Napisao: Borut Černelić

Foto: Digital Takeover

Nove sjajne vijesti za obitelj Pevec. Općinski sud u Zlataru donio je, zapravo krucijalnu oslobađajuću presudu za Zdravka Peveca! Ustvrdili su, kako nekad moćni gazda najvećeg ikada hrvatskog trgovačkog lanca, nije krivotvorio svoj potpis kako bi firmi Pevec oteo zaštićeni žig kompanije Pevec.

Ova presuda je iznimno važna za razrješenje brojnih enigmi koje prate stečajni postupak koji je nad tvrtkom Pevec pokrenut još 2010. godine. Kao u najgoroj spletkarskoj priči tu je nadodan i perfidan prijenos golemog imetka navodno kompanije koja ništa nije vrijedila. Prvo na račun stečajnog upravitelja Darka Šketa i njegovih jataka, a na kraju i take overa kojeg su izveli Jurica Lovrinčević, Mario Radić te Pavo Vujnovac.

Vujnovac, Radić i Lovrinčević su se za mizeran novac domogli bogatsva Pevecovih

Oni su se za mizerni novac domogli ekstremnog bogatstva. Ova priča je klasična spletka u kojoj je gospodarsko-politička sprega uspjela dokrajčiti uspješnog poduzetnika te na temeljima njegova uspjeha i rada izgraditi poslovno carstvo preko kojeg su nedugo krenuli i u osvajanje onog političkog..

Najnovija nepravomoćna presuda Općinskog suda u Zlataru iznimno je važna za raspetljavanje Gordijevog čvora, kojeg su namjerno zapetljavali otimači Pevecove imovine, misleći i vjerujući kako je to najuspješniji način da se operu prljave ruke i zametnu tragovi.

Ovo je krucijalna presuda, jednako kao što je početkom godine bila i ona Općinskog suda u Bjelovaru koji je presudio „Volvo Göteborgu“ da mora vratiti oteto Zdravku Pevecu, platiti troškove sudskog postupka, jednako kao što je pred gotovo dvije godine i Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske potvrdio da Pevex ne smije koristiti ime Pevec!

Presuda suda u Zlataru mogla bi vratiti na sam početak proces protiv Zdravka

S ovom najnovijom presudom, obitelj Pevec dodatno je osnažena u želji da operu ljagu sa svojeg imena, da vrate oteto te da prokažu ne samo sistem koji ih je ponizio, zatočio, opljačkao, uništio, prevario…, već i da imenom i prezimenom ukažu na protagoniste koji su se obogatili na njihovoj nesreći.

I jedna i druga presuda zapravo u prvi plan guraju protagoniste hajke na obitelj Pevec te raskrinkavaju modus operandi jedne od najvećih prevara ikada u Hrvatskoj.

Uz sve to, važna su karika koja uspostavlja pravi salto mortale u ovoj rijetko zabilježenoj otimačini. Sada postoje svi preduvjeti za reviziju svega onoga što se događalo obitelji Pevec u posljednjih 15 godina.

Glavni progonitelj Zdravka Peveca bio je Jurica Lovrinčević, kum Maria Radića

I dok se presuda Općinskog suda u Bjelovaru povezuje ponajprije uz stečajnog upravitelja Darka Šketa te pokojnog Ivana Šukera, ministra u Vladi RH, ova najnovija iz Hrvatskog zagorja u sam epicentar dovodi Juricu Lovrinčevića, a posredno i njegove poslovne i obiteljske prijatelje, Pavu Vujnovca i Maria Radića.

Sutkinja mr. sc. Aleksandra Leljak oslobodila je Zdravka Peveca optužbi Državnog odvjetništva prema čijim navodima je bjelovarski poduzetnik „neistinito prikazivao autorsko pravo na ime „Pevec“ i na neutvrđen način pribavio presliku neistinito sačinjenog Sporazuma između sebe i trgovačkog društva „Pevec d.o.o.“ (sada TD Pevex) od 6. listopada 2003. kojim dozvoljava da njegovo prezime Pevec koristi poduzeće „Pevec““.

Ovo je prva od presuda koje bi vrlo brzo mogle uslijediti, jer je tvrtka koja danas gospodari nekadašnjim carstvom Zdravka Peveca podigla još desetak sličnih ili gotovo istovjetnih sudskih procesa s kojima pokušavaju dokazati da za razliku od Zdravka i Višnje Pevec, oni imaju pravo na zaštićeni znak, brend i žig „Pevec“.

Prema Zdravku Pevecu glavni protagonista hajke na njegovu obitelj baš je Jurica Lovrinčević, spletkar koji se i sam ulovio u kriminalnu mrežu te postao optuženik Državnog odvjetništva, koje je podiglo kaznenu prijavu protiv njega zbog trgovine utjecajem.

Za Zdravka Peveca to nije nimalo neobično, jer to je rukopis prevaranta koji je napokon pročitan:

-      „Meni to nije zapravo nimalo čudno, jer njegov je život i rukopis uvijek bio suspektan i graničan. Mislio je da ako proganja druge da on neće doći na red, al' kako naš narod kaže: - Maca dođe na vratanca!. Naprosto kad tako živite i radite velika je vjerojatnost da će vas kad-tad pravda sustići. Ne veselim se što mu se to dogodilo, al' da ima Boga ima!“ 

 Lovrinčević je kopao jamu Pevecu, a sam je u nju upao

Očito je prst sudbine htio da oni koji su progonili i bogatili se na račun Pevecovih, oni koji su ih strpali u zatvor, sada su u ulogama u kojima su nekada bili Višnja i Zdravko Pevec. Jurica Lovrinčević upleo se u Mrežu, Uskok je protiv njega podigao prijavu zbog teškog kaznenog djela. Danas su nakon toliko godina izmijenjene uloge Pevecovih i Lovrinčevića, koji je sad tako blizu zatvora u kojem su čamili Višnja i Zdravko Pevec.

Činjenica je da protagoniste iz Afere Mreže nisu strpali ekspresno u zatvor kao Pevecove, činjenica je da se Lovrinčević ima priliku braniti sa slobode i tražiti načina da uvjeri progonitelje u svoju nevinost. Pitali smo Zdravka Peveca zavidite li mu na tome?

-      U jednu ruku da, jer iz zatvora ne možeš napraviti ništa, sa slobode ipak možeš učiniti dosta za svoju slobodu. Što reći za njega? Gradimo novi Pevec iz pepela. Skromno, polako, dostojanstveno i sve to ljudi vide i očito cijene kad ponovo kupuju Pevecove proizvode.

 I kako ne primijetiti da onaj tko pod drugim jamu kopa neminovno sam u nju pada. Pa kako ne primijetiti da je Jurica Lovrinčević koji je sudjelovao u svim procesima protiv mene, a tih je najmanje 25 u posljednjih 10 godin bio uvijek tu kad me je trebalo gaziti! Većina tih sudskih procesa vezana je za naš žig.

Tko je žig stvorio i osmislio, pita Pevec Lovrinčevića

Ako žig nisam stvorio ja, kao što to uporno tvrdi Jurica Lovrinčević, onda mora reći tko je taj. Njemu je lakše olajavati me i proganjati po sudovima, oni imaju novaca za sudske procese s kojima me iscrpljuju. I zato je ova presuda Općinskog suda u Zlataru iznimno važna. Ona sve stavlja na svoje mjesto i na početak. Sretan sam jer je sud kazao DORHU- posredno i Lovrinčeviću, a i Pevexu, da nisam krivotvorio žig, da sam ga ja osmislio i da je brend Pevec moj i moje obitelji.

Presuda iz Bjelovara izbacila je u prvi plan suca Darka Šketa

I baš kao što je najnovija presuda Općinskog suda u Zlataru izvukla na površinu ponajprije Juricu Lovrinčevića, poduzetnika i nekdašnjeg prijatelja Maria Radića i Pave Vujnovca, političkog savjetnika u Vladi ministra gospodarstva Tihomira Filipovića tako je i ona s početka godine iznjedirila stečajnog upravitelj „Peveca“ Darka Šketa. On je od 2010. vodio stečajni postupak protiv navodno propale i „niš vredne“ tvrtke posrnulog Zdravka Peveca, no koji je začudo prepoznao kako je „Pevec“ i takav kakav je zlatna koka. Njegova uloga bila je skandalozna, jer osim što je razbaštinio Zdravka i Višnju Pevec, učinio je sve da ogromno bogatstvo, za koje je on  tvrdio da ne postoji, rezervira za sebe i svoje prijatelja. Kad bi rekli je li moguće da stečajni upravitelj nakon provedenog stečajnog postupka sebe imenuje predsjednikom Uprave prvo bi pomislili je l' ovaj malo skrenuo. No upravo se to dogodilo.

Tog nema ni u Zanzibaru - stečajni sudac postao šef uprave Peveca, a šefica Trgovačkog suda zaposlila u Šketovu Pevecu sugruga!

Samo dvije godine kasnije Darko Šket osvanuo je u ulozi velikog šefa, zapravo još uvijek iznimno vitalne, potentne i zdrave kompanije. Okružio se prijateljima i moćnim novim dioničarima, poput Želimira Kordića, vlasnik „Samoborke“, koji se dograbio kao vjerovnik približno 6 posto dionica „Peveca“. Šket je imenovao Kordića predsjednikom Nadzornog odbora u koji su ušli i drugi pajtosi Darka Šketa.

-      To je apsurd. Toga ni u Zanzibaru nema. Pa „Pevec“ je bio u stečaju manje od dvije godine. Da bi u stečaju uspio prvo je Šket zaposlio supruga Branke Pleskalt, stečajne sutkinje i predsjednice Trgovačkog suda u Bjelovaru. Uvalila je muža u program Vrt „Peveca“ Možete li to samo zamisliti. Pa je li to sve normalno i kako to može proć? O kojem je tu samo sukobu intersa riječ. Ona je vodila i upravljala procesom, a dužnost joj je bila da štiti pravo i pravdu, vjerovnike…, riječi su Zdravka Peveca.

Bila su to strašna vremena za Višnju i Zdravka Peveca...,

... jer upravo ih je Šket pospremio iza rešetaka. Mimo pravila i zdravog razuma proveli su punih 6,5 mjeseci. Kao da su ih namjerno sklonili samo da ne bi mogli utjecati na procese, a to je njihovo ustavno i zakonsko pravo. Sve je to bilo pomno smišljeno.

-      Tog 2. lipnja Bog je plakao, a kiša je padala kao iz kabla. Kao u filmovima jurili su mene i Višnju po Bjelovaru i Mostima i sa deset do 15 policijskih, što službenih, a što kamufliranih vozila. S njima su bila i reportažna kola TV Nov, drugih novinarskih ekipa.... Pospremili su nas u policijski pritvor u Bjelovaru, u sobu koja je prljavija od najprljavijeg svinjca. Tu pritvorenici obavljaju nuždu, povraćaju… i sve to na pod.

Zahoda nema. Uvukao sam se u svoju jaknu, jecao i pokrio preko glave. Nakon dva dana preselili su nas u zatvor u Bjelovaru gdje smo odrobijali novih 6,5 mjeseci. Za to vrijeme Šket je imao slobodne ruke da napravi „preustroj“, da sebe i svoje prijatelje postavi za šefove, da otme nove dionice Peveca novim malim dioničarima, govori Zdravko Pevec.

 Dionice za mjesto na polici - Šketova ucjena malim dioničarima

Nakon toga uslijedio je Šketov pakleni plan otkupljivanja dionica s kojim je želio u potpunosti dominirati „Pevecom“. Model mu je bio toliko proziran, no prolazio je. Radilo se o klasičnoj ucjeni. U pravilu su dioničari bili mali dobavljači koje je ucjenjivao. Tražio je od njih da mu prodaju po smiješnim novcima dionice, a sve kako bi i dalje mogli plasirati svoju robu kroz trgovački lanac „Pevec“. Bilo je to izvedeno po poznatom receptu moćnika: - „Dionice za police“!

Od onih koji nisu prodali dionice Šketu, Kordiću i njihovoj ekipi izdvajali su se Mario Radić i Jurica Lovrinčević, koji nisu imali više od 0,2 posto dionica. Dicentra i Filir, koje su bile njihove tvrtke, imale su tih 0,2 posto koje su dobili iz stečajne mase i to iskoristili za totalni prevrat.

I Lovrinčević i Radić ponovili su recept Škete, a domogli su se i dionica branitelja

I uradili su to na vrlo sličan način na koji je to činio i Darko Šket.

Otkupljivali su bud zašto dionice, a posebice su se istakli kupovinom 11 posto dionica koja je država darovala hrvatskim braniteljima. Njih je u „Pevecu“ zastupao general Mladen Mikolčević. Njega je Udruga dioničara branitelja imenovala njihovim predstavnikom, a to je izgledalo kao da ste vuku povjerili da čuva ovce.

Na papiru je general Mikolčević bio zaštitinik interesa branitelja, a u praksi nije radio ništa drugo nego ih u najmanju ruku izmanipulirao. Kupovao je  dionice i za Vujnovcu, Radića i Lovrinčevića i tako im omogućio da prigrabe svu vlast u Pevecu/Pevexu. Navedena trojka domogla se tako za 60 milijuna kuna većinskog paketa dionica. Samo 10 mjeseci kasnije isplatili su si dobit od 100 milijuna kuna.

Pa se vi sad pitajte je li „Pevec“ Zdravka Peveca bio smeće.

Općinski sud u Zlataru donio krucijalnu presudu, jednako kao što je početkom godine i onaj u Bjelovaru presudio „Volvo Göteborgu“ da mora vratiti oteto, platiti troškove sudskog postupka, jednako kao što je pred gotovo dvije godine i Državni zavod za intelektualno vlasništvo potvrdio da Pevex ne smije koristiti ime i žig Pevec!