Mala zemlja za veliki profit osiguravatelja
Kakvu je samo „dževu“ podigao prijedlog izmjena Zakona o auto osiguranju, u kojem je sudjelovao i HUAS. Kristijan Tićak, glavni urednik „Auto motor i sporta“ posvetio je ovoj temi zanimljivi uvodnik u novom broju prestižnog specijaliziranog magazina, naglasivši da se napokon „za zdravlje“ pitaju i osiguranici i serviseri, a ne samo osiguravatelji, kao što je to bilo do sada.
– Njihov je lobi toliko snažan, svake se godine hvale rekordnim prihodima i dobiti, a čak su i u Kazneni zakon uvrstili odredbe koje su usmjerene protiv potrošača!
Donosimo sjajan komentar jednog od vodećih urednika i znalaca ove problematike koji donosi novi broj Auto motor i sporta koji je na svim kioscima.
Kristijan Tićak/ FB
Napisao: Kristijan Tićak, glavni urednik Auto motor i sporta
Foto: Kristijan Tićak, FB
Pojam autonomne vožnje povukao je sa sobom i pitanje odgovornosti za nastalu štetu u slučaju prometne nezgode. Dok se svijet bavio teoretiziranjem oko ove teme, u Hrvatskoj su osiguravajuće kuće ostvarivale rekordne profite i slavile. Što bi bilo sasvim u redu da profit nije ostvaren – na štetu osiguranika.
https://ams.hr/auto-motor-i-sport-05-2023-na-svim-kioscima/
- Svake se godine hvale rekordnim prihodima i dobiti, no unatoč tome uredno nam povećavaju cijenu premije. Kažu: – Dijelovi za vozila su sve skuplja (što je točno), pa u skladu s time moraju biti i cijene polica osiguranja. Njihov je lobi toliko snažan da je u „Kazneni zakon Republike Hrvatske“ uvrstio i posebno kazneno djelo usmjereno protiv njih – „Zlouporaba osiguranja“. Članak 238 stavak 1 Kaznenog zakona kaže da će onoga koji „s ciljem da ostvari ili drugome pribavi osigurninu uništi, ošteti ili sakrije stvar koja je osigurana protiv uništenja, oštećenja, gubitka ili krađe“ kazniti zatvorom do tri godine.
I to bi bilo sasvim u redu da Zakon i nas osiguranike, jednako pravedno i brižno štiti od moguće manipulacije i prevara osiguravajućih društava. Svatko tko se bar jednom s njima našao u „ringu“, sjeća se kakva je to iscrpljujuća borba bila.
To što je trajala 15 rundi, na kraju nužno ne znači da ste iz te borbe izašli kao pobjednici. Potpisnik ovih redaka nekoliko je puta bio u takvoj situaciji. Nagodba mu se gurala na potpis do iznemoglosti. Čak su i poslali (sporni) iznos novca na kućnu adresu, iako se on nekoliko puta decidirano odbijao. Rezime – vozilo se u konačnici popravljalo u ovlaštenom servisu, prema normativima koje je odredilo osiguravajuće društvo. Dakle, mi smo lopticu prebacili servisu, a oni su dalje nastavili borbu oko spornog iznosa štete. Tehnički gledano, problem na kraju nismo riješili, već smo ga „pomeli pod tuđi tepih“.
A to bi se, kako se čini, uskoro trebalo promijeniti, kao i niz drugih, u najmanju ruku kontroverznih (da ne kažemo protupravnih) odredbi „Zakona o auto osiguranju“. Ovo je, naravno, tek uvod, prvo poluvrijeme u kojem ćemo napokon imati (podjednake uvjete kao osiguranici u većini EU država. Također, ono na čemu treba dalje inzistirati jest transparentna individualizacija premije osiguranja s obzirom na vlasnika vozila, ali i samo vozilo. Osiguranje je zapravo trgovanje s rizikom, a složit ćete se da je rizik nekog novijeg vozila, opremljenog modernim sustavima asistencije, da skrivi prometnu nesreću uvelike manji od onoga starog koji te sustave nema.
Sve ovo tek je početak jedne neizvjesnije budućnost auto osiguranja, jer sigurnost više nije samo pitanje sudjelovanja u prometu, već i stupanj otpornosti određenog vozila na hakiranje. Tomu treba pridodati i cijene rezervnih dijelova koje su zahvaljujući naprednim sustavima i tehnologijama (recimo Matrix – svjetla) otišle u nebesa… Sve to će zasigurno utjecati na visinu premije obaveznog osiguranja (ili kasko premije), pa je korektan odnos između osiguravatelja i osiguranika/servisa zapravo najmanje što u ovom trenutku možemo tražiti. I moramo dobiti.
Kristijan Tićak, glavni urednik „Auto motor i sporta“
