Manchester City na čelu s Pepom Guardiolom igra fantastično ove sezone. Niz sa šesnaest pobjeda zaredom samo je još jedan pokazatelj toga. Nakon relativno razočaravajućega trećeg mjesta u Premier ligi prošle sezone i (ne)slavnog ispadanja već u osmini finala Lige prvaka nakon poraza od Monaca, navijači Citya su napokon došli na svoje. Građani su od početka dali na znanje konkurentima da ih ove godine zanima isključivo naslov u Premiershipu. Izuzev drugoga kola, kada ih je Everton uspio zadržati na 1 : 1, sve ostale utakmice su pobijedili. U zadnje dvije imaju gol razliku 8 : 1, a u zadnjih pet u prosjeku imaju posjed lopte skoro 70 %, jedina utakmica koja im ruši prosjek je pobjeda protiv Tottenhama 4 : 1, u kojoj su prepustili „čak“ 47 % posjeda protivnicima. Sve u svemu City igra vrlo posloženo i timski, golovi su raspoređeni relativno ravnomjerno preko cijele ekipe jer prijete iz svih pozicija, po sistemu kad ne ide iz igre ide iz prekida, kao što je bio primjer u pretprošlome kolu protiv Uniteda. Iako su prepuni zvijezda, a među njima se ističe Beligijanac Kevin De Bruyne (26) koji igra svoj najbolji nogomet u karijeri i definitivno je ključna karika ove momčadi (dao je 6 golova i podjelio 8 asistencija), ipak ni on nije nezamjenjiv. U naredna četiri kola, koliko im je potrebno da preskoče Guardiolin Bayern, očekuju Bournemouth kod kuće, gostuju kod Newcastlea i Crystal Palacea, te u potencijalno povijesnoj utakmici dočekuju Watford. Raspored im je naklonjen, protivnici nisu momčadi njihovog kalibra, pitanje je samo hoće li biti dovoljno koncentracije i mentalne snage da im se ne dogodi kiks.
Čovjek koji je zaslužan za ove uspjehe svakako je Pep Guardiola. Kao igrač je proveo 12 godina u Barceloni, a 4 godine bio je kapetan. Zbog ozljeda se u dobi od 30 godina povukao u manje zahtjevne lige i na koncu 2006. završio igračku karijeru. Ono što je u njega posebno je to što je cijeli život igrao u istome sustavu, na početku profesionalne karijere ga je veliki Johan Cruyff odabrao iz Barcelonine B momčadi i iste sezone napravio od njega ključnog igrača svog „Dream Teama“ koji je žario i palio ranih devedesetih u Španjolskoj i Europi, pritom osvojivši 4 domaća prvenstva u nizu i 1 Europski kup između ostalog. Oduvijek je bio igrač momčadi, za razliku od današnjih zvijezda, kakve su Ibrahimović i Ronaldo kojemu se ekipe moraju prilagoditi, Guardiola je igrao u sustavu u kojem su se igrači ili pronalazili ili ispadali iz njega, sustavu koji je uvijek konkurirao za naslove nevezano uz to tko je u njemu igrao. Isti princip prenio je i kao trener na sve svoje momčadi, iako se vodstva klubova (Bayern) i igrači nisu uvijek s tim slagali. Danas ima još takvih trenera, poput Diega Simeonea koji je od Athletico Madrida napravio doslovno čudo s obzirom na sredstva kojima raspolaže, ili Josea Mourinha koji je poznat po tome što „lomi“ zvijezde u svoju koncepciju, ali za razliku od njih Guardiola cijeni lijep nogomet i svoj sustav uspješno prenosi u sve klubove koje vodi. Njegove momčadi napadaju i teže igri, obrana se nikada ne zanemaruje, ali igra uvijek pobjeđuje u njegovom slučaju. Podatak koji tome ide u prilog je je to da je  u svojoj trenerskoj karijeri vodio tri kluba i sa sva tri drži rekorde lige za najduži niz pobjeda zaredom i s prva dva je osvojio sve što trener može osvojiti, a u Manchesteru već nakon 18 kola ima 11 bodova prednosti ispred konkurencije i prektički je već osigurao naslov, a protivnike ostavio u borbi za utješne nagrade. Kada dodamo tome da je City zabio 56 golova ove sezone, 17 više nego United, a primio samo 12 (isto koliko i Utd. i Burnley). Sve se čini kako je Guardiola spreman ispisati povijest početkom 2018. godine i postati jedini trener u povjesti koji je u jednoj od 5 najjačih europskih liga uspio vezati 20 ili više pobjeda u nizu.