Napisali: Igor Stažić i Aljoša Mrak

Snimio: Boris Štajduhar

Točan iznos investicije još nije poznat, a zauzvrat će Porsche dobiti dioničarski paket od 10 posto. Njegovu tehnologiju, njegove baterije, infotainment sustave i know-how u proizvodnji električnih automobila koriste svi. Rimac je postao i brend koji privlači ulagače iz Latinske Amerike i dalekog Istoka.

Rimčev Concept_One, nova edicija još snažnija, brža i autonomnija spremna je za Ženevu! Čuli smo to od opuštenih zaposlenika Rimac automobila dok smo početkom veljače prošle godine čekali jednog od najvećih hrvatskih industrijskih genijalaca da dođe na dogovoreni razgovor. Bili smo kod njega i pretprošloga ljeta, kada je sa zanosom pričao o novim planovima i tehnološkim dosezima, jurnjavi za rekordima, jačanju biznisa u Svetoj Nedelji.

U nekoliko godina Mate je Hrvatsku stavio na mapu značajnih proizvođača auta. Neki tvrde, ne bez dokaza, kako je Hrvatska jedna od top 5 zemalja u kojima se proizvode sportski auti koji najbolje ubrzavaju (Concept S 2,6 s do 100 km/h), gdje su budućnost i europsko središte znanja potrebnog za razvoj, ne samo auta na alternativni pogon.

Prije samo dvije i pol godine dana u Švicarskoj je Rimac ugodno šokirao svjetsku javnost sportskim električnim bolidom koji razvija nevjerojatna 1384 konja, postiže najveću brzinu 365 km/h, a do stotke sprinta kao i ekstremno skupi konvencionalni Bugatti Chiron. Očekivali su svi samo dorađenu verziju Concepta One, no inačica S je bila pravi bum. I sada je sve obavijeno velom tajni i teško je od Mate izvući puno riječi. Ipak, kazao nam je kako su poslovi oko nove generacije Concepta_One dovedeni na posve novu razinu i ne samo da se radi na njemu. U odjelu za dizajn vidjeli smo kako izgledaju i sklopovi za posve novi Concept 2. Nova sjedala, oku nam je zapelo i na potpuno novoj monocoque karoseriji, ovaj put sazdanu isključivo iz karbona. Concept 2 bit će zato lakši, kao i nove baterije, motora će biti četiri kao i dosada, ali su i oni s nizom preinaka.

Koliko je uznapredovao s njihovim razvojem u proteklih godinu dana?

-Ovo je naša 10. generacija baterija, spram prethodne ima dvostruko više energije i snage u istim gabaritima. Mogućnosti baterija uspijevamo godišnje poboljšati 10 posto, a cijena ne naraste više od četiri posto!

Ovdje je “juice”, govorio nam je zaneseno Mate dok smo stajali pokraj baterije s dva modula, koja je u Conceptu S isporučivala više od 1 MW snage, ili već navedene 1384 KS.

Pametnome dosta! Sasvim je izvjesno kako će zbog tih preinaka ovogodišnji ženevski izložbeni primjerak obnovljenoga Concepta_One biti snažniji i brži, ali i skuplji od 750.000 eura, koliko stoji aktualni model.

Koja li je to priča! Zadivljujuće je što je sve Mate uspio napraviti u 14 godina otkako sam ga prvi put upoznao. Razgovarali smo nedavno u ogromnoj dvorani u kojoj se susreću ili mimoilaze njegovi inženjeri, činovnici, tajnice... s gostima, poslovnim partnerima, čak i s kućnim ljubimcima koji bezbrižno oko njih mašu repovima. A pred desetljeće i pol moj je prijatelj Stipe bio doveo u redakciju Auto kluba tatu i sina Rimac da mi pokažu njegov prvi izum - rukavicu o kojoj nitko nije želio pisati. Objavili smo priču i možda dali poticaj Mati. I dok smo razgovarali o tome što danas radi, na zaslonu moga mobitela zasvijetlila je poruka; danas je Stipi rođendan! Koje li simbolike - do jučer bio je wunderkind, a danas je s netom završenih 28 godina pokretač startupa, tehnološkoga čuda u relativno zaostaloj zemlji. I otkud sad Stipe opet u toj priči!?

Dolazak najboljeg konstruktora

Pod Rimčevom je “komandom” u stalnome radnom odnosu, nešto više od 200 zaposlenika, sve vrvi od mladih i obrazovanih ljudi. Ne rade oni isključivo na sportskim bolidima koji nose naziv Concept ni na električnome biciklu Greyp koji postiže rekordnu autonomiju 120 kilometara. Po tome ih svi znaju, no Rimac automobili puno su više od toga. Oni koji malo bolje poznaju poslovne aktivnosti ove kompanije znaju kako su Concepti, baš kao i Greyp flagship, tvrtka koja se specijalizira za naprednu tehnologiju izgradnje baterije, softvera, hardvera, infotainmenta, bavi se čak i s opremanjem jahti elektronskim gadgetima i bogzna čime... U tajnosti Matu posjećuju vodeći ljudi iz svjetske autoindustrije, ali i školarci i studentarija iz cijeloga svijeta. Nedavno je k njemu bila pristigla poveća skupina izraelskih srednjoškolaca, doletjeli su čarterom u Zagreb. Prije tri godine privatnim je zrakoplovom sletio i Christian von Koenigsegg, vlasnik danas najbržega hibridnog auta na svijetu.

-Nazvao me je rano ujutro i pitao mogu li ga primiti u Svetoj Nedelji. Bio sam počašćen, jer i tada je Šveđanin slovio za jednog od najuspješnijih konstruktora iz takozvanih privatnih radionica. Kada dolazite, upitao sam. I što mi je odgovorio? Za dva i pol sata. I bio je tu, kako je i kazao, veli Rimac.

Otad intenzivno surađuju, a Mate sada radi i treću generaciju baterija za njegov hybrid Regeru. Bitno su drukčije od onih koje pokreću Concept One, S i 2, jer u hibridu imaju sasvim drukčiju ulogu. Christianu von Koenigseggu najvažnije je da njegov bolid što bolje ubrzava i potpomaže benzinski motor. Tu ne treba voditi računa i o autonomiji, već isključivo o snazi. Upravo zahvaljujući i tomu iskustvu Mate se prometnuo kao jedan od najboljih proizvođača jakih i iznimno sigurnih baterija. Na crash testovima izdrže udar 60 G sile! Daleko je to iznad standarda koje propisuje europska regulativa.

Jesu li k njemu i zbog toga dolazili i najveći svjetski automobilistički menadžeri poput Mercedesova čelnika Dietera Zetschea i Carlosa Ghosna, Libanonca rođena u Brazilu, s doktoratom sa Sorbone, koji je na čelu Renault Nissan Alijanse? Nije isključeno, jer i biznismeni toga kalibra dobro znaju tko je Mate Rimac. U predgrađu Zagreba, nije nikakva tajna, proizvodi se infotainment za jednu razvikanu automobilsku kompaniju, i Rimčeve baterije, softver i hardver naručuju mnogi, pa je Rimac u sve intenzivnijoj potrazi za lokacijom na kojoj bi organizirao masovniju proizvodnju.

Za našega posjeta idilu u tvornici ”remetila” su tri psa polegla pokraj nogu djelatnika.

-Nisu naši, ali su dobrodošli, rekao nam je smiješeći se Miro Zrnčević, aktivni drifter s hrpom pokala i poslom iz snova: PR i testni vozač Rimac Automotivea.

U tvornici vlada ozračje opuštenosti, i nije takav samo Mate Rimac. Direktore tvornica i poduzeća uglavnom zamišljamo kao energičnu gospodu u odabranim odijelima, a pred nama je ljetos bio bradati mladić u kratkim hlačama, a za našega zadnjeg susreta navukao je vestu i duge hlače. Bradu i dalje ima uredno šišanu. Nažalost, onu energiju po kojoj je poznat nisam vidio prije nekoliko dan! Nije se osjećao najbolje, previše putovanja, stresa, pa i virus povrh svega, učinili su svoje.

Ali, hej, govorimo o 28-godišnjem mladiću koji ima tvornicu u kojoj je napravio vlastiti auto i supersportski automobil. A on je još kao golobradi izumitelj prvi novac bio zaradio kao inovator prodajom patenata iz svoga studija mehatronike. Krivac za to bio jedan od njegovih prvih patenata koji je međunarodno bio zapažen - rukavica koja pokretima ruke i prstiju može zamijeniti tipkovnicu na računalu ili miša, naprimjer. Naravno, njega su ipak više zanimali auti.

Concept_One korijene vuče iz drifta. Zapravo, pravila natjecanja u automobilističkom proklizavanju također su dio autoutrka, a u njima je prije nekoliko godina Rimac bio zapažen. No, motor staroga BMW-a E30 nije više mogao izdržati sve napore driftanja (pa tako ni nadmetanja u ubrzavanju). Umjesto da ga zamijeni drugim autom, Rimac ga je preradio na struju. Napravio je remek-djelo s oko 650 “konja”, kojim je popravio čak 5 svjetskih rekorda, a auto je svih pet puta sastavio, rastavio i opet sastavio u poboljšanoj inačici. I nikada nije bio posve zadovoljan.

Zašto driftanje i natjecanja u ubrzavanju?

Concept_One je stoga tu. Rimac je znanje, koje je takvo ili u drugačijim oblicima prodavao drugim tvornicama, unovčio u autu koji ne grmi, nego u trenutku tiho nestane. No, lagali bismo ako bismo rekli kako je posve tih: Zviždanje elektromotora je izrazito, još jači je zvuk mjenjača s ravnim zupčanikom. To znači da za promjene stupnja pošteno zastane pa automobil poskoči, kao da su mu u utrobu ubacili dodatnu energetsku pločicu.

-Serijski će imati normalni zupčanik u mjenjaču i biti mnogo tiši, ovakav je zato što je samo prototip koji iznimno puno koristimo na trkalištima, pojasnio je Rimac.

Šest automobila Concept_One, vrijednih po tri četvrtine milijuna dolara, već su prodali, osam će ih proizvesti prije nego što se uhvate ostvarenja novoga projekta. Prodano je i do sada i dva Concepta S? Zanima vas što nas čeka?

Radno ime projekta je C2. Pogon sprijeda je putem reduktora okretaja prenesen neposredno na kotače, na stražnjoj osovini je ograničeni dvostupanjski mjenjač s dvjema sklopkama načinjenim iz ugljikovih vlakana. Baterijske ćelije kupuju ondje gdje su najbolje, a iz njih baterije sklapaju sami, sa svom elektronikom. Isto vrijedi za elektromotore i elektroniku za njih i elektroniku koja nadzire cijeli auto. U tome su sjajni. Auto ima sustav All Wheel Torque Vectoring, koji samostalno kontrolira okretni moment na svakome kotaču. Putem nebrojenih senzora elektromotor u svakome trenutku po potrebi dodaje ili oduzima snagu kotaču koji u tome trenutku treba osigurati vrhunsko prianjanje na cestu.

Ništa čudno glede toga što i vlasnik i glavni testni vozač dolaze iz svijeta drifta. Da, tu dolazi do izražaja Matova želja za dinamikom, adrenalinom i zabavom za upravljačem. Ali, gle vraga, u načelu – taj mladić nema svoje vozilo, ni kakva supersportaša ili prestižnu limuzinu, po potrebi se naokolo vozi bilo kojim službenim autom, a najviše voli kada ga na posao i s posla vozi njegova djevojka u Miniju. Koji je, naravno - Cooper S.

Načuli smo, da se njegovi suradnici kao malo boje njegovih vožnji Concept_Oneom, jer potom odmah dođe u tvornicu i kao pravi perfekcionist traži poboljšanja. Zato ga moraju donekle umiriti, jer inače ne bi mogli nikada dovršiti automobile, nego ih samo razvijati.

Stare i preskupe tehnologije

Dizajneri su većinom stranci. Unutrašnjost je uglavnom oblikovao Goran Popović, koji je prije radio za slavnu Pininfarinu. U poluležećem položaju za upravljačem možete čitati na središnjemu velikom zaslonu 57 podataka, zavaljeni u školjkastom sjedalu s puno kože, koje je izradila tvrtka Vilner. Vrhunski, uistinu!

U tvornici se, jasno, nisu uspavali, uskoro će nabaviti preše za izradu dijelova iz ugljikovih vlakana. Na upit ne bi li bilo lakše kupiti glavne dijelove automobila odgovor je bio jasan: -Nitko ti ne prodaje najnovije tehnologije, u dobavitelja elektronike ili infozabavnih sustava bismo morali kupiti jednu generaciju stariju elektroniku i za nju dati pet ili šest milijuna eura. To je previše novca za nešto što je već prošlost, objasnio nam je Zrnčević. I ako hoćeš napredovati treba izmišljati i uporno raditi. Ali, kako kaže Mate Rimac, jedan posto je ideja, 99 posto su uporan rad, znatiželja i tvrdoglavost.

No, prije nego što su nam iznijeli sve pojedinosti, trebalo ih je zaslužiti. Na biciklu. Nasreću, godišnje bicikliram četveroznamenkasti broj kilometara, Greyp je električno vozilo. Zapravo trkač među električnim biciklima, ima 1,3-kilovatnu bateriju i elektromotor koji omogućava najveću brzinu 70 kilometara na sat!

-Omogućava 25 kilometra na sat za vožnju po biciklističkoj stazi, bez kacige i bez registracije, a možete njime pojuriti i 70 kilometara na sat, ne treba okretati pedale, nego samo pritisnuti gumb, rekao je Rimac i već odjurio niz dugačku cestu. Jihaaa, to je baš zabavno,mislio sam, ali je pri naglome startu glava ostala na mjestu, a trup s nogama i rukama već na drugoj strani mjesta. Da je stvar još zabavnija brine siva zona: u načelu ga ne treba registrirati kao motocikl, ali ako vas policajci uhvate pri brzini 70 kilometara na sat teško ćete izbjeći kaznu. Zanimljiv je način pokretanja i otključavanja, to funkcionira pomoću otiska prsta (omogućava 50 korisnika, svakoga s njegovim ovlastima i ograničenjima), vrhunska baterija napuni se u 80 minuta i omogućava 120 kilometra vožnje.

Nije zaboravio utrke

A sada, jasno - cijena. Osnovna cijena bicikla, koji s 49 kilograma nije baš lak kao pero, je 6500 eura,s ponešto dodatne opreme lako naraste iznad 10.000. Koja luda bi kupila takvo vozilo? Očito kupaca nije malo, upravo su napravili još 80 takvih bicikala, tik pred proizvodnjom je poboljšana inačica s 1,5-kilovatnim motorom i boljom elektronikom. Jedan od onih koji imaj Greyp je i Christian von Koenigsegg, koji je (slično kao Rimac) vlasnik, duša i vođa razvoja u automobilskoj marki s njegovim imenom. Ona izrađuje najbrže superautomobile na svijetu. Njezin najnoviji ljepotan Koenigsegg Regera hibridni je supersportaš i njegov električni dio pun je tehnologije koja je nastala u Rimac Automotivu. Zato lako postiže 1500 “konja”, koje stvaraju motor s unutarnjim izgaranjem i elektromotor. Ubrzanje oko 20 sekundi do 400 kilometara na sat je takvo kao da su vas postavili u raketu za Mjesec. U čast suradnje pri Rimcu su izradili poseban Greyp obojen kao Koenigseggu, iznimno za Christiana.

Utrkivanje Mate Rimac, jasno, nije zaboravio. Onaj prvi električni auto predugo je čekao trenutak kada će u tvornici imati toliko slobodnoga vremena da ga vrhunski obnove, pa su se umjesto toga prihvatili novoga projekta. Japanac Nobuhiro ‘Monster’ Tajima je sinonim za trkače zahtjeve, bio je tijesno povezan sa Suzukijevom tvorničkom ekipom u reliju, potom se specijalizirao za pobjeđivanje i rušenje rekorda na najslavnijoj i najtežoj planinskoj utrci Pikes Peak – i prije nekoliko godina to je umjesto klasičnim počeo postizati električnim autima. Kako u tome nisu bili tako uspješni kako su željeli, a k tomu je devetostruki prvak u reliju Sebastien Loeb lani rekord srušio klasično pogonjenim trkaćim autom, Tajima je u pomoć pozvao Rimca. U njegovu su tvornicu dostavili trkači auto bez pogonskoga sklopa i u četiri mjeseca su im napravili zvijer koja je s 1500 kilograma 1,1-megavatnim motorom (što je nekako mjerljivo s oko 1500 KS klasičnoga motora s unutarnjim izgaranjem) postizala brzinu 100 km/h u samo 2,2, a 200 km/h za 5,4 sekunde. Jasno, ima pogon na četiri kotača i raspoređivanje obrtnoga momenta na svaki kotač posebno.

Kapa dolje za 64-godišnjega Japanca, koji se usudi takvom raketom zaputiti na gorsku utrku, gdje na 4300 metara nadmorske visine nema ni zaštitnih ograda uz duboke ponore kraj ceste. -Isprobao sam ga na trkalištu i, otvoreno rečeno, vjerujte mi, da sam na milijun puta prevezenoj stazi otkrio nekoliko novih zavoja koji su za obične automobile samo malo zakrivljena ravnina, kaže Zrnčević.

Tajima je bio oduševljen. A kakav osjećaj je Rimac imao za volanom?

-Napravili smo vrhunski trkači auto, ali ga zbog službenih putovanja i zahtjeva razvoja još nisam uspio isprobati, kratko je odgovorio. Pa kažu kako novac i moć kvare ljude …!

Sjećate li se spomenute inovativne rukavice, koja mu je kao izazov vjerojatno skratila mnogo noći? No, tu rukavicu bi mogao sada opet baciti na tlo i tako izazvati svoje takmace u bitku tko će napraviti bolji (električni) superautomobil.

Kladimo se - tko bi pobijedio? 

Igor Stažić i Aljoša Mrak