Trguju s Hrvatskom, a narodu nude domoljublje tipa Nek ti kušin bude stina
Cijela sadašnja politička scena u Hrvatskoj je trgovačka scena. Koalicijski partneri dijele fotelje. Ako su u vladi onda dijele ministarske fotelje, u županiji fotelje pročelnika, a u gradu fotelje javnih poduzeća. To se smatra normalnim. Natječaji su fiktivni. I to je kod nas normalno. Stručnost, znanja i poštenje nisu bitni. U životinjskim svijetu samo najbolje jedinke mogu biti vođe čopora. Kod nas podobni.
Ali ako imaš više koalicijskih partnera i onih koje trebaš uhljebiti nego radnih mjesta onda ih izmisliš na način da stvoriš više općina i gradova. Tako dobiješ više gradonačelnika i načelnika, više pročelnika i više javnih poduzeća i njihovih direktora, tajnika, računovođa, čistačica... Tako smo od oko 135 samoupravnih jedinica 1991. (gradova, općina i županija) došli do njih oko 500.
Ali problem nastaje kad 70 do 80% tih samopuravnih jedinica ne zaradi dovoljno da bi svojim zaposlenicima isplatile plaće i doprinosi iz plaća. E tu je vlada da to riješi. Zgrabi u državni proračun i svi uredno imaju plaću.
A tko je taj tko puni vreću državnog proračuna? Djeda Mraz nije. Puni ga baš svaki građanin Hrvatske kao i stranac plaćajuči robe i usluge i kroz plaće.
Budući da ima jako puno onih koji trebaju dobiti plaću na izmišljenim radnim mjestima na kojima ne zarađuju ništa ili nedovoljno za plaću vlada diže PDV i trošarine da napuni vreću u proračunu. Tako umjesto da nam je PDV 5% on je 25%. Trošarine na duhan su oko 90% itd. Znači svi oni koji plaćaju robe i usluge moraju iz svog džepa dati više.
Kako se puni džep onih koji plaćaju robe i usluge? Iz plaća, mirovina i drugih prihoda. Gle plaća! Vlada tu vidi bankomat iz kojeg se može zgrabiti kako bi se napunila vreća iz koje se isplaćuju plaće onim izmišljenim radnim mjestima u onih oko 300 samopuravnih jedinica koje se ne mogu same financirati. Zato su parafiskalni nameti iz plaća oko 70 % dok su u npr. Mađarskoj i mnogim drugim zemljama oko 35%.
Ali ni tu nije kraj pljački. Legalno se pljačka svaki onaj tko plaća robe i usluge kroz nerealno visoke cijene. Tu još dodaj ilegalnu pljačku poput Beroša i brojnih drugih.
Mnogi su tek uvođenjem eura primijetili da tu nešto ne štima. Isti artikl je skuplji u Hrvskoj nego u Njemačkoj ili drugdje. Svi se čude i čude. Ništa im nije jasno, a zapravo sve je vrlo jasno. Onaj tko se čudi pravi se blesav.
Kad se sve to posloži imamo male plaće i mirovine. Ali tu nije kraj ove priče. On vam se uopće neće dopasti. Dok klapa Intrade pjeva Nek ti kušin bude stina, kaplja vina, zrno soli... sve je više Hrvata koji ne pristaju na kamen i oskudicu. Put pod noge i van Hrvatske! Tamo rade za veću plaću. Ali tko će raditi za male plaće? Azijati. Njima je naša mala plaća velika u odnosu na onu koju mogu zaraditi u svojim zemljama.
Naši umirovljenici htjeli ne htjeli pristaju da im kušin bude stina, pristaju na kaplju ulja i zrno soli. Još kad im kapne kakva božićnica i besplatan javni prijevoz nitko sretniji od njih.
Hrvati rade vani, Azijati rade u Hrvatskoj. To sve izgleda idilično. Svi zadovoljni s plaćama. Konačno je vlada posložila priču da svi budu zadovoljni. Ali tu je zamka svih zamki. Pad nataliteta i zamjena stanovništva, gubitak privatne imovine, rasprodaja zemljišta i šuma, koncesije na izvore i prirodne ljepote. Tu prestaje bajka jer se događa buđenje. Budimo se u tuđoj zemlji. Hrvatska je sve više njihova, a sve manje naša.
Još nije kasno ponovo pomiješati karte i složiti održivu priču. Ali u toj priči ne može biti HDZ i njihovi prirepci kao što su Penava i Čipe. Treba složiti novu suverenističku priču da kako bi Hrvatska postala naša, a ne njihova.