu, centar, zelene... i koja će imati slobodne ruke u kreiranju politika, a tvrdi da joj je ona Mateusza Jakuba Morawieckoga, poljskog predsjednika najbliža!

Znali smo da se iza prikrivenog Tajanija, eurobirokrata krije zadrti nacionalist kojem nije strano posezati u tuđi novčanik i prekrajati granice! I sve to radi kao uglađeni Europejac. Danas je njegovu ulogu preuzela još više pozicionirana političarka i time otvoreno bacila rukavice prema Hrvatskoj i Sloveniji.

Mesić je Talijanima znao odgovori, brzi, britko, žestoko i s mjerom. Jednako tako Talijanima su na takve provokacije odgovorali i Slovenci, no Plenković je i prije bio mlak. Tko zna kako će reagirati na ovo danas, jer ipak je riječ o prvom čovjeku Italije!

S fašistima smo znali, s ovim umivenim birokratima ćemo tek morati!

 Giorgia Meloni je prije izbora glasno rekla da ima "spreman popis ministara". Prva Talijanka na mjestu premijerke, predsjednica "Braće Italije" jako se oslanjala na koalicijske partnere i svašta im je obećavala. Tako nije neobično da je ključne pozicije dala Tajaniju iz "Forza Italia". Za Talijane je ona danas održala

"jako dobar, pravi i dirljiv govor, konačno istina komunističkih diktatura nakon dugih godina šutnje i zaborava je izašla na vidjelo i uči se u školama", no za suprotnu stranu to je rubikon koji je po prvi put prijeđen nakon 75 godine. Kad prvi čovjek Italije ne spomene hrvatske i slovenske žrtve na tako važnom skupu odista se je za upitati je li se probudila fašistička neman u Giorgia Meloni, bliskoj prijateljici i starnačkoj partnerici unuke Benita Mussolinija.

Zašto se Giorgia Meloni ne želi distancirati od talijanske fašističke prošlosti. Talijanska premijerka ponosno brani ekstremističkog prethodnika svoje stranke lažno tvrdeći da nikada nisu bili fašisti.

Kada je talijanska premijerka Giorgia Meloni 19. prosinca 2022. službeno posjetila židovski geto u Rimu, bila je to velika stvar. Meloni, koja je imenovana u listopadu 2022., prva je premijerka Italije s prošlošću u neofašističkoj organizaciji: kao tinejdžerica bila je aktivistica Movimento Sociale Italiano (MSI), sada raspuštenog neofašističkog pokreta koji se otvoreno ispričavao za bivše režim diktatora Benita Mussolinija. Ali kada je posjetila geto, Meloni je oštrim riječima osudila jedan od najvećih Mussolinijevih zločina: “Rasni zakoni bili su sramota”, rekla je. Zatim je zagrlila predsjednicu lokalne židovske zajednice Ruth Dureghello i nakratko zaplakala.

Međutim, samo dva tjedna kasnije, Meloni je javno branila MSI na konferenciji za novinare. “Bila je to stranka demokratske desnice”, ustvrdila je, dodavši da je neofašistički pokret “prevezao milijune Talijana poraženih ratom prema demokraciji”.

Dvije epizode sažimaju Meloninu pametnu, ali u konačnici pogrešnu komunikacijsku strategiju: Umjesto da se distancira od svoje neofašističke prošlosti, kao što su neki ljudi možda očekivali, ona pokušava distancirati svoju neofašističku prošlost od samog fašizma.

Ostati će upamćen i po napadu na suverenite Slovenije i Hrvatske
On poseže za Istrom i Dalmacijom i zbog njega imamo danas najskuplje autoceste na svijetu. Davno je već TAJ ani napao naš SUVERENITET! Vinjete nemamo ne samo zbog "bojanja tunela", već i zbog Antonio Tajanija, bivšeg predsjednika Europskog parlamenta (2017- - 2019.) i bivšeg komesara za promet Europske komisije. Zanimljivo, početkom 2016. držao je ruke u džepu kad je u Puli pred izbore Andreju Plenkoviću kazao da će mu pomoći i da može računati na njegovu bezrezervnu podršku.

 Davno je već Antonio Tajani nasrnuo na hrvatski, a i slovenski suverenitet i kroji nam život! Kad se pitate zašto plaćate prevaljeni kilometar po HR autocestama i 0,95 kuna znajte da to nije isključivo zbog "bojanja tunela", već i zbog Antonia Tajanija! Nije prvi put da je tadašnji predsjednik Europskog parlamenta 2019. nasrnuo na hrvatski suverenitet i nije stoga nimalo čudno da je Istru i Dalmaciju proglasio prvo talijanskom, a kad je shvatio diplomatski gaf ispravio se da su Dalmacija i Istra danas hrvatski teritorij! I opet je blebnuo, jer Istra je dijelom i slovenska i talijanska!

Revizionist koji fojbe iskorištava za bildanje političkog utjecaja
Slovencima je sve do 2014. pio krv zbog uvođenja vinjeta! Sva sreća da ga nisu poslušali i danas se cijelu godinu voze za 900 kuna po autocestama Slovenije koliko god žele! E mi te sreće nismo bili, jer su naši vladajući već davno pali mu na koljena!  Znajte da se iza prikrivenog eurobirokrata krije zadrti nacionalist kojem nije strano posezati u tuđi novčanik i prekrajati granice! I sve to radi kao uglađeni Europejac. S fašistima smo znali, s ovim umivenim birokratima ćemo tek morati!

Antonio Tajani rođen je 4. kolovoza 1953. Talijanski je političar, suosnivač Forza Italije sa Silvijem Berlusconijem, bivši ministar, europarlamentarac koji je od siječnja 2017. pa sve do druge polovice 2019. bio predsjednik Europskog parlamenta. Od 2014. godine radio je kao jedan od 14 potpredsjednika Europskog parlamenta. Do 2016. bio je europski povjerenik za industriju i poduzetništvo, a od 2010. do 2014. i europski povjerenik za promet od 2008. do 2010. godine. Član je Europskog parlamenta (MEP) za Italiju još od 1994. do 2008., a potom i od 2014. Kazao je pred predzadnje talijanske izbore da će biti na raspolaganju, "da služi Italiji" i sve to u ime Forza Italia! Navodno je i jako dobar naš prijatelj!

Lupeta k'o Martin po tikvama
Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković početkom 2016. u Puli je dobio Tajanijevu bezrezervnu podršku pred parlamentarne izbore. Tom prilikom ispred amfiteatra obratio se okupljenim simpatizerima i dao izjave za medije.

Potpredsjednik EP-a Antonio Tajani dao je u ime talijanske i europske desnice Andreju Plenkoviću vjetar u leđa. Prvi je popustio Oleg Butković kad je nakon pompozno objavljene izjave u medijima prije izbora kako će "čim osvoji vlast odmah uvesti vinjete" podlegao pritiscima europskih birokrata i nije održao obećanje i nije slijedio ono što su Slovenci uspjeli. Kako se sad osjeća Andrej Plenković lako je i pretpostaviti. Sigurno nije sretan što mu je stranački "prijatelj" zario nož u leđa i što lupeta k'o Martin po tikvama. Zaboravio je Antonio Tajani na sve strahote koje su talijanski fašisti napravili u Hrvatskoj, Istri i Dalmaciji, a najvjerojatnije stoga što mu je to bila možda i posljednja prilika da se nametne svojim biračima u Italiji pred  Europarlamentarne izbore 2019. I očito je uspio, jer je produžio svoj status europarlamentarca. O svemu tome dao je tada izjavu:

- "Žao mi je ako je značenje mojih riječi pogrešno protumačeno. Nisam htio nikoga uvrijediti. Samo sam htio poslati poruku mira da se ono što se događa ne ponovi “, rekao je Antonio Tajani na početku zasjedanja Europskog parlamenta.

Njegova izjava pred tri godine u Bazovici, selu u Italiju koje je u velikoj mjeri naseljena Slovencima i u kojoj su znane fojbe, izazvala je val ogorčenosti u Sloveniji i Hrvatskoj. Također je objasnio da fojbe nisu bile osveta fašističkim djelima.

"Među talijanskim žrtvama neprihvatljive ideološke, etničke i društvene mržnje. Bilo je mnogo onih koji nisu imali ništa s fašistima i njihovim progonom", izjavio je tada talijanski predsjednik Sergio Mattarello i na žučno pitanje Ruže Tomašić, naše tadašnje europarlamentarke.

Svojim sudjelovanjem na spomen-obilježju u Bazovici Antonio Tajani navodno je imao namjeru prisjetiti se tisuća žrtava, uglavnom Talijana, kao i Slovenaca i Hrvata, u "jednom od najgorih zločina prošlog stoljeća".

- "Užas tisuća ljudi koji su bačeni, često još uvijek živi u dubini, jest špilja, potvrđena je povijesna činjenica. Cilj dana sjećanja je oživljavanje te istine “, rekao je 2019. u Bazovici talijanskom selu s većinskim slovenskim stanovništvom, koje se nalazi u neposrednoj blizini Hrvatina, slovenskog sela znakovitog naziva.

Spominjanje Istre i talijanske Dalmacije

U svom govoru TAJ ani želio je istaknuti kako je put do mira i pomirenja između talijanskog, slovenskog i hrvatskog naroda i njegov doprinos europskom projektu. Sjeti se toga nakon punog stoljeća otkako su njegovi sunarodnjaci nakon Prvog svjetskog rata došli u posjed najvećeg dijela Primorske, Istre, a i dijela Dalmacije.

Spominjanje Istre i talijanske Dalmacije, prema njemu nije bio teritorijalni zahtjev, već su spomenuli istarske i dalmatinske prognanike s talijanskim jezikom, njihovu djecu i unuke; mnogi od njih bili su među sudionicima ceremonije u Bazovici.
Ponovno oživljavanje povijesnog događanja bilo je potrebno u njegovim očima za prekretnicu u odnosima između Italije, Hrvatske i Slovenije. Prema njegovom mišljenju, trajni mir bivših neprijatelja najbolji je primjer kako je EU priča o uspjehu. Zanimljivo objašnjenje nakon što je još jednom povukao Hrvate i Slovence za rogove i to ni manje ni više nego tada s mjesta čelnika najviše moguće krovne organizacije tada još uvijek 28 ujedinjenih europskih zemalja. Ako je to bio spreman kazati s te pozicije, što mu tek može pasti na pamet kao ministru obrane.

- "Žao mi je ako je značenje mojih riječi pogrešno protumačeno. Nisam htio nikoga uvrijediti. Samo sam htio poslati poruku mira da se ono što se događa ne ponovi “, rekao je Antonio Tajani na početku zasjedanja Europskog parlamenta 2019..

Ni F o talijanskom fažizmu, klasičan revizionista

Naravno da u svom govoru u Bazovici nije rekao ni F o talijanskom fašizmu koji je desetljećima tlačio Hrvate i Slovence u Istri i Dalmaciji. Nije tako kazao ni kako su talijanski fašisti uz pomoć domaćih izdajnika, doveli desetke tisuća Slovenaca i Hrvata u koncentracijske logore, uključujući tisuće žena i djece, gdje je tisuće ubijeno. Osim fojbi da je imalo bio pravedan i točan mogao je bar spomenuti i osmišljeni fašistički koncentracijski logori na Rabu u kojima su "uklonili" 15.000 Slovenaca i Hrvata. Pred koju godinu neki drugi Talijani koristili su snimke talijanskih logora u Hrvatskoj za vrijeme Mussolinija kako bi ilustrirali talijansku verziju Auschwitz, i to ne jer izgleda samo kao Auschwitz.

Sve je očitije kako tvrdi desničari u Europi nikada nisu priznali su svoje zločine. Stoga nije nimalo čudno što oni talijanski ponovno sanjaju Veliku Italiju, baš kao što Orban svako malo pušta mitove o Velikoj Mađarskoj. Kao da u prošlom stoljeću nisu bila dovoljne dvije svjetske klaonice, u ime nacionalizma-fašizma, tijekom kojeg su ubili 100 milijuna ljudi.

Zbog takvih ljudi EU gubi svoj smisao!
Reakcije i u susjednoj Sloveniji bile su 2019. žestoke i puno jače nego one hrvatske, a kako su primljene Tajanijeve izjave u Bazovici najbolje je otkrivao i komentar Altera Zulianija, čitatelja Dela koji je napisao:

- Vuk dlaku mijenja ali ćud nikada! To vrijedi i za velikog prijatelja Berlusconija, čije su riječi bile jasne! Pri tome ni slova o mrtvoj slovenskoj i hrvatskoj djeci u talijanskim logorima fašista, kao što su GONARS i RAB. Tadašnji predsjednik Europskog parlamenta trebao je bi biti jamac tolerantne Europe, no Tajani je ostao stari talijanski kritičar desničar fašističkog stila, a zbog takvih ljudi EU gubi svoj smisao!

Forza Italia i HDZ dio su EPP-a, Europske pučke stranke
Europska pučka stranka je europska politička stranka koja ima kršćansko-demokratske, konzervativne i liberalno-konzervativne stranke članice. Transnacionalna organizacija, sastoji se od drugih političkih stranaka.

Borojevića i Tita zapamtili su talijanski fašisti, bježali su glavom bez obzira sve do Venecije - danas opet dižu glavu Mussolinijevi sljedbenici
 

Benito Mussolini objavio je rat s balkona Palazzo Venezia u Rimu! Zaluđeni fašista osvajanjem, neprijateljima je proglasio Veliku Britaniju i Francusku. U osvajačke pohode prvo je krenuo prema Sloveniji i Hrvatskoj! Danas u Italiji, baš kao pred neki dan u Mađarskoj preispituju tu odluku i pitaju su jesu li baš morali toliko toga izgubiti zbog glupe odluke Ducea koji sve do 10. lipnja 1940. nije dao za naslutiti da će se pridružiti Hitleru. Ima i onih, poput Antonia Tajanija, bivšeg predsjednika EU Parlamenta koji otvoreno revidira povijest i koji ponovo traže Istru i dobar dio Dalmacije. U svemu tome nerijetko im laganu potporu daje Viktor Orban iz Mađarske. Populista iz Budimpešte svako malo crta kare Velike Mađarske koja uključuje i dobar dio Hrvatske, sve do Sušaka i Rijeke... Nije im bilo dosta avanture talijanskog vojskovođe i idola Mussolinijeva s kraja Prvog svjetskog rata koji je okupirao Rijeku. Što bi bilo da je D’Annunzio uspio u Rijeci - ili kakva je država Regency of Carnaro trebala biti!? Pitanje je to na koje svako malo netko u Italiji želi uspostaviti zanimanje.

Partizani su ih isprašili s okupiranih područja Hrvatske i Slovenije već 1943.
Danas u Italiji, baš kao pred neki dan u Mađarskoj preispituju tu odluku i pitaju su jesu li baš morali toliko toga izgubiti zbog glupe odluke Ducea koji sve do 10. lipnja 1940. nije dao za naslutiti da će se pridružiti Hitleru. Talijani danas vade dokument iz kasnih tridesetih gdje se jasno, čak i Mussolini, odredio da će biti neutralan. Dobio je po nosu u dugom ratu u Etiopiji, a i pomoć generalu Francu u Španjolskoj iscrpilo je talijansku vojsku. Bili su sve samo ne dobro naoružani, a uz loš voljni moment i kukavičluk zarana su kapitulirali. Partizani su ih isprašili s okupiranih područja Hrvatske i Slovenije već 1943. a samo dvije godine kasnije Tito je s tenkovima ušao u Trst, bio spreman dohvatiti i njihovu jadransku obalu i zaleđe nastanjeno i Slovencima i to gotovo do točke do koje ih je za vrijeme 1.svjetskog rata istjerao austrougarski feldmaršal Svetozar Borojević, Srbin iz Hrvatske, vrlo blizu Venecije. Tita su saveznici zaustavili u pohodu, a Talijani su svedeni nakon nekoliko godina u sadašnje okvire uz ogromnu tragediju esula koji su bili kolateral megalomanije talijanskog diktatora.

Mussolini je s balkona odredio neprijatelja i optužio za glad naroda i neravnopravnost. - To je borba siromašnih i brojnih naroda i to oružjem protiv onih koji žestoko drže monopol nad svim bogatstvom i svim zlatom u Svijetu. To je borba plodnih i mladih naroda protiv histerika i monopolista na zalasku sunca. To je borba između dva stoljeća i dvije ideje ». Duce je posebno pozdravio Führera, vođu velike savezničke Njemačke, i uskliknuo: "Pobijedit ćemo!

Nije im bilo dosta avantura s  D’Annunzijom i Mussolinijem
Naslovi u novinama drugog su dana velikim slovima najavili ulazak u rat, hinio se optimizam, pozitivni su bili komentari... No u biti u Italiji se većina plašila ove avanture, ponajviše iz straha da će biti optuženi za antifašizam ljudi su šutjeli, ali unutar zidova svojih domova, u tišini i tihim glasom izražavali su duboku zabrinutost.

Nije im bilo dosta avanture talijanskog vojskovođe i idola Mussolinijevom s kraja 1. svjetskog rata koji je okupirao Rijeku. Što bi bilo da je D’Annunzio uspio u Rijeci - ili kakva je država Regency of Carnaro trebala biti! Pitanje je to na koje svako malo netko u Italiji želi uspostaviti zanimanje.

Razdoblje od rujna 1919. do Božića 1920. je tema - koga zanima - sustavno obrađena izložbom i publikacijom "Krvavi Božić 1920. – Riječka avantura Gabrielea d'Annunzija" u Pomorskom i povijesnome muzeju Hrvatskoga primorja, Rijeka, 2010. godine. U Sterlingovoj knjizi postoji i lik Proroka, nadahnut figurom talijanskoga pjesnika, no ključnu ulogu u Republici Carnaro imaju tehnokrati. Sterling aludira na odnos D'Annunzijeve slobodne umjetničke zone i kasnije fašističke korporativne države Mussolinija. Posebno temeljem povijesno uvriježenoga mišljenja kako je upravo D'Annunzio osmislio sve ključne simboličke identifikacijske elemente za kasniju zamisao fašističke korporativističke države. Mussolini ga je zauzvrat marginalizirao u fantazijski memorijalni projekt Vittoriale kod jezera Garda.
 Prevedeno na politički jezik – umirovio je prpošnoga pjesnika s imperatorskim sklonostima, no neke njegove ideje nije.

Sve ovo dobro je znati, jer ovi koji dolaze klasični su revizionisti koji su dobili šansu popeglati ne baš sjajnu nedavnu prošlost svojih predaka koji su podvinuta repa i uz brojne strahote naprosto izgubili. Izgubili su i mnogi Hrvati, Slovenci, Talijani - Esuli i upravo zbog svega što se zbivalo ne tako davno valja biti iznimno mudar i ipak dati šansu svima onima koji su predizborne kampanje koristili za političke probitke. Mogu li promijeniti retoriku i može li vuk promijeniti dlaku? EPP, zajednička politička platforma budućeg ministra obrane Italije i koalicijskog partnera u Vladi Italije iz Forza Italije te HDZ-a, stožerne, navodno srodne, hrvatske konzervativne stranke kojoj je na čelu europejac Andrej Plenković, idealno je mjesto da to oni u miru riješe bez talasanja javnosti.

Giorgia Meloni (C) nazoči obilježavanju Nacionalnog dana sjećanja na prognanike i fojbe 10. veljače 2024. u Basovizzi, Italija.