- Predsjednik Franjo Tuđman išao je redovito na nogometne utakmice na Maksimir i posebno dobro pamtim 1999. godinu. Ja sam tada kao zamjenik ministra prosvjete Božidara Pugelnika bio pozivan na te utakmice, naime ušao sam u protokol i sjedio sam red dva iza Tuđmana u svečanoj loži. Pored mene su često sjedili drugi ministri, a jednom je pored mene sjedio i gospodin Đuro Brodarac s kojim sam se upoznao još ranih 90-ih.
Naime, bili smo jednom u Petrinji kod njega kao domaćina kada smo kao Glavno tajništvo HDZ-a sa Zlatkom Canjugom došli u posjet Banovini.
U poluvremenu utakmice smo pričali o utakmici, ali i o tome čime se ja bavim. Zanimalo ga je školstvo i onda je u jednom trenutku rekao:
''Čitao sam u novinama napise od nekih novinarki, poput Ane Plišić iz Jutarnjeg lista, koje pišu nevjerojatne stvari. Naravno da nisam mogao povjerovati u naslov 'Miroslav Dorešić provodi sovjetski model školstva'. To mi je odmah zamirisalo na sapunanje daske''.
Tada mi se potpuno otvorio i rekao mi doslovce ovim riječima: ''Gledaj Dorešiću to ti ne radi Pugelnik, to ti radi xxxxx xxxx . Pugelnik je samo njegov stranački čovjek iz Slavonije i on se tebi iz nekog razloga osvećuje i želi te maknuti, pa potiče novinare da pišu ovakve svinjarije o tebi i o tvojim prosvjetarskim potezima. Čuvaj ga se! Ja sam ga vidio kako je _ _ _ _ _ zarobljene _ _ _ _ _ _ _ u čelo, okom nije trepnuo, nisam to mogao gledati. Kažem ti, taj čovjek nema ni savjesti, ni srca, ni duše. Čuvaj ga se!''
To su riječi moga dragog Đure Brodarca davne 1999. godine. Naravno da sam pravi smisao tih rečenica shvatio kad je moj dragi Đuro Brodarac skončao u osječkom zatvoru jedno ljeto po užasnoj vrućini. Navodno od srca. Zašto u osječkom zatvoru? Očito ga se xxxxx xxxx bojao. Ovo što mi je Đuro ispričao vjerojatno je bilo dovoljno za tu bojazan.
Zašto je Đuro Brodarac morao otići baš u osječki zatvorski pritvor i tamo umrijeti na neljudski način?
Nikad to nije razjašnjeno!
R.I.P. dragi Đuro

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u utorak, 13. srpnja u Pastoralnom centru katedralne župe u Sisku, misu zadušnicu za pokojnog generala Đuru Brodarca, a povodom 10. godišnjice njegove smrti, navodi https://narod.hr/kultura/10-godisnjica-smrti-dure-brodarca-biskup-kosic-predvodio-misu-zadusnicu

Brodarac svoj život posvetio obrani Domovine i na kraju umro u osječkom zatvoru, pod optužbom da je skrivio ili nije sankcionirao ubojstva civila u Domovinskom ratu. „Sjećam se da mi je on osobno govorio jednom zgodom kako to nisu bili civili jer su pucali iz svojih stanova i kuća na naše branitelje i civile po Sisku, a bio je to krvav rat u kojem se trebalo obraniti premda smo bili daleko slabije naoružani negoli srpski agresori. Znam da je optužnica sadržavala njegovu zapovjednu odgovornost za 24 ubijena srpska civila, a osobno mi je g. Ivica Orkan Pandža donio kopije potvrdi za 15-ero ubijenih vojnika tzv. Srpske krajine, čija su imena također bila ubrojena u te ‘civile’. Naš pokojni sisački pop Pero je u zadnjem intervjuu u Večernjaku optužio hrvatske vlasti da su prve počele progoniti srpske civile koji su se onda morali pobuniti protiv državnog terora i on je spomenuo brojku od 600 ubijenih srpskih civila u Sisku, premda je nedugo prije toga meni osobno rekao da ih je poginulo 200. Na kraju će biti istina da ih nije poginulo ni 10, a ni jednog nije ubio niti naredio ubiti pok. general Brodarac. Ipak pod pritiskom međunarodne javnosti i Haaškog suda, koji je svoje urede otvorio u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, trebalo je podizati optužnice protiv hrvatskih vojnika najvišeg ranga da bi se pokazalo ne samo da je hrvatska država kooperativna u osudi i progonu ratnih zločina, nego i da se što više krivnja svih strana u tom ratu izjednači pa da tako i međunarodna zajednica opere svoju nečistu savjest jer je dobrim dijelom zbog svog nečinjenja bila sukrivac velikih razaranja, ubijanja i protjerivanja hrvatskih ljudi te konačno okupacije četvrtine hrvatskog državnog teritorija“, upozorio je biskup.

Biskup je rekao i kako su zbog pritiska međunarodnih čimbenika i zbog popustljivosti domaćih vlastodržaca gotovo svi naši zapovjednici u obrani Domovine bili izvedeni pred sud i kažnjeni za tzv. ubojstva srpskih civila.

„U Vukovaru T. Merčep, u Osijeku B. Glavaš, u Gospiću M. Norac, u Dubrovniku J. Bobetko, u Kninu A. Gotovina, M. Markač i I. Čermak, a u Sisku Đ. Brodarac. Jednako su tako u obrani istaknuti zapovjednici i predstavnici hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini izvedeni pred međunarodne i domaće sudove: D. Kordić, T. Blaškić i šestorica na čelu s tragično preminulim gen. S. Praljkom. Sjećam se da mi je u jeku tih hapšenja jedan uvaženi sudionik DR rekao prije negoli su optuženi Đ. Brodarac i V. Milanković: Sad je Sisak na redu! To je dakle rađeno sustavno jer su tako gospodari rata htjeli poručiti: DR nije čist, svi su krivi. A nisu bili svi krivi jer nije moguće da branitelj svoje zemlje, doma i domovine bude jednak napadaču i agresoru. Ipak naši poslušni političari koji su sve bili spremni žrtvovati za ulazak u EU, pa i naše najbolje sinove, nisu ih branili nego su ih doslovno izdali“.

U nastavku podsjetio je na to da je prije 30 godina započeo je naš obrambeni Domovinski rat te poručio kako je razočaran što nema više i bolje organiziranih proslava tih obljetnica. „Npr. u Glini je 26. lipnja obilježen početak srpskog napada na glinsku postaju hrvatske policije kada je poginuo i prvi hrvatski redarstvenik Tomislav Rom. Bio je to odmah drugi dan nakon proglašenja RH samostalnom državom. I u Glini na tom obilježavanju nije bio ni jedan predsjednik s državnog vrha. A svega prije par dana bila su dvojica u Brezovici. Postavio sam pitanje g. ministru je li važniji Domovinski rat ili partizani za modernu RH? Nije li današnja država RH stvorena upravo na temelju pobjede u Domovinskom ratu? I nismo li tu pobjedu izvojevali s hrvatskim grbom i krunicom, na kojoj je križ, a protiv crvene zvijezde? Ili je još uvijek vredniji taj crveni krvavi znak, pod kojim je stradao naš hrvatski narod i na Bleiburgu i Križnom putu, leži pobacan u bezbrojnim jamama – od Hude jame, Tezna, Maclja, do Jazovke i Čemernice, ali i u Vukoovaru, na Ovčari i Baćinu, simbolima stradanja naših hrvatskih vojnika i civila u Domovinskom ratu? Ne bi nam se smjelo dogoditi da djeca i mladi ne znaju što se to ovdje prije 30 godina događalo, tko je bio agresor, a tko se branio i to goloruk, ali s velikim srcem. To veliko hrvatsko srce pobijedilo je jer smo bili na Božjoj strani, strani pravednosti i istine. U tome nam je pomogao i moćni zagovor Presvete Bogorodice Marije, kojoj smo se osobito u molitvi krunice obraćani za pomoć i ona nas je čula i uslišila“, rekao je biskup podsjetivši kako je upravo danas i blagdan Majke Božje Bistričke.