Predsjednički kandidat Anton Filić odustao je od kandidature. Njegovo priopćenje, kao i komentare iz FB postova prenosimo u cijelosti.

“Zbog nejednakog medijskog tretmana – odustajem. Želim obavijestiti hrvatsku javnost da sam, zbog nejednakog medijskog tretmana i potpunog bojkota vodećih medija, a posebice HRT-a, prisiljen odustati od daljnjeg sudjelovanja u utrci za predsjednika Republike Hrvatske. Ušao sam u ovu kampanju u želji da pomognem svom narodu, čista srca i s puno entuzijazma, ali on se lomio pod svakodnevnim bojkotom mene i još nekih kandidata koji smo bili izvan kruga ovih pet-šest otprije poznatih osoba, članova establišmenta.

Njima se svakodnevno davao veliki prostor dok su ostali, među kojima sam i ja, dobivali samo mrvice, ili čak ni toliko.Kao bivši novinar i bivši predsjednika Sindikata novinara Hrvatske moram upozoriti da to nije u redu, nije korektno ni demokratski, a nije niti u skladu s Programskim načelima HRT-a. U njima između ostaloga stoji: “HRT će u razdoblju izborne promidžbe omogućiti svim kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske pod jednakim uvjetima pravo na predstavljanje programa i izbornu promidžbu… Kandidati za predsjednika Republike Hrvatske, koji su ujedno i državni dužnosnici, odnosno dužnosnici lokalne i područne (regionalne) samouprave, neće u programu HRT-a imati povlašten položaj u odnosu prema drugim kandidatima.

“Neka narod procijeni koliko se HRT u dosadašnjem praćenju predizborne kampanje za predsjednika držao ovih postulata. Nije nimalo. Primjerice, u nedjelju 1. prosinca pozvao sam sve medije, pa i HRT, da poprate moje prikupljanje potpisa na zagrebačkom Hreliću, popularnom sajmištu koje u nedjeljnim prijepodnevnim satima okuplja veliki broj ljudi. HRT u svom dnevniku nije dao ni riječi o tome, iako je imao prilog o aktivnostima predsjedničkih kandidata, ali nekih drugih, a ne mene. A mogli su barem iz Hinina video priloga objaviti  rečenicu-dvije iz moje snimljene izjave, tek toliko da se vidi da i ja postojim i da skupljam potpise. Ili da su barem za sve ovo vrijeme napravili neku anketu među predsjedničkim kandidatima, da  vidimo kakve su njihove poruke hrvatskom biračkom tijelu, kakve stavove zastupaju, što bi promijenili kad bi se eventualno našli na dužnosti predsjednika države…

Da birači znaju kome će davati potpise podrške. Čak su se i HRT-ovi gosti-analitičari Smiljana Leinert-Novosel i Pero Maldini bavili samo “vodećim” kandidatima, kao da je to nešto posve normalno i – demokratski.  No, čini se da je urednicima i direktorima koji odlučuju o svemu u hrvatskim medijima (radim razliku između vodstava medijskih kuća i novinara) u interesu da se postojeća korumpirana vlast očuva – postali su njezini čuvari i ne žele promjene, a najbolji put ka tom cilju je u ovom slučaju da se onima izvan establišmenta onemogući da skupe deset tisuća potpisa za kandidaturu. Nemam iza sebe nikakvu stranačku infrastrukturu ili mašineriju. Pa, ako nisam bio u prilici da iznesem neke svoje poruke većem broju građana, teško mi je bilo skupiti potreban broj potpisa. Nije teško zaključiti da, favorizirajući “glavne” kandidate, mediji pridonose održanju postojećeg stanja, štite korumpiranu vlast i bojim se da je u nas na djelu puzajući totalitarizam.

“Zbog nejednakog medijskog tretmana – odustajemŽelim obavijestiti hrvatsku javnost da sam, zbog nejednakog medijskog tretmana i potpunog bojkota vodećih medija, a posebice HRT-a, prisiljen odustati od daljnjeg sudjelovanja u utrci za predsjednika Republike Hrvatske. Ušao sam u ovu kampanju u želji da pomognem svom narodu, čista srca i s puno entuzijazma, ali on se lomio pod svakodnevnim bojkotom mene i još nekih kandidata koji smo bili izvan kruga ovih pet-šest otprije poznatih osoba, članova establišmenta.

Njima se svakodnevno davao veliki prostor dok su ostali, među kojima sam i ja, dobivali samo mrvice, ili čak ni toliko.Kao bivši novinar i bivši predsjednika Sindikata novinara Hrvatske moram upozoriti da to nije u redu, nije korektno ni demokratski, a nije niti u skladu s Programskim načelima HRT-a. U njima između ostaloga stoji: “HRT će u razdoblju izborne promidžbe omogućiti svim kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske pod jednakim uvjetima pravo na predstavljanje programa i izbornu promidžbu… Kandidati za predsjednika Republike Hrvatske, koji su ujedno i državni dužnosnici, odnosno dužnosnici lokalne i područne (regionalne) samouprave, neće u programu HRT-a imati povlašten položaj u odnosu prema drugim kandidatima.

 
 
“Neka narod procijeni koliko se HRT u dosadašnjem praćenju predizborne kampanje za predsjednika držao ovih postulata. Nije nimalo. Primjerice, u nedjelju 1. prosinca pozvao sam sve medije, pa i HRT, da poprate moje prikupljanje potpisa na zagrebačkom Hreliću, popularnom sajmištu koje u nedjeljnim prijepodnevnim satima okuplja veliki broj ljudi. HRT u svom dnevniku nije dao ni riječi o tome, iako je imao prilog o aktivnostima predsjedničkih kandidata, ali nekih drugih, a ne mene. A mogli su barem iz Hinina video priloga objaviti  rečenicu-dvije iz moje snimljene izjave, tek toliko da se vidi da i ja postojim i da skupljam potpise. Ili da su barem za sve ovo vrijeme napravili neku anketu među predsjedničkim kandidatima, da  vidimo kakve su njihove poruke hrvatskom biračkom tijelu, kakve stavove zastupaju, što bi promijenili kad bi se eventualno našli na dužnosti predsjednika države…

Da birači znaju kome će davati potpise podrške. Čak su se i HRT-ovi gosti-analitičari Smiljana Leinert-Novosel i Pero Maldini bavili samo “vodećim” kandidatima, kao da je to nešto posve normalno i – demokratski.  No, čini se da je urednicima i direktorima koji odlučuju o svemu u hrvatskim medijima (radim razliku između vodstava medijskih kuća i novinara) u interesu da se postojeća korumpirana vlast očuva – postali su njezini čuvari i ne žele promjene, a najbolji put ka tom cilju je u ovom slučaju da se onima izvan establišmenta onemogući da skupe deset tisuća potpisa za kandidaturu. Nemam iza sebe nikakvu stranačku infrastrukturu ili mašineriju. Pa, ako nisam bio u prilici da iznesem neke svoje poruke većem broju građana, teško mi je bilo skupiti potreban broj potpisa. Nije teško zaključiti da, favorizirajući “glavne” kandidate, mediji pridonose održanju postojećeg stanja, štite korumpiranu vlast i bojim se da je u nas na djelu puzajući totalitarizam.
No, 3400 potpisa podrške koje sam dobio u prvih osam od 12 dana kampanje ipak obvezuje i ja ću se, uz Božju pomoć, nastaviti boriti za svoje ideale. Borit ću se za prosperitetnu Hrvatsku jednakih mogućnosti, u kojoj neće biti diskriminacije i korupcije (ili će barem one biti svedene na najmanju mjeru), za Hrvatsku u kojoj će svi moći dostojanstveno živjeti, gdje neće biti lista čekanja na usluge u javnom zdravstvu i maltretiranja na šalterima u javnim ustanovama državne uprave i lokalne samouprave, za Hrvatsku u kojoj će se broj njezinih stanovnika povećavati a ne smanjivati (natalitetom, a ne dovođenjem stranaca i zamjenom stanovništva). Jer znam da Hrvatska može bolje”, ističe Anton Filić.

Medijsko praćenje predsjedničke kampanje je sramotno
Kao potencijalni predsjednički kandidat ne mogu ne izraziti svoje veliko nezadovoljstvo načinom na koji vodeći hrvatski mediji prate ovu predsjedničku kampanju. Zapravo, ocjenjujem ga sramotnim i pogubnim za demokratske procese u Hrvatskoj. Posebno sam tu kritičan prema HRT-u koji ne daje baš nimalo prostora kandidatima koji su izvan kruga ovih pet-šest otprije poznatih osoba koje su ionako članovi establišmenta. Njima se svakodnevno daje veliki prostor dok ostali, među kojima sam i ja, dobivaju samo mrvice. Mislim da to nije u redu, nije ni moralno ni demokratski.
A etabliranima zapravo, barem u ovom krugu, takva pomoć i nije bila potrebna, jer će zahvaljujući stranačkim mašinerijama lako doći do tih potrebnih 10.000 potpisa, ako treba i više. No, priliku je trebalo pružiti i drugima, da vidimo kakve su njihove poruke hrvatskom biračkom tijelu, kakve stavove zastupaju, što bi promijenili kad bi se eventualno našli na dužnosti predsjednika države. Mogla se organizirati nekakva anketa s istim pitanjima svim kandidatima o aktualnim temama i njihovim stavovima, pa da ljudi znaju kome će davati potpise podrške.
Ili se unaprijed moglo odlučiti na sljedeći način: s praćenjem ćemo krenuti kad kandidati donesu 10.000 potpisa, ne prije (iako osobno mislim da bi i 5000 potpisa bilo sasvim dovoljno za ulazak u utrku, ali to je neka druga tema), no svima se moraju dati jednake šanse. Hrvatskoj treba svježa krv, ljudi izvan establišmenta koji nas je doveo u ovu situaciju, jer njoj nisu potrebne male promjene, nego potpuni zaokret.
Ovako, u želji da se dodvore ljudima koji su već na funkcijama, hrvatski mediji (tu ne krivim novinare nego vodstva medijskih kuća) ismijavaju i obeščašćuju samu ustavnu odredbu o tome da su svi građani jednaki, da mogu birati i biti birani. Vodeći mediji kao da se trude da sve ostane isto i da nikako ne dođe do promjena.
Moj slogan je “glas diskriminirane Hrvatske” jer želim zastupati tu zapravo većinsku Hrvatsku koja nema veze i vezice, koja je na listama čekanja u zdravstvu, čija djeca ne mogu na školovanje u inozemstvo i ne mogu do posla u javnim službama i državnim poduzećima, jer su ona rezervirana za vladajuću kastu iz HDZ-a i SDP-a i njihovih satelita. Mislim da se o tome treba (i javno) govoriti.
Potencijalni predsjednički kandidat Anton Filić,
GLAS DISKRIMINIRANE HRVATSKE

Mediji su postali čuvari korumpirane vlasti
Kao potencijalni predsjednički kandidat sazvao sam konferenciju za novinare ispred zgrade Vjesnika (koja propada naočigled sviju i na neki način je simbol propasti hrvatskog novinarstva), pozovem sve medije, a dođe samo fotoreporter Pixsella (uz isprike nekoliko novinara iz manjih medija). Potpuni bojkot, ne zanima ih što jedan predsjednički kandidat ima da im kaže, što ima poručiti hrvatskoj javnosti i potencijalnim biračima...
Promatračima sa strane čini se da se Hrvatska posljednjih 20-ak godina vrti u krug. Stalno imamo ministre i premijere koji zbog ozbiljnih koruptivnih (ne)djela završavaju u zatvoru, a opet na vlasti su uvijek iste stranke - HDZ i SDP. Njima čak popularnost kao da raste sa svakim novim zatvorenim ministrom ili drugim dužnosnikom. Zašto je to tako?
Sociolozi bi možda imali što o tome reći, ali na žalost oni nedovoljno govore. A možda im se to i ne dopušta u kontroliranom javnom prostoru kakav imamo u Republici Hrvatskoj.
Izbori za predsjednika Republike i njihova predizborna faza pokazuju da se vodeći mediji u Hrvatskoj svojski trude da do promjene - ne dođe. Najviše prostora daje se kandidatima upravo tih dviju stranaka, Zoranu Milanoviću i Draganu Primorcu, nešto malo saborskim zastupnicima Mariji Selak Raspudić, Ivani Kekin i Miri Bulju, koji su na neki način također dio establišmenta, dok ostali kandidati, među kojima sam i ja, dobivaju samo mrvice.
Dakle, vodeći hrvatski mediji pomažu korumpiranoj političkoj vrhuški da ostane na vlasti, oni su postali čuvari te korumpirane vlasti, a za uzvrat dobivaju novac od državnih i javnih poduzeća i ministarstava preko plaćenih oglasa, tematskih konferencija i na različite druge načine. Nisu, naravno, novinari krivi za to, nego vodstva medijskih kuća. I nisam protiv toga da država pomaže medijima, čini to i jedna Francuska, ali to mora biti na transparentan način.
Prosvjedujem zbog toga i upozoravam hrvatsku javnost na to u kakvu je mračnu igru uvučena.
Potencijalni predsjednički kandidat Anton Filić,
Glas diskriminirane većine