U posljednje vrijeme na regionalnoj i globalnoj političkoj sceni zbivaju se iznimno važni događaji koji bi mogli značajno promijeniti odnose snaga u međunarodnoj zajednici. Trenutačno svijet potresaju dva velika oružana sukoba, svjedoci smo kršenja demokratskih i europskih vrijednosti od strane mnogih zemalja i uspona desnog populizma i autoritarnih vođa.učinkovitog odgovora na probleme s kojima se suočava međunarodna zajednica. Unatoč predanosti zajedničkom djelovanju, Europska unija također se suočava s raznim preprekama. Kako bismo bolje razumjeli izazove s kojima se svijet suočava te stav Europske unije o mnogim pitanjima, razgovarali smo sa zastupnicom u Europskom parlamentu i članicom vladajuće Stranke za slobodu

 Ireno Jovevo.

Proteklih mjeseci svjedočili smo nekoliko izbora diljem europskog kontinenta. U Nizozemskoj je pobijedila ekstremna desnica, u Slovačkoj je slavio proruski Robert Fico, u Srbiji je vlast zadržala vladajuća Srpska napredna stranka, dok Viktor Orban svojim djelovanjem nastavlja potkopavati temeljne europske vrijednosti. Mislite li da je autoritarizma, kako unutar tako i izvan EU, postalo previše?

Kad bih rekao da nisam zabrinut zbog takvog razvoja događaja, lagao bih. Ne sumnjam da bi situacija u Europi bila puno bolja bez autoritarnih lidera, ali nažalost manipulacija ovih struktura ovdje je jača. Što se tiče Mađarske, mi već godinama razgovaramo o problemima u Uniji koji su vrlo jasni, sve od Orbanovog podjarmljivanja državnih sustava, korupcije, do zlouporabe europskih fondova, a posebno njegova iznuđivanja oko uvjetovanja slanja pomoći Ukrajini. Orban i njegova tvrtka vrlo su dobri u korištenju strukture odlučivanja Vijeća EU-a u svoju korist. To su ljudi koji vladaju populizmom, oni su čisti demagozi. Bez problema obećavaju ili dijele slatkiše koji nemaju veze s njima, već s europskim poreznim obveznicima, čije razočaranje besramno iskorištavaju, dok u istom dahu tvrde da Europska unija ne valja. Logično, zar ne, ne ide nam na ruku ni situacija u Europi i svijetu, jer stalno idemo iz krize u krizu. Iako postoje planovi za djelovanje na razini Unije, u isto vrijeme imamo demagoge koji neprestano plasiraju laži. Rade to na način koji frustrirani ljudi mogu vrlo lako razumjeti. S druge strane, čelnici u Bruxellesu su često izgubljeni u tom takozvanom balonu, kada očito ne znaju te stvari učinkovito i pošteno prezentirati javnosti. Zbog toga ne postoji dobra komunikacija između EU i građana, što mnogi, nažalost, vješto iskorištavaju u vlastitu korist. Za sebe i samo za sebe. Ti narodnjaci zapravo nemaju većinu, oni su na rubu, ali su glasni. Ali oni stvarno nemaju rješenje. Ako mene pitate, potrebne su strože sankcije za zemlje, uključujući - ali posebno - države članice EU-a, koje ne poštuju ljudska prava i temeljne vrijednosti.

Ove godine održat će se mnogi izbori diljem svijeta - sljedeći su na dnevnom redu parlamentarni izbori u veljači u Bjelorusiji. Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko javno je izrazio protivljenje nazočnosti međunarodnih promatrača na izborima. Mogu li takvi izbori uopće biti pošteni?

Prije izbora teško je do kraja prosuditi što je pošteno, a što nije, ali mi u Europskom parlamentu dobro znamo kakva je situacija u Bjelorusiji i kako je Lukašenko sve ove godine ostao na vlasti. Lukašenko je jedan od lidera, u ovom kontekstu sličan Orbanu, koji je institucije podredio sebi. Zašto bih se bojao međunarodnog praćenja izbora ako bi s izbornim procesom trebalo biti sve kako treba? Jer i to je spomenuta demagogija i očit primjer populističke vladavine – “nama je sve u redu, ne trebamo vas, mi smo najbolji”. Ali ne zaboravimo da je upravo Lukašenko nedavnom promjenom zakonodavstva stvorio okruženje u kojem je oporbenim političarima praktički onemogućeno sudjelovanje na izborima. Ponajviše zbog ovih promjena, moram reći da ovi izbori teško da će biti pošteni.
 

Čini se da je u Hrvatskoj, kao i u Sloveniji, slab interes za europsku politiku, što se ponajviše očituje u slabom odazivu na europske izbore. Na povjerenje u europske institucije nedvojbeno je utjecao i skandal oko sumnji u korupciju vezanu uz novac iz Katara. Možemo li očekivati ​​promjene od Europskog parlamenta? Kako kao zastupnik djelujete na tom planu?

Žao mi je što uopće moram razgovarati o takvim stvarima i što postoje ljudi koji to rade. Nažalost, u politici ima dosta takvih slučajeva, ali važno je ne generalizirati te stvari. Susrećemo se s kritikama da smo svi isti, svi smo korumpirani, pa čak i ako javnost ponekad misli da je svaka politika loša, nismo svi isti i ja na to nikada neću pristati. S jedne strane moramo shvatiti da možemo imati najstroža pravila na svijetu, ali na kraju sve ovisi o osobi i njenom integritetu. Jeste li pokvareni, jeste li loša osoba, taj karakter će se prije ili kasnije pokazati, recimo kad preuzmete neku poziciju, nažalost bez obzira na strogoću pravila. No, u kontekstu ove konkretne afere, smatram da nismo dovoljno napravili u EU. Ipak, nismo iskoristili priliku da uvedemo najstroža moguća pravila.

Definitivno nam treba više transparentnosti, jer je teško ponovno izgraditi sustav povjerenja nakon što je pokvaren... s obzirom da je ionako već prilično pokvaren. Takvi skandali nam definitivno ne donose ništa, ni prije izbora ni bilo kad, jer i to obeshrabruje ljude da glasaju. To što nema strogih pravila ne znači da ih ne možemo sami postaviti. Najlakše je reći "ne moram". Naravno, potrebno je – zbog naroda. Već prvog dana svog mandata postavio sam najstroža pravila, najviše standarde, kako za sebe tako i za svoj tim. Na svojoj web stranici objavljujem potrošnju mjesečnog paušala, objavljujem sve naše susrete... Mogu reći da mirno spavam, a to mi je najvažnije. Želim da ljudi to znaju i da me ne trpaju u isti koš s drugim političarima. Javno izražavam svoju podršku strožim pravilima kada je u pitanju transparentnost, jer nikada nisam bio dio meke politike koja je bila na snazi ​​kada su u pitanju ova pitanja.
 

U Europskom parlamentu djelujete i kao potpredsjednica parlamentarnog izaslanstva za odnose sa Sjevernom Makedonijom. Zemlje u regiji godinama čekaju na ulazak u Europsku uniju, no čini se da se pristupni procesi ne približavaju brzom završetku. S druge strane, Ukrajina i Moldavija su relativno brzo stekle status zemalja kandidata. Je li pristupni proces doista uvjetovan samo zatvaranjem pretpristupnih poglavlja ili je u pozadini i geopolitički kontekst? Mislite li da je Unija možda pomalo zaboravila na zapadni Balkan?

Pitanje širenja na Zapadni Balkan godinama je u pozadini, ali bilo bi nepravedno prema sadašnjem mandatu Europske komisije i Europskog parlamenta tvrditi da je Zapadni Balkan zaboravljen, jer se na ovom području radi. na i bavio se više nego ikad prije. Istina je, međutim, da ulazak u Uniju nije uvjetovan samo uspjehom reformi i ispunjavanjem pretpristupnih uvjeta. Da doista ovisi samo o tome, mnoge zemlje Zapadnog Balkana bi već završile pristupni proces ili barem bile u nekom procesu konkretnog napretka.

Da ne bude nesporazuma, i sama sam glasovala da Ukrajina i Moldavija steknu status kandidata, što je potpuno opravdano zbog geopolitičke situacije u Europi koju je stvorila ruska agresija na Ukrajinu i ne smatram je pogreškom. Ali kada je Zapadni Balkan u pitanju, ne bismo trebali imati različite standarde i stalno izmišljati nova pretpristupna pravila. Također moram naglasiti da i u slučaju proširenja Unije postoji demagogija zbog konsenzusa u Vijeću gdje sjede čelnici država članica.Jako mi je žao ljudi na Zapadnom Balkanu jer stvarno zaslužuju bolje, zaslužuju jasnu europsku perspektivu. Mislim da Unija tu nije odigrala kako treba, a prije svega pošteno, ali ovo je neovisno o Ukrajini i Moldaviji. Bez obzira na Bruxelles, na kraju krajeva, na zemljama Zapadnog Balkana je da rade na vladavini prava, slobodi medija, stabilnosti demokratskih institucija... za ljude, a ne za Europsku uniju.

Kao zastupnica u Europskom parlamentu zalagali ste se za to da sve platforme koje nude videosadržaje u članicama EU trebaju uploadati prijevode titlova i sinkronizaciju sadržaja na sve službene jezike. Zašto mislite da je ovo važno?

Jako jednostavno. Jer Europska unija se navodno temelji na poštivanju različitosti. Unija se sastoji od 27 država članica i 24 službena jezika. Teško nam je funkcionirati kao jedinstveno unutarnje tržište u punom smislu riječi ako svi službeni jezici ne uživaju jednako poštovanje na tom istom tržištu. Nije pravedno da se neki jezici diskriminiraju - pa tako i naš slovenski. Nije moj osobni problem ili hir, što ja ne znam engleski ili što mislim da naše posebno mlađe društvo ne zna engleski... sve lijepo i dobro, svi mi koristimo ovakve ili onakve digitalne platforme. Činim to radi očuvanja slovenskog jezika u digitalnom svijetu, radi onih koji ne znaju strane jezike, radi slijepih, slabovidnih, gluhih, nagluhih, radi našeg djece koja su sve aktivnije uključena u ovaj digitalni svijet. Zašto mislite da je ovo važno?
 

Ne želim da strani jezik dominira našim kućnim okruženjem. Na kraju krajeva, naše je pravo koristiti se vlastitim jezikom u vlastitoj zemlji, a ako smo dio Unije koja se zalaže za poštivanje različitosti i multikulturalnosti, mislim da je važno osigurati ravnopravan tretman jezika. Budući da se to do sada nije moglo postići kroz dijalog s direktorima multinacionalnih kompanija koje nude takve usluge, zalažem se za zakon, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini, koji će zakonski prisiliti te tvrtke na poštivanje svih jezika. okvir za reguliranje zakonske osnove teško je odrediti, ali ja sam odlučan učiniti sve što je u mojoj moći da se u tom području napreduje. Imam mnogo sugovornika koji dijele moje stajalište, a ne samo u Europskoj komisiji koja je pismeno podržala moje napore. Iako su ti procesi postupni i traju, ja svojim djelovanjem pokušavam pridonijeti tom cilju i stvari se zapravo kreću.

Početkom siječnja uputili ste pismo Europskoj komisiji u vezi s humanitarnom situacijom u Gazi. Koliko Europska unija može biti učinkovita u upravljanju sukobom u Gazi u usporedbi s drugim svjetskim akterima i kakav je stav Europskog parlamenta zauzeo u vezi sa sukobom? Predstavljaju li akcije Izraela u Gazi za vas genocid? I na kraju, kako i kada procjenjujete da će sukob završiti?

Akcije koje izraelska vojska iz dana u dan provodi u Gazi mogu biti ništa drugo nego genocid. To govorim i osobno i kao europarlamentar, a tu tvrdnju potkrepljuju i izjave izraelskog vodstva, materijalni dokazi i snimke koje očito neki zbog vlastitih interesa ne žele vidjeti. Što se tiče stava Europskog parlamenta, čini mi se da nas je nažalost bilo jako malo onih koji smo naglas rekli da smo za državu Palestinu i da su se prisilna preseljenja stanovništva događala već prije nego što je obnovljena oružana sukobi. S početkom rata sve nas je više, ali nažalost još uvijek ne mogu reći da smo u većini. Naravno da se slažem da su sve akcije Hamasa od 7. listopada neprihvatljive i da su čisti primjer terorizma, ali Palestina nije Hamas.Ako govorimo o Europskom parlamentu, nažalost još uvijek nemamo potrebnu većinu za donošenje strog stav i poduzeti konkretne mjere protiv države Izrael . No, treba naglasiti da su mogućnosti Parlamenta kada je u pitanju zajednička vanjska i sigurnosna politika Unije ograničene, jer je to prvenstveno u rukama država članica. Sve dok nemamo jedinstven i jasan stav na razini Vijeća, ne možemo niti konkurirati drugim velikim silama poput SAD-a u tom kontekstu. Problem razjedinjenosti Unije prvenstveno proizlazi iz činjenice da se pojedinci ne samo unutar Vijeća, već i unutar Komisije ponašaju u skladu s interesima svojih država i često na temelju toga formiraju svoje stavove.
 

Bez obzira na to, to ne znači da šutimo i ne radimo ništa. Ne od 7. listopada, kao mnogi drugi, nego od prvog dana svog mandata upozoravam na kršenje ljudskih prava Palestinaca i Palestinki, uostalom o tome sam kao novinar s terena već izvještavao. . Ono što Izrael radi predstavlja kršenje svih načela međunarodnog prava i volio bih da Europska unija zauzme jedinstveniji stav i radi na istinski pravednom rješenju sukoba u Gazi.

S obzirom na to da ste se u prošlosti bavili i novinarstvom, zanima me kako danas ocjenjujete povezanost politike i medijskog izvještavanja? Možemo li još uvijek govoriti o prostoru u kojem u EU prevladava objektivno i neovisno novinarstvo? Kakva je danas situacija sa slobodom medija iu kojoj je fazi trenutno Europski akt o slobodi medija u kojem ste Vi kao jedan od parlamentarnih pregovarača?

Problema ima, ne mogu reći da ih nema, i unutar i izvan Europske unije. Na prvoj ovogodišnjoj plenarnoj sjednici u Europskom parlamentu, primjerice, raspravljali smo o slobodi medija u Grčkoj, već smo nekoliko puta razgovarali o situaciji u Mađarskoj, Poljskoj i mnogim drugim mjestima. Ne samo kao bivša novinarka, nego i sada kao europarlamentarka, ne mogu i ne želim sve novinare i medije bacati u isti koš, baš kao ni političare. Moramo se fokusirati na one medije koji su neovisni i kritički nastrojeni. Mi političari smo ti koji im moramo omogućiti uvjete da rade svoj posao, bez prepreka i pritisaka. Moramo im osigurati te uvjete, ali to je sve, mediji moraju biti slobodni, neovisni i kritički nastrojeni, ne smiju manipulirati i braniti stavove, recimo, određene političke stranke, oporbene ili vladajuće. Što se tiče Europskog akta o slobodi medija, nedavno smo konačno doradili jedan tekst s kojim sam zadovoljan jer ima dosta mojih prijedloga. Očekujemo da to potvrdimo na plenarnoj sjednici u ožujku. U međuvremenu su države članice već odobrile tekst, a aktom doista dobivamo važna pravila i alate koji će omogućiti bolje djelovanje na europskoj razini kada postoje problemi sa slobodom ili neslobodom medija.