Kako je započeo rat na Otoku i ne samo za zemlju, zašto su Soroš, crkva i vjeronaouk ni krivi ni dužni upleteni i tko je bračni par za koji Kuščević tvrdi da podmeće
Tko su Srđan Dvornik i Đurđa Knežević koje ministar Lovro Kuščević otvoreno proziva za sve ono loše što mu se događa, optužujući ih da su mračne sile, Soroševci, ljevičari... Pročitajte o čemu je tu riječ i to s njihovih profila, gdje ne štede jedni druge. Otvoreni Facebook rat između ministra graditeljstva koji ne haje ni za katastar te Srđana Dvornika i Đurđe Knežević, bivšeg bračnog para kojeg Lovre Kuščević etiketira da su upravo oni ta Soroševa ljevica koja ga proganja. A povijest govori kako se osoba koja se uknjižila kao vlasnik spornog zemljšta, prije u vlasništvu Dvornikovih a sada Kuščevićevih nikada nije Srđanovu pokojnom ocu platila za zemlju. Što je dalje bilo, je li Lovro platio, je li se zemlje povoljno domogao i prenamjenom je učinio još vrednijom... sad više manje postaje poznato. Po klasičnom obrascu mijenjaju se vlasnici, moćnici, gospodari života i smrti. I naravno, sve to po zakonu
Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL
Što se zapravo skriva iza svojevrsnog rata na Fejsbuku u kojem je za sve svoje nevolje Lovro Kuščević optužio krajnje ljevičare i Soroševce. Na pasja kola napao je prvo sumještanina Srđana Dvornika. Kazao da mu podmeće, jer nikada nije volio Hrvatsku, jer je radio za "strane sile" i Soroša. Potom mu je i bivšu suprugu naveo kako je i ona iz iste fele, kako je protiv vjeronauka u školama, kako ne voli domoljubnu Hrvatsku i sve u tome stilu. Sve to davno rastavljeni bračni par nije ostavilo nijemima te su na svojim Fejsbuk profilima otkrili o čemu je tu riječ, bar kako to oni vide. Đurđa Knežević mu je čak ironično napisala kako ona nije već dugo Dvornikova supruga i stoga što pravovremeno prijavljuje državi sve ono što mora, pa tako i životni status, katastar, gruntovnu... Zanimljivo štivo iz kojeg se da isčitati sva bijeda života, politike, umišljenosti, nedodirljivosti, osjećaja moći...
- Pamtite li kako je Franjo Tuđman u proljeće devedeset druge za beznačajne pare kupio nacionaliziranu židovsku vilu u Nazorovoj ulici, ili kako je Vladimir Šeks uselio u prostran stran u Bogovićevoj, u centru glavnoga grada, napisao je na svom Fejsbuk profilu Srđan Dvornik. Želio je napraviti poveznicu s današnjim "spretnim" ministrima koji se bogate preko noći i koji do vrijednih nekretnina dolaze zahvaljujući položaju, povlaštenim informacijama i čime sve ne. Naglasio je kako se zapravo ništa ne mijenja i kako je to receptura kojoj mnogi pribjegavaju, znajući da se to može, da će proći nekažnjeno.
Bio je povod i za Lovru Kuščevića da svom snagom oplete po Srđanu Dvorniku, a kasnije i po njegovoj bivšoj supruzi Đurđi Knežević. Nazvao ih je Soroševim plaćenicima, ultra ljevičarima, koji u najmanju ruku imaju "čudnu prošlost", koji su radili za neprijatelje, koji nisu za to da se vjeronauk uči u školama. No nije njihov sukob samo ideološki! Kako priča prča tako se vidi da se dvije familije u Nerežišću i oko imovine spore. Ima tu svega i svačega, pa čak i toga da u bivšoj imovini Srđana Dvornika, zapravo njegova oca, danas uživa ni manje ni više nego ministar. Svakojake interpretacije vežu se uz nove/stare vlasnike, a sve je to pokušao objasniti Srđan Dvornik koji je kazao da je činjenica da njegova obitelj više nije vlasnik sporne zemlje, baš kao što je činjenica da spornu zemlju od njegova oca nije oteo i nije ne platio Lovro Kuščević, već neki drugi navodni kupac, koji za nju nikada njegovu ocu ni dinare, ni marke, ni eure, a ni kune nije dao. Začudo, upisao se potom u sve moguće knjige i tako nastavio trgovovati zemljom. Tko (ras)prodaje otok Brač i kako se u živo mijenja njegova vlasnička struktura, možda i najbolje opisuje ovaj životni sukob pripadnika dva posve različte svijeta. I nije tu problem u različitosti njihova svjetonazora, ideološke i stranačke pripadnosti, vjeri... Koliko god se protagonisti trudili smjestiti ga u ideološko-vjerske antagonizma u pozadini se ne krije ništa drugo nego prerastodjela nekretnina i svega onoga što vrijedi.
No evo iz prve ruke što su oni kazali.
LOVRO KUŠĆEVIĆ na Fejsbuku: U današnjem izdanju Jutarnjeg lista napokon je krenulo razotkrivanje onih kojima smetam. Računaju da sam na samrti pa kao lešinari otvaraju svoje kljunove.
Danas je svoj "kljun" otvorio prvi od njih.
To je Srđan Dvornik. Ne znam kako ga lakše opisati nego kao lijevog aktivista. Dok je Domovina još bila u ratu i dok su se spremale najveće vojne operacije za oslobođenje okupiranih teritorija, Bljesak i Oluja, Dvornik je 1994. počeo raditi kao izvršni direktor u Soroševom Institutu otvoreno društvo, koji će financirati oporbene stranke i udar na HDZ. Tamo je radio do smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Svojevremeno je osnivao Udruženje za Jugoslovensku inicijativu, a radio je u raznim domaćim i stranim ljevičarskim fundacijama (pročitajte njegov životopis u objavi ili potražite na web-u).
Evo i još jedan prilog na linku https://bit.ly/2XuSf71 od 20. lipnja 2019. kada je izjavu "slučajno" dala „Nerežiška” koja inače živi u Zagrebu i koja je, pazite, govorila kako se ljudi plaše, što za samu nju nije bio slučaj iako u prilogu nije bila potpisana niti imenom što je uobičajena praksa televizijskih kuća.
Tko je ta "Nerežiška" - Đurđa Knežević? Politička aktivistica, feministica, osoba koja želi izbaciti vjeronauk iz škola i naravno životna partnerica Srđana Dvornika. Sjetite se što sam rekao, napadaju me lijevi aktivisti! Dok me ovakvi napadaju znam da sam na pravom putu!!!!!
I naravno da nisam ja cilj već sredstvo, oni nisu organizatori već oruđe, a cilj je ono što nisu uspjeli 1990.-tih sve uz pomoć Soroševog novca. Ovo su sve neoborive činjenice!
ĐURĐA KNEŽEVIĆ na svojoj Facebook stranici: -
Šta ste se okomili na prijana Lovru, sve je reka' istinu. Politička sam aktivistica, feministica, silno želim da vjeronauk ode iz škola (dapače, da ga uopće nema). Poznaje me prijo. Jedino tamo gdje počinje njegov ministarski resor, uprava, tu stvari standardno škripe. Ja jesam nerežiška, koja živi u Nerežišćima i to već deset godina, tu mi je adresa, stalno boravište, tu glasujem, plaćam porez... to bi mu mogao šapnuti njegov mini-načelnik a i u Državnoj upravi tako piše. Također, životna partnerica sa onim sorosevcem Dvornikom nisam već desetljećima i o tome sve piše, prijavila sam, u onom katastru, pardon, nekom registru, državnom vragu i sotoni, da smo u miru i ljubavi razvedeni. Ali ko će još prijavljivati promjene izmjena ovoga i onoga pa još i upisivat u katastre, registre... razumite Lovru, nit ima vremena, nit zna šta sve ima.
"U prilogu je izjavu ‘slučajno’ dala ‘Nerežiška’ koja inače živi u Zagrebu i koja je, pazite, govorila kako se ljudi plaše... Tko je ta ‘Nerežiška’ - Đurđa Knežević? Politička aktivistica, feministica, osoba koja želi izbaciti vjeronauk iz škola i naravno životna partnerica Srđana Dvornika. Sjetite se što sam rekao, napadaju me lijevi aktivisti! Dok me ovakvi napadaju znam da sam na pravom putu! I naravno da nisam ja cilj već sredstvo, oni nisu organizatori već oruđe, a cilj je ono što nisu uspjeli 1990.-ih sve uz pomoć Soroševog novca. Ovo su sve neoborive činjenice!”.
SRĐAN DVORNIK:
Takva smiješna zabluda živi u našem narodu, takva glupa djetinjasta laž, takav moralni kič, da je rat bio vrijeme nevinosti, da smo tada bili bolji, časniji, plemenitiji, uzvišeniji. Objektivno, ratna stvarnost nije mogla biti različitija od toga. Nađite novine iz devedeset prve. Ljudi su bili gori, kako su ljudi u takvim okolnostima i inače gori, otimaju tuđe otvoreno i drsko, s bezobzirnošću i neumjerenošću na koju se mirnim godinama nikad ne bi osmjelili. To je, napokon, sama srž rata. Ne samo u nas. Od zore čovječanstva do dana današnjeg zbog toga muškarci uzimaju oružje u ruke, jer su se polakomili za nečijom zemljom, kravama, ljetinom i ženama. Tko bi ikad ratovao da nije nakanio ugrabiti nešto što nije njegovo?
Sumnjive nekretnine Gorana Marića, Tomislava Tolušića i Lovre Kuščevića besprijekorno se uklapaju u tu tradiciju. To da su ministri uprave, poljoprivrede ili državne imovine na ružan način postali vlasnici brojnih kuća i stanova baš ni po čemu ne iznevjerava svetu borbu za hrvatsku stvar. Dapače, svinjarije koje su Marić, Tolušić i Kuščević učinili najizvornije čuvaju uspomenu na Domovinski rat. Pamtite li kako je Franjo Tuđman u proljeće devedeset druge za beznačajne pare kupio nacionaliziranu židovsku vilu u Nazorovoj ulici, ili kako je Vladimir Šeks uselio u prostran stran u Bogovićevoj, u centru glavnoga grada - to je, drage moje Hrvatice i dragi Hrvati, otpočetka bilo ono za što smo se borili.
I nemojte misliti da nekoga osuđujem, nema u tome zaista ništa krivo. Jer, i domovina je naposljetku nekakva nekretnina.