Mojim kćerima,
Zamišljam Hrvatsku bitno drugačijom zemljom od ove kakva je sada u vremenu u kojem vas odgajam, želja mi je da takva postane do vaše punoljetnosti. U dobi u kojoj ćete malo više znati o novijoj državnoj, ali i o obiteljskoj povijesti, imat ćete puno pitanja o kojima sve odgovore nećete moći pronaći u knjigama, a niti u vijestima, ako ih u vaše vrijeme uopće bude. Zato ću vam ostaviti mali zapis, mali osvrt na ono što je danas vijest.
Opći sabor HDZ-a, stranke na vlasti. Što god oni o sebi govorili, ne može promijeniti ono što su u posljednjih 30 godina bili. Razarači hrvatske državnosti. Državu ne čine crne limuzine s kojima su se dovezli. Već institucije koje su porobili, prostor kojeg su devastirali, i ljudi koje su raselili. A što se tih limuzina tiče, tuđim se perjem kite. Nisu njihove, nego naše. Našim su novcima plaćene, i na našoj se grbači voze.
Ako vas zbunjuje kako to da su unatoč svemu i nadalje „najsnažnija i najveća stranka“, to je zato što 30 godina putem institucija, medija i crkve stvaraju društvo koje ih zbog zlodjela ne osuđuje. Ne bori se protiv njih, već želi biti poput njih. Želi te iste limuzine, iste privilegije, iste simbole moći, ali pristat će i na puno manje, i strpljivo će čekati da im oni koji kroje živote i sudbinu, otvore neku priliku, nešto ponude. Oni sretne ruke u lakoj i nezakonitoj zaradi poput Lovre Kuščevića znaju da ono što HDZ može osigurati, nitko drugi ne može. Pa tko onda ne bi htio biti kao oni!
Možda vam ne bih ovo pisala da u onom moru besmislica Andrej Plenković nije poručio da će puno raditi na političkoj pedagogiji mladih, jer o tome ovisi budućnost. Ne dajte se nikada njihovoj pedagogiji, to je sve što vas ja moram naučiti!
To što su masa, ne znači da su u pravu. Oni nisu samo stranka opasnih namjera, već i povijesnog revizionizma, a nenaučena povijest se ponavlja. Kada za produženi vikend odemo u one naše opustošene ličke (i HDZ-ove) krajeve, pričat ću vam o tekovinama antifašizma i o kući narodnog heroja NOB-a iz koje potječete. Pokazat ću vam slike mojih tetki koje su u toj kući rođene, a koje su kao civili stradali u Domovinskom ratu i čije kosti nisu nikada pronađene. Svjedoci su pričali o mučenju, masakriranju, a potom i spaljivanju u vlastitoj kući. Iz tog vremena HDZ prisvaja zasluge oslobađanja Hrvatske od četničke i velikosrpske agresije, iako nisu samo njihove, i kontinuirano ih naplaćuje. Potomci te iste kuće i njezinih žrtava iz Domovinskog rata, ne svi, ali neki, jer puno ih je, podržavali su HDZ iz zahvalnosti, no ubrzo je ratnu zahvalnost naslijedila egzistencijalna. Ta još uvijek traje, a kroz generacije koje su u međuvremenu rođene, dodatno se razgranala. U tome je sva dogma, sav program i vizija HDZ-ove Hrvatske koja stane u dvije riječi, zna se. Nemaš je, tu Hrvatsku, ako nisi njihov.
U parazitiranju na ratnim svircima HDZ ima i pomoć prijatelja. Dok Andrej Plenković poručuje da je uz heroje protiv kojih je Srbija podignula optužnice za ratne zločine, a šef Europske pučke stranke Manfred Weber ističe kako Europa treba snažnu Hrvatsku i snažan HDZ, nitko od njih se niti ne osvrće na činjenicu da je aktualan srpski predsjednik Aleksandar Vučić bio jedan od vodećih propagandista tog rata, radikal iz redova Vojislava Šešelja, no danas je njegova Srpska napredna stranka dio te iste obitelji europskih pučana.
Hrvatska treba Hrvatsku bez HDZ-a i Europu bez političkog licemjerja. To što HDZ pozicionira svoje kandidate u vrh europskih tijela, potvrđuje da i Europa sve više postaje birokratski korumpirana.
Andreja Plenkovića jako smeta kada netko izgovori da je HDZ za korupciju pravomoćno osuđena stranka, pa se onako nadmen grozi da mu lijevi dio političkog spektra lijepi etikete. Kada sam to čula, pomislila sam kako sam ja ta koja je neopravdano etiketirana, kao i svi drugi koji o HDZ-ovoj korupciji govore. Izgovarati to javno i opetovano, nije lijepljenje etiketa, već ponavljanje istine, da se ne zaboravi ni u sljedećem desetljeću u kojem HDZ planira biti na vlasti.
Mirno spavajte kćeri moje, jer ništa što je u svojoj srži toliko pokvareno, ne traje baš toliko dugo.