Jučer povijest prizivali Mađari, danas Talijani. I jedni i drugi bez nas nisu mogli.
Prošlo je točno osamdeset godina otkako je Benito Mussolini objavio rat s balkona Palazzo Venezia u Rimu! Na današnji dan zaluđeni fašista osvajanjem proglasio je rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, a u osvajačke pohode prvo je krenuo prema Sloveniji i Hrvatskoj!

- Pješadija, mornari, zrakoplovci kreću. Crne košulje revolucije i legija. Muškarci i žene Italije, Carstva i Kraljevine Albanije. Došao je taj dan. Sat koji je obilježen sudbinom otkucava na nebu naše domovine [...]. Proglašenje rata već je dostavljeno veleposlanicima Velike Britanije i Francuske, frenetično je zborio Mussolini.
Danas u Italiji, baš kao pred neki dan u Mađarskoj preispituju tu odluku i pitaju su jesu li baš morali toliko toga izgubiti zbog glupe odluke Ducea koji sve do 10. lipnja 1940. nije dao za naslutiti da će se pridružiti Hitleru. Talijani danas vade dokument iz kasnih tridesetih gdje se jasno, čak i Mussolini, odredio da će biti neutralan. Dobio je po nosu u dugom ratu u Etiopiji, a i pomoć generalu Francu u Španjolskoj iscrpilo je talijansku vojsku. Bili su sve samo ne dobro naoružani, a uz loš voljni moment i kukavičluk zarana su kapitulirali. Partizani su ih isprašili s okupiranih područja Hrvatske i Slovenije već 1943. a samo dvije godine kasnije Tito je s tenkovima ušao u Trst, bio spreman dohvatiti i njihovu jadransku obalu i zaleđe nastanjeno i Slovencima i to gotovo do točke do koje ih je za vrijeme 1.svjetskog rata istjerao austrougarski feldmaršal Svetozar Borojević, Srbin iz Hrvatske, vrlo blizu Venecije. Tita su saveznici zaustavili u pohodu, a Talijani su svedeni nakon nekoliko godina u sadašnje okvire uz ogromnu tragediju esula koji su bili kolateral megalomanije talijanskog diktatora.

Mussolini je s balkona odredio neprijatelja i optužio za glad naroda i neravnopravnost. - To je borba siromašnih i brojnih naroda i to oružjem protiv onih koji žestoko drže monopol nad svim bogatstvom i svim zlatom u Svijetu. To je borba plodnih i mladih naroda protiv histerika i monopolista na zalasku sunca. To je borba između dva stoljeća i dvije ideje ». Duce je posebno pozdravio Führera, vođu velike savezničke Njemačke, i uskliknuo: "Pobijedit ćemo!

Naslovi u novinama drugog su dana velikim slovima najavili ulazak u rat, hinio se optimizam, pozitivni su bili komentari... No u biti u Italiji se većina plašila ove avanture, ponajviše iz straha da će biti optuženi za antifašizam ljudi su šutjeli, ali unutar zidova svojih domova, u tišini i tihim glasom izražavali su duboku zabrinutost.

Nije im bilo dosta avanture talijanskog vojskovođe i idola Mussolinijevom s kraja 1. svjetskog rata koji je okupirao Rijeku. Što bi bilo da je D’Annunzio uspio u Rijeci - ili kakva je država Regency of Carnaro trebala biti! Pitanje je to na koje svako malo netko u Italiji želi uspostaviti zanimanje.

Razdoblje od rujna 1919. do Božića 1920. je tema - koga zanima - sustavno obrađena izložbom i publikacijom "Krvavi Božić 1920. – Riječka avantura Gabrielea d'Annunzija" u Pomorskom i povijesnome muzeju Hrvatskoga primorja, Rijeka, 2010. godine. U Sterlingovoj knjizi postoji i lik Proroka, nadahnut figurom talijanskoga pjesnika, no ključnu ulogu u Republici Carnaro imaju tehnokrati. Sterling aludira na odnos D'Annunzijeve slobodne umjetničke zone i kasnije fašističke korporativne države Mussolinija. Posebno temeljem povijesno uvriježenoga mišljenja kako je upravo D'Annunzio osmislio sve ključne simboličke identifikacijske elemente za kasniju zamisao fašističke korporativističke države. Mussolini ga je zauzvrat marginalizirao u fantazijski memorijalni projekt Vittoriale kod jezera Garda.
 Prevedeno na politički jezik – umirovio je prpošnoga pjesnika s imperatorskim sklonostima, no neke njegove ideje nije.