Dražen Petrović, Krešimir Ćosić, Mirko Novosel, Dino Rađa i Toni Kukoč zlatnim su slovima ispisali hrvatsku košarku, a i onu svjetsku i američku. Sjajna je to hrvatska petorka koja je našlo svoje mjesto u samom planetarnom košarkaškom vrhu. Onom košarkaškom, u Springfieldu, u "Kući slavnih".

Iako priznat od svijeta, iako cijenjen među svjetskim sportskim draguljima neopravdano je ostao zapostavljen od političara i gradskih i lokalnih i državnih na svom posljednjem oproštaju. Naprosto je nevjerojatno da mu se nitko od visokih dužnosnika nije došao pokloniti krajem prošlog tjedna na Mirogoju i fascinantno je kako je najdirljiviji govor kazivao Zoran Moka Slavnić, čuveni bek Partizna i Crvene zvezde, jugoslavenske reprezentacije pod komandom Mirka Novosela koji je harao svojom strategijom i osvojio sve što se osvojiti da.

Zlatnu medalju osvojio je na Olimpijskom igrama u Moskvi 1980., srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984.. S time se upisao među samo četiri trenera u svijetu, s tri ili više olimpijskih medalja, a uvelike je zaslužan i za ono hrvatsko srebro u Barceloni na Olimpijadi, jer da nije bilo njega ne bi tada Skansi s ekipom ni bio u prilici natjecati se. Jedan je od najzaslužnijih što se Hrvatska upravo izborila za nastup na Oplimpijadi i to samo godino dana nakon priznanja.

Ako već nije bilo političara na Mirogoju, bili su tamo oni koje je vodio, legende poput Jasmina Repeše, Veljka Mršića, Mateja Mamića i Mateja Skelina, u počasnoj straži stajali su i Aco Petrović te Franjo Arapović, a govore su održali predsjednik HKS-a Nikola Rukavina i Zoran Moka Slavnić, čiji je govor bio dirljiv i emotivan.

- Što reći o ovakvoj gromadi? Očekivao sam pola Zagreba ovdje, drago mi je što je moj Beograd dao puni publicitet Mirkovom odlasku, iako za mene nije otišao, niti će ikada otići. Tko je on, zapravo, iznutra bio? Na dan utakmice pitao bi me "Moka, što će večeras biti?", a ja bih mu odgovorio "Vesela večer, kao i uvijek". Bio je čovjek koji voli život, suprug, otac i djed. Mogu samo reći da se takav više ne rađa. Mirko, ja se ne rastajem s tobom, dokle god si u mom srcu, ja ću te čuvati - rekao je Slavnić koji nije zaboravio kazati kako je upravo Mirko Novosel uništio Ruse…, kroz suze je izgovorio Slavnić, kojeg je upravo Novosel priključio jugoslavenskoj reprezentaciji neposredno nakon što je 1972. preuzeo izborničko kormilo i kojeg je upravo Novoslel instalirao u KK "Šibenku" i naredio mu da u prvu petorku stavi Dražena Petrovića.

Moka Slavnić rasplakao je Hrvatsku i dugo će se pričati o govoru koji je održao na sahrani legende košarke, baš kao što će kao teška mrlja ostati ne dolazak na sprovod nitkog od gradskog i političkog vrha. Nije bilo ni Plenkovića, ni Milanovića, ni Jandrokovića, ni Tomaševića...

 Gotovo jednako gordo, prkosno, ponosno i netrepeljivo prema političkim vedatama odjeknulo je i pismo Maria Zorka, bivšek sjajnog urednika Sportskih novosti koji je između ostalog napisao:

- Sramim se kao navijač Dinama i Cibone, ali i kao građanin Zagreba, napisao je Mario Zorko i dodatno rastužio sve one koji dobro znaju tko je bio trener svih trenera u hrvatskoj košarci. Pismo je toliko nabijeno emocijama, ali i sjajnim riječima o našem košarkaškom treneru čija zvijezda sja i dalje najsjajnije. Donosimo objavu Maria Zovka s društvenih mreža u cjelosti:

- DRAŽEN, KREŠO, MIRKO!
Sva trojica su sada gore, na Mirogoju.
Trojac iz Kuće slavnih, najveći trio kakav ZG i HR-košarka više neće imati, kao što naša generacija, iz šezdeset i neke, neće doživjeti još nečiji ulazak u Hall of Fame.
Ta naša generacija, Bogu hvala, bila je blagoslovljena što smo se kao klinci beznadno navukli na košarku od prve Mirkove klupe i trofeja s Lokomotivom, vrućih tekmi u Kutiji šibica (Niko-la sve-ti!), preko Kreše i prvog zlata na SP-u u Ljubljani 1970., do Mirkovih trijumfa s reprezentacijom Jugoslavije, pa rađanja Cibone od 'Mirkovih beba' do erupcije s Draženom u osamdesetima, te neopisivog ponosa prvi put pod hrvatskom zastavom u olimpijskom finalu u Barceloni '92.
Gospodin Novosel je uz "Moj Zagreb tak imam te rad" danas ispraćen na Mirogoju i kako je rekao prijatelj Prec, s Mirkom je otišla i posljednja emocija prema Ciboni i nečemu što se gordo naziva hrvatskom košarkom.
Bez obzira što će danas to što se naziva hrvatskom reprezentacijom slaviti trijumf nad Luksemburgom.
Nije trenutak za gorčinu, ali tuga je prevelika - ispratili smo Velikana iz Hall of Fame, najzaslužnijeg Građanina Zagreba kojeg pamtimo za svojih života, a Grad Zagreb, i to što se naziva hrvatskom košarkom i sportom, mogu ići u Hall of Shame.
Sramim se i kao navijač Dinama (Mirko im je bio direktor!), i onoga što se još naziva KK Cibona, i kao stanovnik Zagreba od rođenja - nitko iz tih "institucija" nije se na dostojan način oprostio od Velikana kakvog više neće imati - kao ni iz Hrvatskog olimpijskog odbora kojeg je Novosel osnovao ili viših instanci vlasti (a bio je i doministar sporta).
Ništa nije slučajno - oni koji nemaju poštovanja, nemaju ni srama, niti ga treba očekivati od onih koji mogu samo u Hall of Shame.
Uz sve oni koji su došli odati počast ocu moderne košarke u Hrvata i vizionaru Zagreba kao europske metropole, "Mirkovim bebama" Aci (najpodcjenjeniji član Cibone ikada, nikad mu nisu podignuli ni dres broj 5 na počasno mjesto!), pa Franji, Niku, Svenu, Belom, Veljku, Sunari i brojnim drugim ljudima iz vremena košarke kad je bila velika i koje se ne može sve nabrojati, posebno mjesto zaslužuje Zoran Slavnić.
Moka Slavnić, jedan od rijetkih koji je igrao i za Zvezdu i za Partizan, kojeg smo kao goropadni klinci obožavali mrziti kad je dolazio sa Zvezdom u dvojku Domu sportova, a obožavali do neba kad je pod Mirkovim vodstvom igrao u reprezentaciji.
Za razliku od mnogih puno bližih, nije mu bio problem, premda šepajući, potegnuti na Mirogoj iz Beograda.
Uzgred, tandem najboljih prijatelja Slavnić - Ćosić bio je nerješiva enigma za dotad nedodirljivi Sovjetski Savez, a Slavnić je kasnije kao trener Šibenke prvi u igru kao 15-togodišnjaka uveo Dražena i dao mu sve ovlasti).
Mirko nije slučajno Moku izabrao i da on bude taj koji ga je pratio na ulasku u Kuću slavnih u Springfieldu.
Slavnić nam je danas na Mirogoju u jednoj rečenici rekao sve:
"Očekivao sam ovdje pola Zagreba..."
Da, očito ga dugo nije bilo u Zagrebu, promijenilo se sve.
Hvala mu što je došao i na svemu što je i kako emotivno rekao, ono što si mi sami ne želimo priznati.
Citirat ću samo, a neću otkriti ime, uspješno i ugledno, koji je prije dosta godina rekao:
"Nisam nigdje vidio takvu koncentraciju nekvalitetnih ljudi koja se skupila u košarci. A svaki drugi misli da je Michael Jordan, ne može to dobro završit."
Nije trenutak, ali eto, morao sam se gorko oprostiti s Gospodinom Mirkom i onime što je ostalo od košarke.
Doći će valjda neka nova generacija koja će puno više cijeniti što je Novosel kroz košarku i sport učinio za svoj Zagreb i Hrvatsku.
Da parafriziram Balaševića:
"Putuj košarko, fino smo se družili, nama je lijepo, taman kako smo zaslužili."
I dodatak:
"Nisu krivi primitivci što su pokupili mast, korov nikne gdje god stigne, svaka njima čast.
Otkud svi ti paraziti i kako su zagustili, krivi smo mi koji smo ih pustili..."

Odlazak g. Novosela, velikog trenerskog autoriteta i općenito jednog od najboljih poznavatelja našeg sporta ostavlja nenadoknadivu prazninu u hrvatskoj, ali i svjetskoj košarkaškoj zajednici.

Posljednji ispraćaj Mirka Novosela bio je u subotu, 22. srpnja u 10 sati na zagrebačkom Mirogoju.

FOTO: Isječak iz emisije Hrvatska košarka u kojoj Mirko Novosel, član košarkaške Kuće slanih, govori o drugom stanovniku Kuće slavnih, jednako tako legendarnom Kreši Ćosiću

Najtrofejniji hrvatski kosarkaski trener i legendarni trener Cibone, Mirko Novosel. Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Biranim riječim od svog trenera oprostio se i Aleksandar Petrović koji nije krio sve svoje emocije, a koji je posebno bio istakno jednostava, ljudski i nadasve plementi govor srpskog beka koji je igrao na drugoj strani protiv Mirkove, Acine, Draženove, Krešine, Svenove... Cibone, no kojeg je zajedništvo u tadašnjoj reprezentacije oplemenilo i sačuvalo kao čovjeka koji poštuje i vole svoje najbliže.

- Tko je on, zapravo, iznutra bio? Na dan utakmice pitao bi me "Moka, što će večeras biti?", a ja bih mu odgovorio "Vesela večer, kao i uvijek", sjetio se Zoran Moka Slavnić na pogrebu Novosela, a sve to prenio je na Twitteru Aleksandar Petrović.

- Moka Slavnić je još jednom potvrdio da je jedinstven i neponovljiv. Jedan od rijetkih koji je,van Zagreba, stigao na Mirkov ispraćaj te se biranim, emotivnim riječima oprostio od njega.

Moka Slavnić je još jednom potvrdio da je jedinstven i neponovljiv. Jedan od rijetkih koji je,van Zagreba, stigao na Mirkov ispraćaj te se biranim, emotivnim riječima oprostio od njega🙏

— Aleksandar Petrović (@petrov_aco) July 22, 2023