Napisao: Borut Černelić

Foto: Facebook/Bruno Martinis

Simpatični mehaničar Cro Dakar Teama, Bruno Martinis, održavao je na životu tijekom 5000 km dugog najtežeg i najzahtjevnijeg relija Can Am, koji se tako često kvario. Zahvaljujući u velikoj mjeri i njemu naša se posada domogla cilja u Limi. Njemu se ispunio san, a i više od toga. U subotu će njega i još 17 Portugalaca primiti ni manje ni više nego predsjednik države. Među njima bit će i Filipe Palmeiro, kopilot čileanskog Hrvata Borisa Garafulića i vlasnika latinoameričkih rudnika koji je završio na fenomenalnom osmom mjestu u MINI X-Raidu. Predsjednik Republike dr. Marcelo de Sousa prekosutra će odlikovati sve Portugalce koji su bili na ovogodišnjem 41. po redu Dakar reliju i to s najvećim nacionalnim priznanjem, s Velikim križem vitezova! Među višebrojnom portugalskom momčadi, koja je brojila njih 18 bit će i Bruno Martinis, čudesni mehaničar iz Šaškinove, hrvatske pustolovne ekipe, bez kojega bi se Cro Dakar Team teško domogao cilja nakon 5000 kilometara urnebesne putešestvije po dinama i kamenjaru Perua. Ovu informaciju objavio je danas Ured predsjednika Republike Portugal. Omiljeni predsjednik desetmilijunske države na krajnjem zapadu Europe neće dijeliti samo najviša nacionalna odličja. Održat će se i pompozna inauguracijska sjednica u velebnoj palači Belem s početkom 26. siječnja u 19.30 sati, a nakon čega slijedi večera "!
Našu senzacionalno uspješnu posadu, Danijela Šaškina i Sašu Bittermana dočekali su pred koji dan Porečani, prijatelji, lokalni ugostitelji, supruge, susjedi, djeca i nitko više. Kad već oni nisu mogli do Predsjedničkih dvora nek' im se ipak ostvario san da jedan predsjednik odlikuje znamenjem najvišeg nacionalnog reda bar jednog člana njihovog Cro Dakar Teama. Uz Brunu Martinisa, sivu eminencija iz garaže Cro Dakar Teama za senzacionalan uspjeh naše posude bio je zaslužan i Darko Peljhan, inženjer iz Idrije i jednako tako čudotvorac iz Šaškinove garaže koji su sve vrijeme održavali na životu Can Am, “nevjerojatno kljuse” koje se stalno kvarilo, no koje su održali na životu i sa Šaškinom i Bittermanom uveli ga u cilj nakon 15 dana lude i nezaboravne avanture. Štoviše, u jednoj od 10 etapa, na jednom od brzinca Šaškin i Bitterman imali su čak i najbrže prolazno vrijeme. Bili su bolji od Stephena Peterhansela, Sebastien Loeba, Nasser Al-Attiyaha…
Nenhuma rendição! Muito obrigado a um amigo de Portugal, napisali su na jednom postu na društvenim mrežama Šaškin i Bitterman, genijalcu umazanih i spretnih ruku, znalcu i veseljaku koji je toliko is am želio biti sudionik i voziti ovogodišnji Dakar, no novci mu nisu omogućili da pređe više od nekoliko prvih etapa. A tada se nesebično dao kao potpora Šaškinu i Bittermanu.
Zahvaljujući i Darku Peljhanu, inženjeru iz slovenske Idrije te Portugalcu Bruni sve je završilo sretno. Oni su održavali Can Am na životu, šarafili ga na onaj način na koji kirurzi učinkovito vraćaju u život već otpisane. Njih dvojica dobri su duh Cro Dakar Teama, a kad znate da je Bruno bio taj koji je trebao voziti Can Am i kad znate da je morao odustati, jer nije mogao skupiti dovoljno novca za tu "slatku" avanturu, onda je to začin koji je dodatno oplemenio ovu neobičnu hrvatsko-slovensku i portugalsku družinu. Mogao je Bruno kao plači mačak ostati kod kuće, no učinio je sve da bude na Dakru. Tako se i dogodilo nevjerojatno čudo, da je ovaj vrsni vozač i mehaničar, koji je trebao biti u prvom planu, osvanuo u Šaškinovoj "garaži". Dao je sebe, samo da svi oni uspiju i ostanu na nogama i kotačima do ciljne ravnine.
Između 534 sudionika u 334 registriranih vozila sudjelovalo je i njih 17 portugalskih. Paulo Gonçalves (Honda), Joaquim Rodrigues Jr. (Hero), Mário Patrão (KTM), David Megre (KTM), Fausto Mota (Yamaha), Hugo Lopes (KTM), António Maio (Yamaha), novi nacionalni prvak Sebastian Bühler (Yamaha) i Miguel Caetano (Yamaha), natjecali su se na motorima. U automobilima, Pedro Mello Breyner. Portugalski navigator Filipe Palmeiro bio je, ovaj put, pored čileansko/hrvatskog Borisa Garafulića, u MINI X-Raidu. U kategoriji SxS, koja je ove godine udvostručena (30), navigao je Miguel Jordão, u Can Amu, kojim je upravljao brazilski Lourival Roldan. Također bivši nacionalni prvak u All-Terrainu Ricardo Međutim, prvi put je osigurao mjesto s Can Amom, kojim je upravljao Jorge Monteiro, dok su Bruno Martins i Rui Ferreira bili prisutni s Can Am X3 UTV, sličnim Šaškinovom. U kamionima, José Martins navigao je DAF-a, kojim su upravljali Francuz Jean-Jacques Martínez i Španjolac Jordi Obiols. Paulo Fiúza bio je navigator španjolskog Alberta Herrera (MAN). U 2019. godini sudjelovalo je devet sudionika više nego u izdanju 2018. Natjecalo se 126 automobila, 167 motocikala i 41 kamion. Ovo 41. izdanje Dakara imalo je i rekordan broj debitanata (135 pilota, što odgovara trećini). To je bilo ujedno i izdanje s najviše vozačica ikada (17) od kada se utrka preselila u Južnu Ameriku 2009. godine. Sad će ostati i upamćeno po tome da je jedan zaslužan mehaničar dobio i najviše državno priznanje, a da su njegove pilote nagradili jedino njihovi susjedi, rodbina i prijatelji.