Napisao: Igor Stažić

Foto:  Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Prof. dr. sci. Ivan Đikić sinoć je u razgovoru za Novu TV kazao: - Pronašli smo kemijske inhibitore koje možemo ciljano uništiti i dobiti dvostruku terapiju – s jedne strane uništavamo virus u ljudskim stanicama, a s druge strane ljudske stanice potiču antivirusni odgovor tako da uništavaju i one viruse koji su još uvijek prisutni u organizmu''. Vijest je u svakom slučaju zanimljiva, posebice u trenucima kad se traži lijek i cjepivo za pandemiju koja je pogodila svijet, odnijela do sada 284.289 života i koja i dalje prijeti jer Svijet za COVID-19 još nema „protuoružje“. Kako je riječ o iznimno važnim trenucima tako je i svaka nova pozitivna informacija o mogućem suzbijanju Corone melem na ranu. U ovom slučaju riječ je o objavi znanstvenog rada medijima koji nije prošao znanstvenu recenziju ili, kako bi to stručnim znanstvenim rječnikom rekli, “peer review”. Ono sto je još bitnije je činjenica da znanstveni tim profesora Đikica nije prvi znanstveni tim koji je došao do tog otkrića – preciznije rečeno, 29. travnja ove godine je grupa Profesora Marcin Draga, sa Sveučilišta u Wroclaw-u, u Poljskoj pohranila njihov znanstveni rad na BioRvix repozitorij pod naslovom “Activity profiling of SARS-CoV-2-PLpro protease provides structural framework for anti-COVID-19 drug design” (https://www.biorxiv.org/content/10.1101/2020.04.29.068890v1) u kojem su, sedam dana prije profesora Đikica, objavili gotovo isti znanstveni rad. Skroz je deplasirano, kako je to profesor Đikic jučer tvrdio brojnim hrvatskim medijima, da se radi o skroz novom i epohalnom otkriću, jer to jednostavno nije slučaj!

BEZ JAVNOSTI DO VERIFIKACIJE

Kao takav on se u ovoj fazi po znanstvenim protokolima nikako ne bi smio iznositi širokoj javnosti, a niti koristiti u kliničkoj praksi kao potvrđena i ocijenjena informacija. Zapravo, riječ je o preuranjenom istrčavanju u javnost sa spoznajama koje možda i neće biti protokolarno i znanstveno verificirana, pogotovo zbog činjenice da grupa profesora Đikića nije prva koja je došla do dotičnog otkrića. Znanstvenici koji drže do svog i ugleda nadležnih institucija se nikako ne smiju zaletavati tako lako, jer ih to u protivnom vodi u samodopadnost, neutemeljeno hvalisanje, senzacionalizam i samopromociju.
Ovakav postupak uglednog hrvatskog znanstvenika, profesora na Sveučilištu Goethe te direktora Instituta za biokemiju u Frankfurtu tim je neobičniji, jer upravo je on u nekoliko navrata u novijoj povijesti osuđivao. I to javno, istim argumentima koje navodimo, tvrdeći da znanstvenici nemaju pravo tako olako iznositi tvrdnje da su pronašli čudotvorne lijekove, da su na putu da otkriju spasonosnu formulu s kojom će izliječiti rak. Sjećamo je nedavno jedne takve reakcije u kojoj nije štedio svog kolegu po titulama i znanstvenom doprinosu, a potrudio se diskreditirati takve njegove postupke u većini medija koje je upravo jučer koristio da dopre do javnosti sa sretnim vijestima i mogućim spasonosnim rješenjima. Prof. dr. sci. Ivan Đikić, očito sve ovo vrijeme ima dva metra, jednog kojim mjeri kolege znastvenike, a drugog koji bi trebao vrijediti samo za njega.

ZNANSTVENICI TO NE RADE

Nema tog farmakologa i znanstvenika koji ne zna kakva je procedura i kad se i na koji način može otvoreno i posve javno pričati o takvim senzacionalnim otkrićima. Tek kada jedna publikacija bude službeno prihvaćena od znanstvenog časopisa koji ga je recenzirao, onda znanstvenici imaju stručno i moralno pravo raditi ovakav PR! U ovoj fazi se to ne može i ne smije, a pogotovo u sluČaju kada je već netko prije profesora Đikića objavio gotovo istovjetno znanstveno otkriće! Dakako da nema znanstvenika koji ne želi da se ostvare znanstvena očekivanja, pa i ona koja pomažu borbu protiv COVID-19, raka, ebole, SARS-a..., ali jako je opasno za cijelo društvo u cjelini kad se ovakvim isforsiranim objavama daje možda i lažna nada. Za one bolje upućene, ovakvim metodama pribjegavaju oni koji su skloni samodopadnosti i koji ne poštuju pravila znanstvenog kodeksa, kako se jedino smije doći do krajnjeg cilja, do lijeka ili cjepiva koji odista pomažu. Ovakav pristup nije znanstveno utemeljen i osim što daje lažnu nadu oboljelima krajnje je nekorektan. Rad Đikićevog znanstvenog tima pohranjen je u obliku tzv. preprinta na repozitoriju „Research Square“ i nije prošao znanstvenu recenziju i kao takav ne smije se komunicirati na način na koji to Đikić radi. Repozitorij „Research Square“ za sve njihove pohranjene publikacije navodi kako se bez znanstvene revizije ne mogu i ne smiju navoditi u medijima, ali isto tako ni u kliničkoj praksi. https://www.facebook.com/?ref=tn_tnmn

Zašto se toga Đikić nije pridržavao i zašto nije odolio da širokoj javnosti podijeli spoznaje za koje on i njegov tim drže da su velik korak naprijed u obračunu s Covid-19, pitanje je na koje znanost zna odgovor. Da li i prof. dr. sci Ivan Đikić? Ulijevati nadu u nešto što još nije potvrđeno i verificirano vrlo je neobično i hrabro. Činjenica je kako Đikić nije kazao da su pronašli konačni lijek, već „kemijske inhibitore koje možemo ciljano uništiti i dobiti dvostruku terapiju. S jedne strane uništavamo virus u ljudskim stanicama, a s druge strane ljudske stanice potiču antivirusni odgovor tako da uništavaju i one viruse koji su još uvijek prisutni u organizmu'', objasnio je voditeljici Nova TV, Đikić te dodao kako su baš oni „prvi s mogućim lijekom“. Kazao je: - ''Taj jedan koncept i novu ideju nitko nije testirao. Mi smo prvi koji imamo mogući lijek koji će imati dvostruko djelovanje i na virus i na poticanje imunološkog odgovora'', istaknuo je hrvatski znanstvenik. Naglasio je da je ovo otkriće ogroman korak prema pronalasku lijeka.

Pri tome se nije referirao na masno otisnuta upozorenja „Research Square“ i crvenom bojom naglašena, o načinima komuniciranja s publikacijom u procesu (slika u prilogu):

DOKUMENTI KOJI OTKRIVAJU ISTINU

“PREPRINTS ARE PRELIMINARY REPORTS THAT HAVE NOT UNDERGONE PEER REVIEW. THEY SHOULD NOT BE CONSIDERED CONCLUSIVE, USED TO INFORM CLINICAL PRACTICE OR REFERENCED BY THE MEDIA AS VALIDATED INFORMATION”
Zasigurno da ne postoji nitko na svijetu tko ne želi čuti tako dobre vijesti, no kada su one tako plasirane u najmanju ruku bude pozor i iznimnu začuđenost kod onih koji malo bolje poznaju procedure publikacije određenog znanstvenog rada kao I proces otkrivanja lijekova I cjepiva.
Divno je slušati Đikićeve riječi koji naglašava da je ovo otkriće ogroman korak prema pronalasku lijeka.- Ne možemo uspjeti u liječenju COVID-19 ako ne znamo ništa o koronavirusu. Do sada su u liječenju teško oboljelih pacijenata korišteni lijekovi proizvedeni za liječenje drugih bolesti. 'Unutar dva mjeseca entuzijazmom, teškim radom i potpunim fokusiranjem te kolaboracijom s devet laboratorija iz Njemačke i Nizozemske uspjeli smo otkriti tajnu gdje je virus slab'', istaknuo je Đikić. Pozlatilo im se ako uspiju i oprostili im na brzanju. Ali, još jedanput ponavljamo, Profesor ĐikiĆ i njegov tim nisu bili prvi koji su došli do tog otkrića i potpuno su ignorirali otkriće poljskih znanstenika.
Stoga je pomalo neobično pratiti danas prof. Đikića koji je, ne tako davno, potencirao preuranjene najave znanstvenika i sljedećim riječima:
- "Senzacionalne najave u javnosti o revolucionarnim lijekovima protiv tumora imaju svoje pozitivno lice i ne tako pozitivno naličje". Akademik Đikić je brojnim medijima proslijedio informaciju kako se u takvim slučajevima mora "konzultirati sa strukom i procedurom". Za one koji se bolje sjećaju Đikićevih nastupa to zapravo nije ništa novoga.

ONO ŠTO VRIJEDI ZA DRUGE NE VRIJEDI ZA NJEGA

Izuzevši što se javnosti preko medija u bližoj povijesti predstavljao kao zaštitnik legalnih i jedinih normalnih puteva verifikacije, što je za slične izjave kakve je on uputio jučer, denuncirao kolege znanstvenike kao I političare, valja se podsjetiti i kako ni njemu nije ovo prvi put da mu je jezik bio brži nego što treba. Profesor Đikić, hrvatski je akademik s njemačkom adresom, uz čije se ime ne vežu samo medijski konflikti s brojnom hrvatskom akademskom zajednicom, već i pokušaji pronalaženja lijeka za rak koji datiraju još iz 2005. Tada je prof. Ivan Đikić dao intervju Nacionalu koji je za hrvatskog znanstvenika ustvrdio kako je "Hrvat na tragu pametnog lijeka za rak". Je li i tada bila riječ o senzacionalizmu, jer punih je 15 godina prošlo, a akademik je još uvijek u potrazi za lijekom za rak, a sada vidimo i za koronavirus SARS-CoV-2.