Ivan Rimac, otac Mate Rimca, osuđen je na tri godine zatvora, jer je kao zamjenik predsjednika Nadzornog odbora uništio poduzeće Slavonija DI koje se bavilo preradom drva. Pri tome, bez obzira na milijunsku štetu te na očito odlično financijsko stanje obitelji Rimac, jer sin mu je jedan od najbogatijih na Balkanu, ne mora vratiti ni lipe otetog novca.

Katarina Peović, liderica Radničke fronte zgrožena sudskom presudom nije napala samo Rimčeve, već i hrvatsku državu i sustav koja nam je na mala vrata vratila glembajovštinu u kojoj se ne pita kako je zarađen prvi milijun.

U nastavku donosimo objavi Katarine Peović na društvenim mrežama

Rimac je dogovarao poslove kojima je Slavonija DI gubila novce koji su prebačeni Rimčevu firmu Rim i Zov u kojoj je bio suvlasnik s još jednim „poštenim poduzetnikom” – Jerko Zovakom, koji je kao i on „sve sam zaradio”. Zemljište Slavonije DI je Rimac prodao svojoj tvrtki za oko 500 tisuća eura da bi tvrtka zemljište, nakon samo par dana, prodala trećoj tvrtki za puno veće novce – skoro milijun eura. Tako je Rimčeva tvrtka „pošteno zaradila” preko 400 tisuća eura. No to nije sve.
Nakon samo osam dana Rimac i partner su, ne pretjerano inovativno, ponovili manevar – još jedno zemljište Rimac kupuje od Slavonije DI za oko 800 tisuća eura, iako je znao da se ono na tržištu može prodati za puno više, što se i ubrzo i čudnog li čuda dogodilo. Tom je prilikom naš „pošteni poduzetnik” zaradio preko milijun eura. Evo ti prvog milijuna!
I konačna prevara – isisavanje zadnjih novaca – njegova firma ingenioznog imena Rim i Zov (od Rimac i Zovak) koja je prethodno „zaradila” oko 1,5 milijuna eura da dva poštena poduzetnika nisu ni prstom mrdnuli, kaplju znoja prolili – dolaze tako da mažnjavaju preko dodatnih 400 tisuća eura obećavajući da će, okrutne li simbolike – i konačno tvornicu Slavonija DI - srušiti. No taj posao preplaćuju upravo za taj iznos – 400 tisućica.
Skoro dva milijunčića nestalo na uništenoj i pokradenoj firmi Slavonija DI. No vuk sit ovce cijele. Novce Rimac-tata neće morati vratiti, iako je dokazano da ih je doslovno ukrao i pokrao poduzeće Slavonija DI. Kako, zašto? Pa jednostavno zato jer je njegova firma koja je maznula sve te novce – Rim i Zov – brisana iz sudskog registra.
U maniri šibicara – sad me vidiš - sad me ne vidiš – pogodi gdje je kuglica? – novci nestaju, bez da se tata-Rimac oznojio, bez da je zasukao rukave, osim olovčice i papira na kojima je računao koliko će novaca strpati na svoju firmu teškim malverzacijama.

Kasnije će sinek-Mate reći da je njegov otac do silnog bogatstva došao „sve od svojeg rada”... Zaboravit će se prvih dva milijuna, a dobit ćemo novu inkarnaciju Matu Rimca – inovatora, vizionara, vrhunskog prodavača magle – koji se ne bavi više preprodajom kao otac ili rušenjem – već građenjem, čega? - vizije koja više ne zarađuje tako da uništava firme – već pustoši proračun.
No mlađahni Mate - sin Ivana Rimca – nije samo naša zvijezda inovacije, lice s naslovnice, poster boy tehnološke budućnosti i lice napretka – on je i uzor iz školskih udžbenika.
S ovom presudom, sada smo i doslovno dobili potvrdu da škole djecu uče da je najbolje – krasti, lagati, otimati. Nema više skrivene poante, iluzija, nejasnih prošlosti, nerazjašnjenih bogaćenja, Glembayevih („mörder und falschspieler”) – ne, sve je crno na bijelo – presuda je tu – novci se ne moraju vratiti. Prvi milijun, dva se otmu, pokradu. Onda dalje je sve lakše – onda se govori o uglednim građanima, vlasteli koja je sve svojim „poštenim radom zaradila”.
Onda se naivčina bivši ministar Filipović o lopovčini u svojem ministarstvu izjašnjava kao o „jednom od najimućnijih i najostvarenijih ljudi u našoj domovini” za kojeg vjeruje da se ne bi „upuštao u sitne dealove”, jer je to, reći će Filipović „nelogično” i on u to „ne vjeruje”.
Pa priče za laku noć su prošle, malo surove realnosti – bolje je da počnemo shvaćati da je većina bogatuna u nas prvi milijun stekla šibicarenjem ala Rimac. To je šibicarenje potrebno što prije također unijeti u udžbenike, ukoliko se iskreno i bez uvijanja djeci želi pokazati kako doći do bogatstva, školski pokazati bogaćenje.
A lopove iz Radničke fronte koji su se drznuli sina našeg vizionara, našeg mladog „inovatora” nazvati prevarantom – daš cijeloj ergeli slijepih sljedbenika da ih razapnu na stup srama – jer tko su oni profesori na fakultetu, ekonomisti po institutima, sindikalci i službenici - „cijeli život na državnoj grbači”, „neradnici iz neradničke fronte” da našeg modela, tehnološkog gurua, lice budućnosti prozivaju? Nisu mu ni do koljena, kao i svi ti uhljebi iz javnog sektora koji sišu javne novce iz „našeg” proračuna kojeg uglavnom pune, pošteni i vrijedni – poduzetnici ala Rimac.
Neke lekcije smo, djeco, danas naučili.