Napisao: Borut Černelić

Foto: Start i Pixsell

Nikada do sada HDZ i SDP nisu bili pojedinačno slabiji i nikada do sada nisu imali priliku osvojiti više mandata. Od 1990. uvijek je u Hrvatskoj postojao jak treći blok, nerijetko i četvrti. Trideset godina kasnije politički je duopol posve zadominirao političkom scenom. Ovaj put izmislili su Miroslava Škoru, koji nije ništa drugo nego HDZ 2 i koji je zabio posljednji čavao mogućnosti da se uskoro dogode neke veće političke promjene. Kada već ne mogu jačati svoje stranke, kada ne mogu računati na veći broj glasača, dosjetili su se, mogu manipulacijom, političkom trgovinom, žetončićima, marginalizacijom oporbe… Dakako, da su im u tome svesrdno pomogli i oni iz opozicije, ako se ona uopće tako može zvati. Znate li da se početkom godine pokušala izgraditi najšira moguća oporbena fronta nasuprot HDZ-u, SDP-u i Domovinskom pokretu? I to bez obzira na njihovu svjetonazorsku, ideološku, političku podjelu… Bojan Kurelić, jedan od čelnika Akcije mladih nedavno je javno optužio Relkovića da je poput svrdla iznutra uspio izbušiti akciju kojoj je cilj bio stvoriti respektabilnu političku opciju koja može stvoriti preduvjete za svrgavanje postojećeg političkog duopola. On je jedini javno denuncirao bezglavo ponašanje brojnih oporbenjaka, kojima prema njemu, uopće nije bio cilj stvoriti žestoki novi blok, već sasvim suprotno. On ih je nazvao trabantima vladajućih, koji su tu tek folklora radi i zbog stvaranja privida različitosti i demokracije. U biti je raskrinkao smrvljenu oporbu koja naprosto nije dorasla igri koju su nametnuli iz HDZ-a i SDP-a.

Umjesto da danas budu nikad jači, oni su nikad slabiji. Dalija Orešković promijenila je u nekoliko mjeseci ne samo ime stranke, već i ideološke svjetonazore, angažirala je Relkovića koji je sve, samo ne istinski ljevičar i koji je pod krinkom objedinjavanja oporbe zapravo odradio prljav posao za HDZ, SDP i DP. Svoje negdašnje satelite, brojne odbačene Mostovce, mlade iz Vrgorca, a i iz Zadra, Rijeke, Istre i Kvarnera, bračni par Puljak, Stipe Petrinu, Hameda Bangouru i tko zna ne koga sve uspio je tako posvađati da je većina od njih krenula svaki svojim putem. No, to je sada već poznata priča i zbog iskrenosti Bojana Kurelića, no manje je znano kako je ovom bloku trebao biti pridodan i Most, bračni par Raspudić, a i Mislav Kolakušić, kojeg mediji već odavno ne miluju. Zamislite samo koja bi to bila reprezentacija. Svi oni u jednom su trenutku, početkom godine, željeli svoje male interese podrediti jednom jedinom cilju – rušenju duopola. I umjesto da oni danas najavljuju velike promjene morat će se zadovoljiti tek tu i tamo kojim mandatom. Jeste li se upitali zašto na ovim izborima ipak ne sudjeluju neki od važnijih političkih igrača i koji su pravi razlozi tome? Priča koju je ispripovijedao Bojan Kurelić dobiva na težini kad pokušavate pronaći pravi odgovor na to pitanje. Je li točno onda da je Mislav Kolakušić bio odustao od parlamentarnih izbora samo zbog toga što na predsjedničkim izborima nije osvojio 600.000 glasova, ili su razlozi bili i negdje drugdje. Baš tamo gdje ih je smjestio Bojan Kurelić kad je nakon razočaranja razbijanjem najšire moguće koalicije javno kazao kako će Akcije mladih onda postupiti poput Kolakušića i izbore propustiti. Slijedio ih je potom i Hamed Bangoura koji je javno kazao kako još ni za njega nije vrijeme da se u ovakvom društvu upusti u parlamentarnu bitku. Izostao je i Dejan Kovač, najmlađi predsjednički kandidat, a Stipe Petrina i njemu slični, poput Ivana Lovrinovića ipak su izašli kao jaki pojedinci na izbore, jer izbora nisu imali zbog svoje relativne političke etabliranosti. Oni su iznimno nesretni što do prave koalicije nije došlo, no što zbog pragmatizma, što zbog gubitka političke moći odlučili su i tako okrnjeni izaći na parlamentarne izbore i to u bloku sa Živim zidom.

Parlamentarni izbori. Festival demokracije. Prilika da se napravi račun, podvuče crta i izbere nova zakonodavna i izvršna vlast. Vlast koja će naše društvo i državu učiniti boljom, pravednijom, socijalno osjetljivijom, ekonomski i tehnološki naprednijom. Svaki građanin bi se tome trebao veseliti, jer je to prilika i nada da će nova vlast biti bolja od prethodne. Hoće li? Pokušavam zadržati početni optimizam, ali mi, usprkos mentalnom naporu, to baš ne polazi za rukom. Politička stvarnost mi to ne dopušta. HDZ će s Domovinskim pokretom Miroslava Škore formirati parlamentarnu većinu. Žetončići će jedva dočekati priliku da se unovče. SDP će i dalje pokušavati biti oporba. Pupi, Furio i ekipa će glumatati kako im se kontinuirano smanjuju teško stečena manjinska prava. Bulj i Grmoja će izazivati Nonju i Anemičnog… Sve je to davno prije bilo znano i ovo je samo epilog stanja u kojem se nalazimo.

No, nije sve tako crno, što bi rekao Hamed Bangoura. Pernar više neće strahovati od saborske straže, a saborski stražari od Bunjca, a Bunjac od Palfice, hrvatske političke heroine kako je svojedobno zvao. U Saboru će se pojaviti neki novi likovi, ali starih tema neće nedostajati. Bez brige, bit će tu opet ustaša, partizana, četnika, udbaša, petokolonaša, orjunaša, soroševaca, masona… Hodat će se za život, zavirivati u maternice, pametovati o pravima silovanih žena, smislit će se neka nova konvencija zbog koje će se skupljati potpisi za referendum koji će neki novi Kuščević „ukrasti“, virus se mutirati svakih 15 dana, malo će oslabiti, pa ojačati i tako sve dok nam Bill Gates ne pošalje spasonosno cjepivo… Nije sve tako crno! A moglo je. Zamislite samo da su se Stripovi, Fokusi, Pametni, Živi zidovi, Sipovi, Petrina, Akcija mladih, Lovrinović, Škibola, Hamed, Kovač sjetili da bi mogli formirati zajedničku koaliciju i tako izići na izbore. A da su im se još pridružili MOST i Raspudići i da ih je još i Mislav podržao, pa da tako zajedno osvoje 20-30 mandata, pa da jedina mogućnost za sastavljanje vlade bude tzv. velika koalicija ili novi izbori. Sva sreća što su neki od navedenih tu opasnost na vrijeme shvatili i učinili sve kako do toga ne bi došlo. Majstori političke strategije su u korijenu sasjekli i odbacili tu suludu i opasnu ideju i za ove izbore formirali dvije potpuno impotentne koalicije koje će osvojiti tek koji mandat. Zbog svega toga Hamed, Mislav, Kovač i Akcija mladih ne sudjeluju na ovim izborima. A što su drugo mogli. Sudjelovati u još jednoj propaloj predstavi u režiji političkih diletanata. Tako da Plenki i Bero mogu u miru otrčati svoj počasni krug. Bero će slaviti kao relativni pobjednik, a Plenki kao novi/stari premijer, a narod će još jednom gledati reprizu i uživati u čarima demokracije.