Kako od 0,44 lipe napraviti 1718 kuna, samo u Hrvatskoj moguće je tako brzo i efikasno oploditi kapital
Zbog 44 lipe duga Hrvatski telekom traži 171.845 lipa ili 1718,45 kuna. Utjerivači dugova, lihvari, paraziti, javni bilježnici prijete ovrhom i zbog jedne jedine lipe i nije im teško "gubiti vrijeme" na pisanje, slanje preporučenog pisma, maltretitiranje..., jer zarada je masna, a družina oko kopanje iznimno zainteresirana. I srećku u Lutriji potrebno je platiti više da bi se dobio Bingo.
fb
Nakaradni ovršni zakon podario je odabranima unosan biznis u kojem ne mogu izgubiti, a jedino što im je činit' je doslovno provoditi odredbe Ovršnog zakona prema kojem je moguće "guliti kožu i kidati živce" čak i onima kojima dug iznosi jednu lipu i zbog koje se ni prosjak na cesti ne bi sagnuo. Sretnici kojima je dodijeljen hrvatski business stoljeća dio je razgranate mreže financijskih agencija, javnih bilježnika, ovrhovoditelja, utjerivača dugova, koji pod krinkom čistih računa masno zarađuju.
Kakav li je to samo biznis s ovrhama! Javni bilježnici, odvjetnici, financijske agencije..., čine sve kako bi svoj ionako unosan biznis dodatno "zarolali". Ovršni zakon u nas doveden je do apsurda, a ni izmjene ne donose puno toga boljega za dužnike. Primjer s "opomenom pred pokretanje postupka prisilne naplate", koji je samo tri mjeseca po evidentiranom dugu od samo jedne 44 lipe, samo je potvrda o čemu se tu radi. Ni o čemu drugome do guljenja kože građanima koji su zapravo bez prave zaštite, jer kako drukčije tumačiti postupke tvrtki, poput Prima solvent d.o.o. koja je po nalogu vjerovnika, OT-Optima Telekom d.d. pokrenula cijeli niz mjera i postupaka ne bi li privoljela dužnika da plati jednu jedinu lipu duga koji su nabildali gotovo na tisuću kuna. Nije ih smetalo što su pri tome izgubili najmanje deset minuta za slanje opomene, nije ih smetalo što su morali do pošte, što su potrošili novac za preporučenu pošiljku... Što tek reći na šok koji je doživio građanin koji je prvo u poštanskom sandučiću našao obavijest da mu je stigla preporučena pošiljka i koju može podići u pošti, jer mu je poštar nije uspio dostaviti. Izgubio je potom i sat vremena čekajući u redu i ne znajući o čemu se tu radi. Mislio je, a tko zna što mu je važno pristiglo, a onda prvorazredno iznenađenje. Zbog jedne lipe sve to? O tempora o mores. Još je dobro i prošao, jer mogao je proći i puno lošije da nije otišao do pošte i da nije preuzeo opomenu. U tom slučaju navalili bi mu na vrat ne samo dug od jedne lipe već i najmanje 600 kuna troška koje generira ovakav apsurdni postupak.
