Napisao: Igor Stažić

Foto: Arvid Olson / Pixabay

Zagreb je jedna od najzeleniji prijestolnica, no tako nije kad je riječ o dostopu do zelenih površina, među lošijima smo. Svega 1 posto građana slobodno može uživati u zelenim površinama. Važno je kazati kako dobar rezultat o ukupinim zelenim površinima imamo i zbog činjenice što "u posjedu" grad Zagreb ima velike površine.

One su u gradovima iznimno su važne za zdravlje i dobrobit stanovništva, no dostupnost im u europskim gradovima nije ista. Prema podacima EEA, Zagreb je u vrhu po udjelu zelenih površina u gradu i pokrivenosti drveća, a po javnom pristupu zelenim površinama na repu europskih prijestolnica.

Zelena urbana infrastruktura kao što su parkovi, urbane šume, drvorede, obale rijeka i privatni vrtovi doprinose dobrobiti posjetitelja i stanovnika grada. Ali nisu svi gradovi u Europi jednako zeleni, a zelene površine nisu svugdje jednako dostupne, objavila je Europska agencija za okoliš (EEA) https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/daviz/percentage-of-total-green-infrastructure#tab-googlechartid_chart_11 u današnjem priopćenju.

Prema posljednjim podacima, zelene površine u 38 država članica EGP-a čine u prosjeku 42 % urbanih površina. Grad s najvećim udjelom zelenih površina, čak 96 %, je Caceres u Španjolskoj, gdje administrativno područje obuhvaća prirodne i poluprirodne površine oko središta grada. Grad s najmanje zelenih površina je Trnava u Slovačkoj. Tamo zelene površine čine tek sedam posto prostora.

Međutim, uzimajući u obzir samo javno dostupne zelene površine, udio u 38 razmatranih zemalja je relativno nizak; u prosjeku se procjenjuje na samo tri posto ukupne površine grada. I ovdje postoje razlike među gradovima. U gradovima kao što su Ženeva u Švicarskoj, Haag u Nizozemskoj i Pamplona u Španjolskoj, javna zelena infrastruktura pokriva 15 posto gradske površine, a 30 posto. Najveći je u gradovima Finske i Norveške, a najmanji u gradovima Cipara, Islanda i Malte. Naš Zagreb raspolaže s čak 74 posto, no prema podacima EEA, samo jedan posto su javne zelene površine. Samo Reykjavik na Islandu ima manji postotak – niti jedan. Pokrivenost stabala u Ljubljani, glavnom gradu Slovenije iznosi 50 %, što znači da je među glavnim gradovima veća samo ona u Oslu (72 %) i Bernu u Švicarskoj (53 %). Zagreb (46) je i tu odliličan 5. Samo je još Vilneus bolji.

Iako Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da ljudi žive u područjima udaljenim najviše 300 metara od zelenih površina, to se odnosi na manje od polovice europskog urbanog stanovništva, a socijalno ugroženije, jer predstavljaju prostor za tjelesno vježbanje, druženje, opuštanje. Prednosti se kreću od smanjenog rizika od pretilosti u djetinjstvu do boljeg zdravlja srca i krvnih žila i niže razine depresije kod odraslih.
 

Zelena je infrastruktura u 2018. u prosjeku činila 42 % površine gradova u 38 zemalja članica EGP-a.

Prosječna urbana pokrivenost stabala za gradove u EEA-38 iznosi 30 %, ali također uvelike varira. Gradovi u Finskoj i Norveškoj imaju najveći udio pokrivenosti drvećem, na više od polovice gradskih područja, dok gradovi na Cipru, Islandu i Malti imaju najmanji, ispod 10%. Uspoređujući samo glavne gradove, pokrivenost drvećem kreće se od 4 % u Nikoziji do 72 % u Oslu.