Nestvaran je podataka kako je Hrvatska i nadalje na samom dnu ljestvice po broju smrtno stradalih na miliju stanovnika u Europskoj uniji. Naprosto je nevjerojatno da je država koja je uložila na stotine milijardi eura u prometnu infrastrukturu i dalje u društvu Rumunja i Bugara, odnedavno i Latvijaca koji su jedini gori od nas.

Prošle godine u EU-u bilo je prosječno 46 poginulih na milijun stanovnika. U Hrvatskoj ih je bilo 71 na milijun stanovnika, jednako kao i godinu ranije. 

Najopasnije su ceste u Bugarskoj, Rumunjskoj i Latviji, gdje je bilo 82, 81, odnosno 75 poginulih na milijun stanovnika. Što je najgore, 71 poginulih u Hrvatskoj na prometnicama u 2023., gotovo da je ravnopravno podijeljeno na 12 mjeseci. Bilo bi za očekivati kako bi broj nesreća trebao rasti s rastom prometa, prije svega u ljetnim mjesecima kada našim prometnicima zna cirkulirati i nekoliko puta više vozila nego što je to uobičajeno. No tome nije slučaj i zapravo to je i jedna od najvećih potvrda kako su jamac velike sigurnosti upravo naše broje autoceste.

Zbog ekstremno skupih autocesta prometuje se lokalnim cestama, a ne autocestama i to je rak rana HR prometa.

U Švicarskoj, gdje je najmanje stradalih cijelu godinu se vozite po autocestama za 40 eura, za iznos u kojem se u Hrvatskoj možete voziti od Zagreba do Šibenika i natrag!!!

Do 2003. na D1 (Karlovac - Knin) ginulo je godišnje i više od 70 ljudi, no tada je puštena u promet autocesta Zagreb - Split u punom profilu i broj smrtno stradalih pao je i 7 puta!

Većina prometnih stručnjaka govori kako su za stradavanje na cestama "najzaslužnija" tri faktora: kvaliteta i starost voznog parka, prometna infrastruktura te čovjek. Gotovo u pravilu u nas se najčešće komunicira i govori kako su baš sami vozači najveći generatori prometnog stradavanja i nerijetko od odgovornosti su amnestirani i svi oni koji su zaduženi za kreiranje prometne politike. Upravo su političari ti koji svojim odlukama ponajviše utječu i na ovaj segment. Na zastrašujuće 24. mjesto po broju smrtno stradalih na hrvatskim prometnicama. Brojni su razlozi za tako katastrofalno stanje koje imamo na prometnicama desetljećima, no frapantno je kako smo i dalje zakucani na samo dno EU tablice smrtno stradalih na cestama, a istovremeno smo per capita uložili daleko najviše novaca u cijeloj Europskoj uniji. Podrazumijeva se kako baš kvalitetna prometna infrastruktura najviše utječe na sigurnost u prometu, no kad je o Hrvatskoj riječ tome nije slučaj u onoj mjeri u kojoj bi to trebalo biti. Pohlepa za zaradom, ukidanje suverenitete, ulagivanje Svjetskoj banci i globalističkoj agenti najveći su razlozi zašto se na našim cestama gine baš kao i u infrastrukturalno katastrofičnim državama poput Bugarske, Rumunjske i Latvije.

Broje stradalih je manji iz godine u godinu, no mi stalno zaostajemo

Iako bi bilo nepošteno reći kako se brojke smrtno stradalih ne smanjuju, činjenica je da smo mi zakucani na samo dno EU top liste najnesigurnijih prometnica sve ovo vrijeme. Valja se podsjetiti na vrijeme i prije same uspostave Republike Hrvatske kada je na cestama Lijepe naše ginulo i iznad 1250 ljudi.

Zvuči frapantno, ali u samo 15 godina nakon osamostaljenja u Lijepoj je našoj poginulo na cestama više ljudi nego u Domovinskom ratu!

Bez obzira na navedeno nije nimalo utješno kako se posljednjih godina broj smrtno stradalih na našim cestama vrti između 260 i 330. Sve to dobro je znati, jer onda lakše možete shvatiti kako baš razvijena cestovna infrastruktura, kvaliteta i starost voznog parka, te naravno osviještenost vozača najviše mogu utjecati na sigurnost na našim cestama.

Šteta je da to ne znaju i naši političari koji su spremni žrtvovati živote brojnih sudionika u prometu zbog gore navedenih razloga. Naprosto je nevjerojatno da čovjek koji je 2015. u jeku predizborne parlamentarne kampanje izjavljivao kako će "čim osvoji vlast, odmah uvesti jeftine vinjete" i to one kakve imaju naši susjedi koji se cijele godine voze do mile volje po njihovih 625 kilometara autocesta po cijeni od 117,5 eura! Vozači u Hrvatskoj mogu tako što samo sanjati, jer recimo, samo da bi se odvezli do Ploča i vratili natrag u Zagreb potrošit ćete 123 eura.

Slatkorječivi Oleg Butković

Ime slatkorječivog političara je Oleg Butković koji ovih dana implementira posve novi sustav naplate u Hrvatskoj koji će se digitalno i elektronski nadzirati i gdje će se naplaćivati po prevaljenom kilometru. U biti to znači kako ćemo i u buduće plaćati ekstremno skupe auto ceste, među najskupljima smo u Europi, i kako jedino više nećemo čekati u redovima pred naplatnim kućicama. Sve ove novine provodimo po nalogu Europske komisije koja nam je uvalila ulogu pokusnog kunića kod integracije elektronskog sustava naplate cestarine u cijeloj EU. Istovremeno pola EU ima vinjetni sustav i to elektronski nadziran i ono što je najvažnije cjenovno prilagođen ponajprije domicilnom stanovništvu. Oleg Butković rijetko kad priča o budućim cijenama autocesta, no nije nikakva tajna da ćemo i dalje ih skupo plaćati.

Zaobilaze autoceste jer su im preskupe

U prijevodu to znači kako će i dalje najveći broj vozača zaobilaziti auto cesta i kako će izazivati horor na Zagorskoj i Podravskoj magistrali, na D1, na cesti koja spaja Slavonski Brod i Osijek. Slavonika ionako drži neslavni rekord po broju vozila koji sudjeluju u dnevnom prometu. Pred koju godinu u veljači zabilježeno je samo 28 vozila koja su prometovala od Osijeka preko Đakova prema Brodu. Istovremeno, slavonske su lokalne ceste među najopasnijima u Hrvatskoj, a naprosto je nevjerojatno da se najveći dio kamionskog prometa odvija lokalnim cestama. U većini EU država pa i u Sloveniji tako što je naprosto neizvedivo, jer tamo ne možete izbjeći cestarine ako se vozite kamionom lokalnim prometnicama, već ćete platiti bez obzira vozite li se sporednim ili glavnim cestama.

No ono što cijeli svijet zna, ne znaju HR političari, a očito i glasači koji jednoj te istoj nomenklaturi dodjeljuju moć da nas čvrsto drže na samo europskom dnu i da nam pri tome poput najveći lihvara izvlače novac iz džepova. Pravi je to sado mazo koji si radimo i naprosto je neobjašnjivo kako ne želimo vidjeti kako se to i u najbližem susjedstvu radi i regulira. Upravo zbog svega navedenoga najveća je odgovornost baš na građanima koji svoje povjerenje daju političarima. Trebali bi ih upitati iz koji razloga lažu kad prije izbora poput Olega Butkovića obećavaju "kako će čim osvoje vlast, odmah uvesti vinjete". Zašto ih to ne pitamo i zašto Oleg Butković pristaje odreći se suvereniteta i mogućnost kreiranja samostalne politike više manje je znano. Sluganstvo, pohlepa, korupcija, kriminal..., sve su to stupovi sistema koji nas drži na samo začelju Europe. Malo koji šef autocesta, Hrvatskih cesta nije završio u zatvoru zbog bojanja tunela, krađe asfalta, kamena... 

Srbija kao i Hrvatska, jedino je Slovenija nešto bolja

Gora od Hrvatske je i Latvija, koja je imala 75 poginulih na milijun stanovnika, kao i Srbija, koja je izvan EU-a, sa 74 poginula. Najmanje poginulih u EU-u ima Švedska, 22 poginula na milijun stanovnika, a još bolje su Norveška (20) i Island (21) koje nisu članice Unije, a i već navedena Švicarska je u samo vrhu.

U 2022. u prometnim nesrećama u Europskoj uniji poginulo je 20.653 ljudi, što je 4 posto više nego u 2021. godini. 

Po broju poginulih u 2022. na milijun stanovnika prednjači Rumunjska (86), slijedi ju Bugarska (78), a Hrvatska je na 3. mjestu (71), znatno iznad EU prosjeka (46).  
I unutar EU i u Hrvatatskoj situacija se popravlja, ali presporo. Pozitivan trend žrtava u cestovnom prometu nije dovoljan. Ciljevi nisu ostvareni. Ponajprije je to slučaj sa državama koje tavore na samom dnu ljestvice stradalih u prometu.

Proteklih godina članice EU-a zabilježile su vrlo nejednak napredak u smanjenju broj smrtnih slučajeva u prometnim nesrećama.

U Poljskoj ne naplaćuju sve veći broj kilometara autocesta i zato su dobri

Poljska je 2023. smanjila broj poginulih za 35 posto u odnosu na 2019. a Irska je imala povećanje od 31 posto. Upravo je Poljska jedan od primjera koji govori kako se može naglom cestogradnjom i razvojem infrastrukture bitno povećati sigurnost u prometu. U posljednjih 10 godina tamo je izgrađeno na stotine novih kilkometara autocesta i što je najznačajnije one su posve besplatne i tamo ih ljudi i koriste i ne voze se više toliko lokalnim prometnicama. Sve suprotno od Hrvatske koja zapravo ima cestovni Rolls Royce, a nema za benzin!

Međutim, Poljska je i dalje iznad prosjeka EU-a s 52 poginula na milijun stanovnika, a Irska je unatoč velikom povećanju i dalje ispod prosjeka s 35 poginulih na milijun.

U Hrvatskoj je prošle godine u odnosu na 2019. bilo 8 posto manje poginulih na milijun stanovnika.

Europska unija je 2018. zacrtala smanjenje broj smrtnih slučajeva i teško povrijeđenih u cestovnom prometu za 50 posto do 2030. godine.

To je navedeno u Strateškom akcijskom planu Europske komisije o sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje 2021. – 2030., u kojem je također naveden cilj  postizanja nulte smrtnosti u prometu do 2050.

Broj poginuli nažalost u HR raste

Prema nacionalnom planu sigurnosti u prometu, broj poginulih u prometu u Hrvatskoj bi se do 2030. godine trebao prepoloviti. Umjesto da pada, broj stradalih raste.

Unatoč činjenici da je na razini EU lani u prometnim nesrećama život izgubilo dva posto manje ljudi nego godinu prije, a 11 posto manje u odnosu na 2019., tempo pada ne doseže željenih 4,5 posto godišnje smanjenje, u skladu s s kojim bi se postigao cilj prepolovljenja broja smrtno stradalih u prometnim nesrećama do 2030. istaknuto je u Bruxellesu.

Prošle godine u prometu je smrtno stradalo više od 270 osoba. Taj broj trebao bi se prepoloviti do 2030. godine. Tako je, barem, zacrtano u ciljevima Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa, ali statistika ne ide u prilog tome.

"Broj raste, a ne smanjuje se, ja se usuđujem reći da nećemo uspjeti ostvariti 50 postotono smanjenje. Od početka godine imamo porast. Od 1.do 7. mjeseca 3 posto više nesreća nego u 7 mjeseci prošle", upozorio je Davor Georg Lisicin.

U sedam mjeseci ove godine zabilježeno je više od 20 tisuća prometnih nesreća. Osim represijom, na smanjenje se pokušava utjecati i edukacijom, i to od malih nogu.

"Edukacija kao takva sigurno može pomoći, odnosno smanjiti stradavanja u prometu, no takva aktivnost mora biti sustavna, konstantna i ne smije biti svedena na određene akcije nego mora biti cjelogodišnja aktivnost", smatra Zuber.