Napisala: Ana Lučin

Photo: Ivo Čagalj/PIXSELL

Fizičar Ivica Puljak domaćoj javnosti postao je poznat nakon što je 2012. godine vodio tim koji je na CERN-u sudjelovao u jednom od najvećih otkrića u fizici svih vremena, otkriću Higgsovog bozona. Već godinama aktivan je i u politici, kao član predsjedništva stranke Pametno. Osim toga, svestrani Splićanin nedavno je pod okriljem izdavačke kuće Harfa objavio i svoju prvu znanstvenu dječju slikovnicu. Poučnu priču pod nazivom „Ja sam zvijezda“ ilustrirala je Nataša Knežević, a inspirirana je njegovim nastojanjima da znatiželju i ljubav prema znanju i znanosti u djeci pokuša probuditi od najranije dobi. Puljak je, naime, u proteklih sedam godina održao više od 500 predavanja u vrtićima, školama i na fakultetima, strastveno promovirajući znanost kroz priču o svemiru i zvijezdama. Dužnost je to, smatra, svakog odgovornog znanstvenika. U svojim predavanjima djeci tako priča da se budućnosti ne trebaju bojati, da svijet postaje sve bolji i da će ga upravo oni takvim nastaviti graditi na temeljima znanosti, humanizma i razuma.
> djeca su poput zvijezda
„Zainteresiram ih pričajući im od čega se sastoji svemir, kako je nastao i kako će završiti. Govorim o galaksijama i crnim rupama, rađanju i umiranju zvijezda, kako se ljudi sastoje od atoma, gdje se stvaraju atomi i kako su došli u nas. Na kraju završavam s porukom da su svi oni zvijezde, jer su napravljeni od atoma koji su došli iz zvijezda. I da slobodno od roditelja zatraže zvjezdani tretman”, priča Puljak, ne skrivajući da ga dječja znatiželja i otvorenost fasciniraju. „Djeca postavljaju neka od najdubljih pitanja ljudske egzistencije, a najljepše od svega je vidjeti koliko uživaju u novim spoznajama“, iskren je znanstvenik.
Za sebe u šali voli reći da je, s približno 100 kg težine i dva metra visine, jedan od najvećih optimista u Hrvatskoj te dodaje:

Živimo u demokraciji, članovi smo EU, zajednice najnaprednijih zemalja svijeta. Spadamo u milijardu ljudi u svijetu koji žive bolje od ostatka svijeta. Ali je moj veliki izvor frustracija činjenica da je moglo biti puno bolje, da nismo neprestano birali krive ljude da nas vode. Ti ljudi, ili pojednostavljeno - 70 posto HDZ i 30 posto SDP te njihove satelitske stranke, upropastili su mnoštvo prilika da budemo moderna i progresivna zemlja, u sredini, a ne kao danas na dnu EU. To se još može popraviti, ali moramo prestati birati krive ljude da nas vode“, smatra znanstvenik i političar.
>nikad nismo živjeli duže
Također, nikada u povijesti ljudskog roda nije bilo manje nasilja, nikada nismo živjeli zdravije i dugovječnije niti bili sretniji. „Od kada smo razum, znanost i humanizam stavili u same temelje društva, svijet je napravio spektakularan napredak u skoro svakoj mjeri ljudskog blagostanja. Zato sam ja optimist“, ističe Puljak.
Ako pak trendove razvoja društva kroz proteklih par stotina godina ekstrapoliramo u budućnost, svijet će, vjeruje, biti još i bolji, bez nasilja, siromaštva i gladi. „Naša djeca i unuci će živjeti u svijetu kakvog su sanjali svi pjesnici u povijesti ljudskog roda. Naravno, neće se to dogoditi automatski. To tek trebamo napraviti. A napravit ćemo ako svijet i dalje budemo gradili na istim temeljima na kojima smo izgradili ovaj današnji“, pojašnjava, dodajući da ključnu ulogu u tome igra obrazovanje, pri čemu je neophodno kod djece poticati kritičko razmišljanje od najranije dobi.
Nažalost, ne možemo se pohvaliti da hrvatski obrazovni sustav u tome uspijeva, a da je u ogromnoj krizi nije baš nikakva novost, o čemu proteklih mjeseci možda i ponajbolje svjedoči rastuće nezadovoljstvo učitelja na svim razinama, pretočeno u dugotrajni štrajk. „Uvijek ima izvrsnih primjera, nastavnika, ravnatelja i drugih obrazovnih djelatnika koji rade izvanredne stvari s djecom, ali je sustav u cjelini u krizi.
Doduše, cijelo hrvatsko društvo je u velikoj krizi, podijeljeno na razne načine i pod hitno iz toga moramo izaći, radi budućnosti naše djece“, smatra Puljak, naglašavajući da smo svi u Hrvatskoj međusobno posvađani. Pri tome mu najteže padaju opetovane besmislene prepirke o temama koje serviraju neodgovorni političari.
„Oni se na sve to smiju i rugaju te i dalje uporno nastavljaju s korupcijom i klijentelizmom, koje uništavaju društvo. Svi zajedno trebamo shvatiti da povijest trebamo ostaviti iza sebe, tamo gdje i pripada i u potpunosti se okrenuti budućnosti. Pri tome ne mislim da treba relativizirati ono što se dogodilo u prošlosti. Ustaše i partizani nisu bili isti – partizani su bili na ispravnoj strani povijesti. Ali mi jednostavno trebamo zatvoriti ta poglavlja, da bi našoj djeci i unucima pružili šansu u budućnosti svijeta, koji će se ujedinjavati i biti sve bolji“, kaže. Da bi se u društvu potaknule pozitivne promjene, prema njegovom mišljenju, one su potrebne i na osobnoj, individualnoj razini. „Ni država, ni bog, za one koji misle da postoji, ni sindikati, ni banke, ni crkva, nitko nam neće pomoći, za svoj smo život odgovorni isključivo mi sami i moramo biti bolji i znati više od drugih da bismo iskoristili sve što nam sadašnjost i budućnost pružaju kao mogućnosti.
Trebamo se neprestano boriti za slobodu pojedinaca i onda tu slobodu koristiti za dobrobit sebe i cijelog društva“, uvjeren je Puljak.
Pametno na predsjedničkim izborima neće podržati nijednog kandidata, a već se priprema za parlamentarne izbore. Ova kampanja ponovno produbljuje krizu u kojoj se naše društvo nalazi, bavi se prošlošću, svađa i dijeli društvo. Smatramo da s tim pod hitno treba prekinuti, zaokrenuti Hrvatsku i umjesto svađanja i podjela početi misliti na budućnost. Trebamo se baviti najvažnijim problemom danas - kako stvoriti zemlju iz koje mladi ljudi neće bježati nego će se čak i vratiti u Hrvatsku. 
>Znanost je ugodna i lijepa
S obzirom na uspješnu karijeru u znanosti, pitanje motivacije i želje za bavljenjem politikom nameće se neizbježno. S njim se često susreće, no dio znanstvenih ideja, posebice onih iz društvenih i humanističkih znanosti, ne može se odvojiti od politike.
Od toga, kaže, niti ne treba bježati. „Znanost je ugodna i lijepa, a politika izuzetno neugodna i puno teža“, priznaje. Pa ipak, da bi na kraju života mogli sami sebi reći da smo dali sve od sebe da svijet ostavimo boljim nego smo ga naslijedili, u životu je, umjesto težnje za ugodom, zaključuje Puljak, potrebno raditi i one neugodne stvari.