Magistra sam farmacije, živim u jednoj prekrasnoj, ali prometnoj i bučnoj ulici centra Zagreba. Drvored koji krasi našu ulicu gledam isključivo kroz zatvorene prozore s trostrukim izo staklom kako bismo se ja i moja obitelj zaštitili od smoga i buke.
Aktivno doprinosim smanjenju zagađivanja okoliša pa svaki dan, bez obzira na vremenske prilike, odlazim na posao u 2,5 km udaljenu ljekarnu pješice, na isti način se i vraćam.
Kako bih što manje zagađivala okoliš ispušnim plinovima i bukom, po potrebi unajmljujem isključivo električni automobil od rent-a-cara, ili koristim jedno od 10 električnih vozila zagrebačkog carsharing sustava.
Otkako su ponovno najavljeni poticaji za kupnju ekoloških vozila, a tome ima već nekih 7-8 mjeseci, veselim se kupnji novog auta, pratim tržište EV-a i PHEV-a, šaljem upite Ministarstvu zaštite okoliša, Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, i naravno, ne dobivam odgovore.
Prvu vijest o tome da se približava dan prijave za poticaje našla sam na mrežnim stranicama Starta 19.travnja 2018. Bila sam sretna i presretna, vidjela se već u novoj Hyundai Koni, Nissan Leafu ili Mitsubishi Outlanderu.
>stranica je padala
I, najavljen nekih 24 sata ranije, stigao je dan prijave, 25.04.2018. Imala sam sreću, našla sam zamjenu na poslu, kako bih se mogla posvetiti ispunjavanju aplikacije. Već dan ranije sam obišla sve trgovce i na jedvite jade uspjela dobiti ponudu za električno vozilo. Natječaj, navodno otvoren do 31.12. 2018, objavljen je na stranicama Fonda u 10:00 sati. Stranice su naravno pale, vjerojatno zbog velikog interesa. Uspjela sam im pristupiti tek oko 11:00 sati. Sam natječaj nije na naslovnici, treba se dobro pomučiti, proučiti arhitekturu stranice i u šumi natječaja za energetsku obnovu zgrada, reciklažna dvorišta, sanaciju odlagališta otpada i zaštitu prirode pronaći onaj za dodjelu bespovratnih sredstava za kupnju ekoloških vozila. Tek sam tada vidjela koja se sve dokumentacija traži.
>mojoj nadi došao je kraj nakon 30 dana
Informatički sam educirana u domeni opće kulture građanina srednjih godina, a to nažalost ne uključuje ispunjavanje obrazaca u Excelu, prijenosa fotografija u PDF, ispis Excel sheeta, potpisivanje istog, skeniranje i slanje elektronskim putem. Zahvaljujući tome što sam si uzela dan godišnjeg odmora i nisam u to vrijeme bila s pacijentima u ljekarni, uspjela sam naći pomoć informatički pismenijih ljudi od mene te uz nešto obilazaka njihovih ureda, priprema i ispunjavanja traženih datoteka, obilaska fotokopiraona koje mogu printati, skenirati i slati materijale elektronskom poštom, konačno sam uspjela ispuniti sve zahtjeve i u rekordnom roku, oko 16:00 sati poslati mail Fondu. Mislila sam da je time ova procedura uspješno završila.Sada je preostalo samo čekati rješenje o dodjeli donacije od 80.000 kn, a u međuvremenu, ću još obilaziti kreditne institute i leasing društva kako bih zatvorila financijsku konstrukciju. Računam da ću svoj novi električni automobil preuzeti negdje na jesen.
Začuđujuće, iz Fonda ne dobivam nikakvu potvrdu zaprimljene aplikacije, ali ne uzrujavam se zbog toga. Pretpostavljam da su zatrpani zahtjevima poput mojega, i pristojno čekam rok od 30 dana. Kako mi se nitko nije javljao po isteku roka mailom sam zatražila informaciju o stadiju rješavanja mojeg zahtjeva.
U podužem dopisu koji je bio dijametralno suprotan o uvjeta natječaja napisali su ono najvažnije: “u 14:54 sati 25. travnja raspoloživa sredstva Fonda po ovom Javnom pozivu su iskorištena te se isti smatra zatvorenim.” O tempora, o mores. I još su dodali kako “imajući u vidu sve navedeno, svi zahtjevi i dopune zahtjeva za sufinanciranje zaprimljeni nakon navedenog vremena neće se razmatrati.
Kasnije, tražeći još jednom tekst natječaja (na stranicama Fonda mu više nema ni traga) našla sam istu obavijest.
Drugim riječima, ja osoba srednjih godina sa završenim fakultetom, koliko-toliko informatički pismena, maksimalno moguće unaprijed pripremljena, taj dan na godišnjem odmoru, nisam uspjela zahtjev predati u roku.
>baš me zanima tko su sretnici
Pitanje se nameće samo po sebi. Tko su onda onih nekoliko stotina korisnika koji će među sobom podijeliti 12 milijuna kuna donacije?
Kako su, ako nisu imali insajderske informacije iz Fonda, sve uspjeli prikupiti, pripremiti i predati isti dan do 14:54 sati? Kojim poslovima se ti sretnici bave kad se iz njih mogu iznenada isključiti i posvetiti nekoliko sati ispunjavanju prijavnih obrazaca?
Što je sa svim onim marljivim i poštenim građanima koji između 11 i 15 sati radnim danom obavljaju svoje poslove? A što s onima koji ne koriste računalo, internet i elektronsku poštu? Očigledno je kako se do donacija moglo doći isključivo temeljem insajderskih informacija, ili nekom ludom, neviđenom srećom, poput dobitka na lutriji. Samo što i igre na sreću, osobito ako se na njima dijele nagrade od 80.000 kn imaju rigorozna pravila, uz objavu pravila, uplatu dijela nagradnog fonda Crvenom križu i javne objave dobitnika.