- Svakako neću moći zapamtiti sve COVID pacijente koji su prošli kroz moju bolnicu, ali jednog svakako neću zaboraviti. U pitanju je pacijent srednjih godina koji je na prijemu u bolnicu u anamnezi naveo: "Nisam se cijepio protiv COVIDA jer želim preboljeti virus prirodno."
Nakon toga je zbog COVID upale pluća neko vrijeme ležao na COVID odjeljenju gdje je, prirodno, dobivao dodatni kisik, prirodnu antikoagulantnu terapiju da bi se prirodno spriječio nastanak tromboembolije i još par specifičnih i nespecifičnih, nadasve prirodnih lijekova.
Pošto je zbog slabog stanja bio u krevetu, prirodno su ga njegovale medicinske sestre, i povremeno je, prirodno, bio na snimanju pluća kako bi se potvrdilo da bolest progredira, što se već vidjelo klinički. Zbog toga je, prirodno, prebačen na potentnije modalitete oksigenoterapije.
Zbog dalje progresije bolesti bio je, prirodno, prevezen u drugu ustanovu, višeg ranga. Tamo je, prirodno, liječen u jedinici intenzivne terapije, gdje je za njega, prirodno, brinulo još više liječnika i sestara. Uz pomoć prirodne tehnologije, danas dostupne. Preživio je.
Nakon toga je zbog, ovaj put zaista prirodne, slabosti svih mišića uslije dvomjesečnog ležanja, upućen u treću ustanovu, na rehabilitaciju, kako bi ga digli na noge. Opet angažiranje prirodnog saniteta uz pratnju. I nakon toga još bar jedno mjesec dana, prirodne, rehabilitacije.
Nakon rehabilitacije biće mu potrebno bar još šest mjeseci, ako ne i godinu dana, da dođe blizu nivoa fizičkih mogućnosti koje je imao pre bolesti. Vjerojatno nikada neće uspeti da dostigne isti nivo koliko god se, prirodno, trudio. Ali to je ono što je i želio. Ili ipak ne?
Da smo poštovali njegovu inicijalnu želju, koje se on svakako odrekao onog momenta kada je zakoračio u bolnicu, i da smo ga pustili da prirodno preboli virus, njega poslije par dana već ne bi bilo. On je preživio uz pomoć desetina ljudi koji se, evo, već dvije godine lavovski bore.
Vakcina je došla pre godinu dana i na žalost nije ispunila sva očekivanja. Ali je i više nego dovoljna da spriječi ovakve teške forme bolesti. I zato je nemoguće opisati osjećaj kada svaki dan gurate sebe do maksimuma da ispravite ono što je moglo da se riješi prostom vakcinacijom.
Mi ne biramo svoje pacijente. Podjednako liječimo i one koji su odgovorni prema sebi i ove druge. Ali i mi smo ljudi, sa svim spektrom emocija koje su, kako pandemija teče, sve naglašenije. Te emocije ne utiču na naš posao, ali utiču na nas lično. I na poslu i van njega.
I zato ne možemo šutke da gledamo na poteze raznoraznih anonimnih i javnih ličnosti koje iz svog sebičluka i samoživosti, ljudske gluposti, ograničenosti i zatucanosti, rade sve kako bi sabotirali borbu protiv virusa i otežali nam posao. To nije samo pitanje razuma već i emocija.
Kao što svako ima pravo da se poziva na svoje slobode i pravo da se ponaša kako mu se digne, isto tako i mi imamo pravo da nas bole kurci za to vaše trabunjanje i bulažnjenje koje je samo paravan za vaš egocentrizam. I ne, ne zanimaju nas vaše filozofije, to se žalite mami.
Kada jednog dana zbog svoje gluposti zaglavite u bolnici, a to će se desiti, liječićemo vas po svim protokolima ali ne očekujte ni zrnce empatije jer to nećete dobiti. Bit ćemo poslovično uljudni ali znajte da iza toga preziremo svaku vijugu vašeg štetočinskog mozga.

Svakako da neću moći da zapamtim sve COVID pacijente koji su prošli kroz moju bolnicu ali jednog svakako neću zaboraviti. U pitanju je pacijent srednjih godina koji je na prijemu u bolnicu u anamnezi naveo: "Nisam se cijepio protiv COVIDa, jer želim da prebolim virus prirodno."

— Srđan Lukić (@srdjl) January 6, 2022