Napisao i snimio: Borut Černelić

Za Gabrijelu Žalac i brojne zločince DORH  i pravosuđe nisu imali vremena, no zato su proganjali obične male ljude. Od seljanki koje su uz cestu prodavale vrganje, sir i mlijeko do Kolakušićevih volontera koji navodno nisu prijavili trošak volontiranja i donacije i od samo 32 kune. Gotovo pune dvije godine trajala je žestoka haranga na volontere koji nisu ništa drugo činili nego što to i sama riječ govori, pomagali. A to se i zakonom podržava. U biti, bila je to žestoka odmazda Đure Sesse, sada već bivšeg predsjednika Vrhovnog suda koji je istovremeno bio i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva. Bivši čelnik hrvatskog pravosuđa koji nikada nije procesuirao Zdravka Mamića, koji je zbog presude prebjegao u Bosnu i Hercegovinu i koji ga je nazvao Đurom Kessom optuživši ga za primanje mita i najteže oblike korupcije, zato je provodio harangu nad gotovo pedesetak Kolakušićevih volontera.

Prijetile su im kazne u iznosu od jednogodišnje mirovine! Bila je to neviđena agresija prema građanima koji su samo koristili demokratska i građanska prava. Bili su zapravo kolateral političkog obračuna predsjednika Vrhovnog suda RH i nekadašnjeg suca, a danas europarlamentarca. Odluka je prvostupanjska i DORH se može žaliti.

Za Kolakušićeve volontera, ali i za obične male ljude ova prvostupanjska presuda Milana Španovića, suca Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Ispostava Novo Gradiška ogromna je satisfakcija. Velika je to pobjeda i Mislava Kolakušića, koji polako ali ustrajno izvojeva pobjede na brojnim sudskim istancama.

Đuro Sessa nikada nije odgovorio i na teške optužbe bivšeg suca Trgovačkog suda u Zagrebu koji je na nešto civiliziraniji i kulturniji način „gađao“ bivšeg predsjednika Vrhovnog suda RH. Nikada Kolakušiću nije odgovorio ni na pitanja o navodnom lažiranju najmanje pet predsjedničkih kandidata za koje je tvrdio da nema šanse da su prikupili 10.000 potrebnih potpisa kako bi sudjelovali u predsjedničkoj kampanji. Prije svega ukazivao je tu na Marijanu Petir, koja je tek dva dana pred okončanje prikupljanja potpisa postavili samo 4 štanda. Matematički je dokazao da je to i fizički bilo nemoguće. Kolakušićeva „Antikorupcija“ ukazivala je i na sumnjive potpise u stožerima totalnog „no name političara naturščika“ Nedeljka Babića, ocvalog pravaša Ante Đapića koji ni jedan ni drugi nisu na izborima dobili gotovo ni trećinu glasova koliko su prikupili potpisa. Bilo je tu još i nekih drugih predsjedničkih kandidata u zoni sumnje, poput Dalije Orešković koja je samo 40 sati prije zaključivanja lista svojim fanovima slala panične poruke u kojima ih je tražila da pomažu ako Boga znaju, jer da ona nema infrastrukture i da joj je jako teško. Antikorupcija je jednako tako sa sigurnošću ustvrdila kako su posve legitimno potpise prikupili Zoran Milanović, Kolinda Grabar Kitarović, Miroslav Škoro, Mislav Kolakušić i na opće iznenađenje Dario Juričan!

Kao što se zna, izbornim procesima rukovodio je nitko drugi nego odbačeni Đuro Sessa s mjesta Vrhovnog suda i Državnog izbornog povjerenstva.

Policija, a i poštari, početkom listopada prošle godine zakucali su na vrata volontera koji su za Mislava Kolakušića prikupljali potpise za predsjedničku kandidaturu krajem 2019. Uručili su im pozive na kojima stoji da se trebaju, i pod kaznenom odgovornošću, hitno javiti u Državno odvjetništvo.

Njihov navodni je krimen što nisu ispostavili račune za donacije eurozastupniku koji je odlučio uključiti se i u izbore za predsjednika države. Istražitelji DORH-a šokirali su ih na obavijesnim razgovorima optužnicama da su protuzakonito financirali kampanju Mislava Kolakušića. Na teret im javni tužitelji stavljaju što nisu ispostavili račune političaru za obavljene usluge.

Za njih je vrijedno istrage i 80 kuna koliko je Janko K. iz Daruvara platio jedan četvorni metar prostora da bi na gradskoj površini prikupljao potpise za kandidaturu Mislava Kolakušića početkom studenoga prošle godine. I to samo za jedan dan, samo za šest sati. Volonterima iz Bjelovara i Slavonskog Broda stavljaju na nos isto, ali za neizdane račune od 30, odnosno 120 kuna za zakup javnih površina. Da čovjek ne povjeruje. Kako je moguće da se istražitelji u Hrvatskoj, kraj svih bestijalnih afera teških i milijarde kuna bave isključivo Kolakušićevim volonterima i navodnim prekršajima od nekoliko desetaka kuna? Zašto to isto ne čine i s volonterima koji su pomagali prikupljati potpise Kolindi Grabar Kitarović, Zoranu Milanoviću, Miroslavu Škori, Daliji Orešković, Ivanu Pernaru…? Ako je grijeh ne naplatiti predsjedničkom kandidatu zakup prostora, onda je po istom istražiteljskom principu prekršaj i ne izdavanje računa za izgubljeno vrijeme, za olovku, papir, telefon, sendvič, sok, pečenog vola…

Kolakušićeve volontere u nekim slučajevima prvo je iznenadila policija, u drugim poštari.  Kod općinskih državnih odvjetnika suočili su se s bizarnošću optužbi, a jednako i sa strahom od birokratkog aparata, reprekusija, sankcija, prijetnji... Naoko ništa ozbiljno, tim prije jer su ih i istražitelji ispraćali s osmjehom, nevjericom i tapšanjem po ramenima.

No svi ti pečati, navođenje prekršaja, zakona, institucije koje se spominju, kaznena djela…, pa i samo postupanje DORH-a…, ozbiljni su sami po sebi. Svim Kolakušićevim optuženim volonterima je zajedničko da su im istražitelji na saslušanju kazali kako ih je prijavio za nezakonito financiranje izborne kampanje DIP (Državno izborno povjerenstvo).

Na nekoliko optužnih prijedloga to i napismeno stoji, no jednako na nekima piše kako i iz obavijesti Državnog ureda za reviziju od 24. srpnja 2020. stoji da su počinili prekršaj iz članka 25, stavka 3 Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe. Tražili smo objašnjenje od Državnog ureda za reviziju, a njihov je odgovor bio frapantan. Oni nemaju pojma o svemu i ne znaju iz kojih ih je razloga navelo kao izvor Državno odvjetništvo.

- "Obavijest koju navodite nije obavijest Državnog ureda za reviziju. Državni ured za reviziju je prema odredbi članka 9. stavka 2. Zakona o Državnom uredu za reviziju (Narodne novine 25/19) nadležan, između ostalog, za obavljanje revizije političkih stranaka, nezavisnih zastupnika i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na način kako je propisano odredbama Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma (Narodne novine 29/19 i 98/19)", kazala nam je  Biserka Čoh Mikulec, mag. oec., pomoćnica glavnoga državnog revizora. Dakle ne i građana!!!

Naša je istraga pokazala kako je to zapravo rješenje DIP-a, baš kao što su i sva ostala rješenja koja optužuju Kolakušićeve volontere i koja su glavni pokretač istražnih radnji DORH-a. Za bolje poznavatelje prigoda to nije čudno. Iza svega se skriva Đuro Sessa, bivši predsjednik Vrhovnog suda RH i bivši čelnik Državnog izbornog povjerenstva koji je već nekoliko godina poznat i po žestokim obračunima s Mislavom Kolakušićem, prvo kao sucem Trgovačkog suda u Zagrebu, a potom i eurozastupnikom. Tada vodeći čovjek hrvatskog pravosuđa ispao je pravom neznalicom kad je javno na televiziji kazao kako se sudac Kolakušić nema pravo natjecati na izborima za Europarlament. Ili je imao skrivene namjere. Kolakušić mu je dokazao kako je iznosio neistine, a na kraju mu je i izborom za eurozastupnika pokazao koliko je šupljeglavo znanje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Đuro Sessa prvo je osporavao, a potom je skrušeno morao priznati hrvatsko i europsko pravo Mislavu Kolakušiću da se kao sudac ipak smije natjecati za europarlamentarca. Slično je tvrdio i Ivan Turudić. I kao predsjednik DIP-a Sessa je morao prihvatiti negativan odgovor na svoje objede Etičkog povjerenstva kojem je prijavio Mislava Kolakušića i Listu 15. Osim navedenog, Đuro Sessa potpisao je i dokument u kojem je pokušao zabraniti Kolakušićevim promatračima i udruzi Antikorupcija nadzor izbora. Po Ustavu i Zakonu o izboru članova u Europski parlament i ovom je prigodom Đuro Sessa ispao u najmanju ruku neinformiranim, a više od tisuću Kolakušićevih volontera na kraju je nadgledalo izbore. Sve po zakonu, iako su Đuro Sessa, baš kao i Ivan Turudić, javno govorili kako sudac Mislav Kolakušić nema pravo sudjelovati na izborima za Europarlament. Demantirali su sami sebe. Đuro Sessa, kao istaknuti član Državnog izbornog povjerenstva sam je svojim potpisom na kraju prihvatio Listu za Mislava za Europarlamentarne izbore.

Sve to nije nimalo neobično, jer žaoke Mislava Kolakušića i to one najotrovnije bile su upućivane na katastrofalno stanje u hrvatskom pravosuđu, na korupciju među sucima, a pri tome nije nimalo štedio Đuru Sessu.

Po Kolakušiću, „temelj korupcije u pravosuđu je „ručna“ dodjela predmeta sucima, odnosno utjecaj na to kojem će sucu biti dodijeljen pojedini predmet u rad. Radi osiguranja temeljnog načela prava i sprečavanja korupcije u sudskim postupcima na sudovima Republike Hrvatske uvedena je automatska kompjutorska dodjela predmeta sucima u rad. Sud ne može biti nepristran i pravičan kada se zloupotrijebi sustav dodjele predmeta u rad sucima.“

DORH-ovo postupanje prema Kolakušićevim volonterima tim je apsurdnije, jer Zakon jasno propisuje da nisu prekršili nikakve propise. Radi se o troškovima nastalima prije razdoblja izborne promidžbe. Ona je službeno otpočela 29. studenoga, na dan kada više nitko nije agitirao za Kolakušića, na dan kada je kazao kako će za predizbornu kampanju potrošiti NULA kuna! Upravo Kolakušićevo financijsko izvješće bilo je motiv na koji se DIP nalijepio pokušavajući dokazati kako je to bilo zapravo nemoguće. I kad već nisu mogli ništa prilijepiti Kolakušiću, učinilo im se sasvim zgodno da to učine njegovim volonterima. Ni krivima ni dužnima.

Sve je izvjesnije kako se radi o političkom obračunu, a kolateral su obični mali ljudi, Kolakušićevi volonteri, umirovljenici, koji sad strahuju od kazni koje su u visini njihovih godišnjih mirovina. Ovakvo zastrašivanje građana zbog njihovih političkih stavova i zakonitog političkog djelovanja nezamislivo je za demokratske sustave. Hoće li im Mislav Kolakušić ostati dužan?