Foto: Igor Vignjević

Napisala: arhitektica Martina Petrinjak

Još nas tri mjeseci dijeli od finalnog izvještaja druge tranše novaca za First Responsere nakon potresa u Zagrebu i SMŽ. Kao i ranije, mislim da je moja dužnost kao osoba koja ima silno stručno obrazovanje javno napisati, nakon pune dvije godine, u posljednjem pokušaju prizivanja razumu građana, o čemu se tu radilo.
Zapravo, htjela sam se lijepo izživljavati nakon debakla Vlade s obnovom, ali sam zamoljena malo to prije napraviti. Hrvatska je zatražila, uz pritisak, novac i dobila ga je. Dobila ga je ponovo, dobila ga je drugi put, uspjela je dobiti novu prigodu.
Prvu tranšu novaca je potpuno netransparentno preselila na račun uglavnom katoličke crkve i, premda sam prvih mjesec dana bila bijesna kao ris, zapravo je to bila dobra ideja, jer oni će svakako smuljati neke račune, stvar će popiti vodu do prve kontrole, nisu u sustavu PDV i praktično su država u državi, rade bez poreza i u toj mutnoj vodi će se Europska komisija slabo snaći, a dok ih dohvati OLAF, kom obojci, kom opanci.

Tako je i bilo, sjela je i druga tranša. Novac je, ponavljam, namijenjen First Responserima. Nije bio namijenjen državnom raspolaganju niti direktnom financiranju građana.

To je novac koji je trebao iste sekunde kad je sjeo, biti proslijeđen na račun poljske kuhinje za stradalnike, za alpiniste i vatrogasce, za potražne pse, za volontere koji su čistili ruševine, za kabliranja i sanitarnu vodu, za infrastrukturna vozila i opremanje interventnih jedinica. Umjesto toga, svi gore navedeni bili su pendrecima i policijskim nasiljem grubo udaljeni s terena.

Neukidanjem istog, država je pokušala utajiti milijardu i pol kuna iz Fonda solidarnosti, a to neće završiti dobro. Nakon toga, hitnom kupnjom u postradalu zonu trebali su biti dostavljeni kontejneri za stanovanje i za druge namjene. Iz tog novca.
Nakon toga, država i lokalne uprave trebale su dati na raspolaganje zemljišta u svom vlasništvu na kojima je vojska s mobiliziranim nezaposlenima i studentima i profesorima fakulteta, koji su vezani na ono što se treba popraviti trebala u roku od tri mjeseca od lakih montažnih sustava sagraditi kako slijedi:

1. zgrade za privremeni smještaj ljudi

2. zgrade za smještaj životinja

3. servisne objekte (kupališta, javne praonice, toalete)

4. skladišta za imovinu, bolnice, škole i vrtiće, staračke domove. 

Takva gradnja ima period korištenja od 50 godina nominalno, ali se gotovo uvijek koristi i po 200 godina, pa je smještaj zagrebačkih loših bolnica tako mogao biti trajno riješen. Modularni sustavi gradnje bolničkih objekata postoje, mogu se kupiti gotovi, njima raspolažu sve inteligentne vojske svijeta. Ostale građevine građene od drvenih konstrukcija, preferabilno lameliranog drva, otpornije su na sve potencijalne opasnosti od klasične gradnje.

Nakon toga, iz istog novca, na isti način, trebalo je financirati izgradnju škole za građevinska zanimanja radioničkog tipa  sa svim alatima i strojevima koji se mogu nositi na gradilišta.

A onda je novac trebao, prema predračunu licencirane tvrtke jednostavno sjesti građanima na račune ukoliko su imali štetu, za potrebe sanacije bilo čega što ugrožava nastavak života. Bezobrazluk s uvođenjem Fonda, pa zatim javne nabave i sličnih svinjarija je protupravan u cjelini. Kao što je i uporaba ove tranše novca za izradu štukatura protupravna.
Ovaj novac u  trenutku predaje na namjenski račun udruge ili tvrtke koja radi za javno dobro smatra se utrošenim, uzme se zadužnica i pravo revizije i sve je u redu. 

Nitko nigdje ne dijeli mikrofinanciranja iz ministarstva, zaboga

Javna nabava u situaciji kad nitko ne može i ne želi raditi je znak totalne retardacije uprave, uostalom, korisnici novca su građani koji ne podliježu istoj.
Stoga, koristim priliku obavijestiti osobe sklone držanju nadmenih predavanja o protokolima i procedurama da upravo rade veći broj teških kršenja načela EU, da su naljepnice bile volonterski dobrohotni način da se spriječi da ljudi poginu (da, iz tih sredstava su i Atalićevi ljudi trebali dobiti naknadu štete i naknadu rada) i da te naljepnice ne mogu biti nikakav temelj za pravne radnje određivanja dodjele sredstava.  Tako da se potrudite iz bilo kog fonda (ne ovog) dati novac ljudima u Jurišićevoj i Bogišićevoj, jer vas inače čeka ozbiljni pravni hali-gali u kom sigurno gubite.
Osnujte istog časa agencije prema gore izlistanim prioritetima, uplatite novac iz Fonda na agencije (prethodno, jasno, neka iste definiraju liste aktivnosti) i ugasite glupi i nepotrebni Fond. Ili preselite sve te beskorisne osobe iz ministarstva na kontrolu projekata svih tih agencija.
Isto tako, naložite osnivanje komunalnih ureda za kvartove i naselja i njima preselite dio novca za komunalne akcije rušenja i stabilizacje terena.
Vi ste onda novac proslijedili korisnicima i kontrolirate provedbu. Vuk sit, koza cijela.Nema na čemu ni ovaj put, znate kako je to, nekom Bog da sve, nekomu niš pa mora krasti tuđe novce, pamet i ideje. Dok ovi kojima se krade ne odu.
A onda ostanete sami sa sobom.

Ovo što se tiče crkve, to vam ne gine

EU novac ste dodijelili do tog trenutka nedodirljivom korisniku. Od sada je dodirljiv. Ja sam sretna. Potres je zbilja otvorio pukotine kroz koje svjetlost može ući. Oh, da, usput, da su udruge i građani imalo inteligentni, večeras bi sjeli za stol, sutra registrirali bilo kakav jdoo ili udrugu i sutra popodne poslali zahtjev vladi da postupi kako je gore navedeno. Žao mi je što će mudroseri iz uprave ovo čitati prije građana, tupih i nezainteresiranih, bez inicijative, koji puste trolove iz HDZ da im se uvale u sve građanske pokrete.
Jer, njima sam davno rekla: napravite udruge ulica, blokova, kvartova, općina, odmah. Radite pritisak.  Ali, u cijelom bloku obično su četiri osobe s IQ iznad 110.  Nije zbilja samo do NJIH. Iako su totalno impresivni idioti, priznajem.